„Jebiga Ribo, otkazujemo Hombre za jesen“, dosta je jezivo zazvučala rečenica koju su mi početkom proljeća poslali ljudi iz Panonskog Pivarskog Sindikata, vrijedne ekipe koja u slobodno vrijeme svakog svibnja organizira epohalnu pijanku na obali Drave. Upravo je blizina rijeke do tada bila najveći problem organizatorima radi vječne najezde žakolikih komaraca zbog koje sam uzimao autane u tabletama samo da bih bio spreman za taj veliki dan. No, zbog nekih nesporazuma, Hombre je promijenio godišnje doba, piva pripremana za svibanj su tako popijena na privatnim tulumima, a za novi datum, 19.10.2024. su se napravila nova. Konkretno, njih 125…
No, što je homebrewing po kojem je i Hombre dobio ime? Zamislite da imate hobi, da je taj hobi kuhanje piva i da jedan dan u godini možete podijeliti s 500 istomišljenika svoj masterpiece, bačvu od 10 litara vlastitog eliksira po kojem ste drugačiji od svih i s kojim ćete ostaviti dojam i razveseliti prisutne istomišljenike… E pa to vam je Hombre, oaza dobrih ljudi zaljubljenih u kuhanje piva koji se ovako skupe jednom godišnje u Osijeku, ali i na UPS-u u Varaždinu, Smashu u Splitu i odnedavno ponovo pokrenutom festivalu u Zagrebu. I svima im je na dalekom prvome mjestu da se dobro provedu i kušaju što je više moguće svakojakih uradaka.
Tako je počeo i prvi neautanski Hombre, svečanost koju ću propustiti u slučaju stvarno jako žestoke sile, praznik piva i hedonizma kvalitetnih ljudi koji puno svog slobodnog vremena potroše kako bi svima bilo dobro. Na žalost, kao ni drugi sjajan osječki festival WineOS, ni Hombre država ni Županija, a kamoli grad ne uzimaju za ozbiljno, pa se Festival organizira i financira na sve moguće načine. Ali baš zbog toga Hombre ima tu neku autentičnost i pozitivu, i od 16.00 kad se otvaraju vrata, pa do 00.30 kad me riđobradi Kapetanović oteo i vratio u Hostel OS, Pampas je bio dom veselih ljudi koji su te subote stvarno uživali punim plućima.
Našle su se ovdje brojne poznate face, pivski celebovi iz Hrvatske i regije, suci, predstavnici Kulture piva, vrsni varioci i kuhari, vlasnici i direktori craft pivovara poput Mire Šuvaka i Kreše Marića, vječiti pivski kušači iz Zagreba i Splita, kućni pivari iz Međimurja i Varaždina, neuništivi Debeli Englez, vinski špijun Boris Ocić, ljudi su donosili svoj špek, rakiju, kolače unatoč izvrsnom burgeru i korektnoj kobasi vukovarskog fast fooda kojem će se netko trezniji sjetiti imena i dopuniti u komentarima… Probali smo klasične pilsnere, wienne, APE, IPE, stoutove, belgijance, jednohmeljke, kompilacije, kiseliše, slatkiše, začiniše (Dupli vrisak od istoimene biljke Riže Prižmića, nevjerojatan miris Mediterana, origana i smilja u pravom pivu), kokosnjaču, čili beer, pa čak i jednu “šalšu” – Paradajz city velikog Bojana Papa.
Pila su se i čudesa jedinstvenog Doktora Bereckog, noviteti ljudine Slavka iz Dobrog Pantelije, kupovale se majice, Udruga Gramofonskih ploča je puštala potpuno nesuvisao i isto tako genijalan miks samo vesele glazbe od Azre do Nirvane… Divota… općenito – vrijedi jednom godišnje otići u Osijek na Hombre i doživjeti nekakvu teško objašnjivu sreću. Naravno, više od svega vesele nova lica i novi recepti, nova publika i mogućnost da biraš kad ćeš stati i kada nastaviti. Zamjeraka baš i nema. Karte se svake godine odmah razgrabe pa savjetujem pratiti Sindikat na fejsu i Instagramu, mogla bi biti još koja pipa s vodom za ispiranje čaša i oporavak (koliko piva, toliko vode – M.Š.), i eventualno neko obraćanje publici… Uglavnom, sitnice…
Hvala na sjajnoj hrani u provjerenoj Denisovoj kuhinji Kod Baranjca u prvoj kući preko granice s Baranjom i totalnim otkrićem Picklesom na Sjenjaku s pogledom na crvenog fiću te smještaju u Hostelu OS u samom centru grada. Svi istinski hedonisti regije našli su se tako i ove godine na svom pojilu, hvala do neba organizatorima, opet ću zaboraviti nekog, Ivanu, Kreši, Luki, Docu, Bojanu…
