U srcu Istre, 30 kilometara od Pule i dvadesetak od Bala i Rovinja smjestio se Žminj, gradić koji zahvaljujući vrijednim i kreativnim ljudima svakim danom nudi sve više gastro specijaliteta i lokacija za vrhunski odmor. Nije prošla ni godina dana od upoznavanja, a već pišemo nastavak putopisa radnog naziva – Žminj 2!
Povod je ovoga puta na početku jeseni bila manifestacija Šetemana od pašte koju ja uporno zovem šetimanom, a vjerojatno svi znate da je to u biti – tjedan jela s tjesteninama. „Šetemana od pašte se održava od 2014. a krenula bi tjedan dana prije Istarskog festivala pašte. Kako bismo unatoč odgađanju manifestacije zbog Covida ipak dostojno obilježili Festival, ali i proslavili nagradu koju smo dobili – brončanu povelju Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, ove smo godine po prvi puta organizirali Šetemanu od pašte na Dan općine.“ Pojašnjava nam direktorica TZ Lenka Šajina.
Rečeno – učinjeno, i uskoro je pet lokala u Žminju i okolici osvanulo polijepljeno plakatima s jelovnicima i raznim jelima baziranim na tjesteninama, kojima ovaj kraj srećom ne oskudijeva. Vremena nije bilo puno, kao ni šanse da obiđemo svih pet lokacija, pa smo krenuli polako s novom Žminjskom uzdanicom u vidu modernijeg odmaka od klasičnih oštarija.
Bistro Bar Giardino smjestio se, logično, u vrtu pored dječjeg i rukometnog igrališta i podno velikih kestena te u blizini centralnog gradskog rotorčića. Otvoren je ove godine s najjačom ponudom steakova u okolici te kvalitetnom ponudom svježe ribe, a mene je posebno razveselilo što imaju velik izbor istarskih craft piva, njih preko dvadesetak, od Brumana, Kampanjole, Bure, Fabrike Bire…
Nije bilo lako izabrati, pa smo krenuli redom, a onda su uskoro stigli i pljukanci s hobotnicom, slatko dizajniran tanjurić s jako ukusnim šugom i bogatim slojem maslinovog ulja. Za svaku pohvalu, osim što je Kasandrin tanjur s pljukancima i pancetom – bio još bolji! Prvo pa sjajno, preporučujemo i nadamo se da će ostati i u stalnoj ponudi i nakon završetka šetemane. U razgovoru s vlasnikom i chefom smo saznali da im je bilo bitno pregurati prvu sezonu i da će tek sad do izražaja doći ono za što se naoštrio – fiorentine, steakovi, tomahawci, ali isto tako želi Žminjane vratiti zapostavljenoj ribi. Neka mu je sa srećom.
Nakon što smo prošle godine obitavali u centru Žminja i divnoj starinskoj kući, ovoga nas je puta put odveo u Casu Karnevali u minijaturnom selu Karnevali (selo se sastoji od pet kuća lokalaca i dvije u vlasništvu Purgera izletnika) i višenamjensku gazdaricu Tanju Galant.
Upravo ono kako ste zamišljali ženu koja ima troje djece, dvije kuće za odmor, farmu magarećeg mlijeka i pritom radi još 73 stvari – žena izgleda sjajno, stamena, nasmijana, prekrasna i kao savršen ukras isto tako prekrasnoj hacijendi pod krošnjom trešnje, kestena, ukrasnog bilja, cvijeća i apsolutno nevjerojatnog mira i tišine.
U drugim kućama su još i Tanjin tata koji je cijelu priču davno započeo s lovnim turizmom i brat koji je kaskader za scene s konjima, koje i uzgaja, pa su najčešći gosti u njihovom selu upravo jahači koji prolaze ovom točkom na proputovanju Istrom. Pa smo si pospikali s par Amerikanki i Britanki, pozdravili s Nijemcima iz susjedne kuće i veselili psima koje također uzgajaju. Jesam li spomenuo patuljaste koze koje malo dalje uzgaja Tanjin najmlađi sin Pavle.
Uglavnom, da se sutra zarati, voljeli bismo se ovdje probuditi. Kuće kamene izvana, nježne i mirne iznutra, minimalizam, starinski, kao da si u Mediterraneu, prekrasno. Tanja nas je vodila stotinjak metara dalje u mužnju njenih magarica (tu je bio i sam Gordon Ramsey!), nismo ništa prolili, mazili se i gurkali s ovim divnim životinjama i zaspali snom pravednika. Jutro je bilo rezervirano za šetnju šumama i potragu za gljivama, ali nije bilo previše sreće.
Kad smo konačno naišli na polje sunčanica, bili smo toliko umorni i siti da smo rekli da ćemo ih pokupiti sljedeći dan, kad ih više nije bilo. Ali sad znamo lokaciju gdje brati kad budemo pisali Žminj 3!
Društvo u gljivarenju i predavanju o originalnim istarskim kažunima pravili su nam prvo poznati arhitekt gospodin Branko Orbanić, a zatim i njegov sin Filip Orbanić i djevojka koji su se nakon završenog fakulteta vratili u Žminj iz Zagreba. Sjeli smo kraj tog skloništa od sunca i kiše na istarskim poljima i dobili sjajan presjek ljudske civilizacije i prioriteta koji su se mijenjali kroz stoljeća.
Bacio sam Branku bubicu da imam jednu kućicu na Korčuli s urušenim krovom i pitao ga može li je doći onako friendly popraviti, ali kad sam čuo koliko košta samo originalan materijal za krov, slegnuo sam ramenima. Iako takvih skloništa ima po cijelome Mediteranu, nekako su ovi istarski kažuni baš preslatki i gledao bih ih danima – ako propadnem u novinarstvu, iden ziđat!
Naši prijatelji su na osnovu naših tekstova otišli s Weekend festivala do Žminja na ručak i u konobi Žminjka naručili toga dana fuže s kokošon i bili jako zadovoljni, kao i mi s njokima s govedinom Pod Ladonjon, ali show su ipak uzeli pljukanci sa šparogama i pancetom (u stalnoj ponudi restorana) i kobasa sa svileno tanano rezanim kiselim kupusom.
Kobase su ipak i dalje najbolje kod gospodina Milana Udovičića u njegovom butiku suhomesnatih proizvoda Žminjski gušti, gdje smo isto morali svratiti i uvjeriti se. Uvjerili smo se. Čovjek je Maradona pravljenja i pečenja kobasica, kralj!
Nađite u životu nekoga tko će vas gledati kao Ribafish kobasice Žminjskih gušta…
A osim što ih prodaje kod sebe, njegove uratke smo našli i na sljedećoj lokaciji i malom odmoru od pašte – pizzeriji Orhideja. Nasmijana konobarica dugo je čekala da se odlučimo između tridesetak pizza u ponudi, pa smo na kraju odlučili uzeti pizzu kuće i neke specijale s ombolom, kobasicama i svime što na istarskom djeluje tako zvonko i zvučno. Lokalna namirnice s okolnih OPG-ova, mljekare Latus i domaćih mesara kao i nemijenjanje tijesta godinama, dobitan su recept koji je održao obitelj Folo na istome mjestu već 25 godina.
Naime, vlasnikov sin Patrik Folo odlučio je nastaviti raditi tijesto za pizzu baš onako kako ga je od prvog dana Orhideje počeo raditi njegov otac. Radi se o klasičnom tijestu za stariju gardu s vrlo pristupačnim cijenama pogotovo kad vidite koliko dobijete kvalitetnog nadjeva.
Hamburger, ombolo i istarske kobase na pizzi? Dobitna kombinacija! Sad sam se tek sjetio kako bi uz to dobro išao kiseli kupus!
Breskvice i cukerančići dočekali su nas u slastičarnici Erman zajedno s jako finim domaćim sladoledom kao uvod u slatki dio posjeta, a sjajni su okusi kulminirali posjetom gospođi Amaliji, jednoj od preostale četiri žene koje još uvijek peku kolač Kristovu krunu. Puno pripreme, malo pečenja i kušali smo predivan hrskavi slatkiš od badema i jaja!
Upoznali smo cijelu obitelj Damijanić i zaključili da je uz Igora Pamića najveći Žminjac pjesnik Zvane Črnja, kao i da nam je skroz žao što nećemo moći ostati na predstavljanju knjige Mali Princ koja je prevedena na – žminjski, pa se zove Minji kraljić!
No, zato smo stigli na posljednju točku gastro izleta, klasičnu oštariju Puli Jurića (kod Jurića) malo van Žminja, u kojoj su nas dočekala braća Jurić i odmah krenuli sa svojom domaćom malvazijom (ima još i crno domaće, i to je to!). Tridesetogodišnja tradicija, ogroman kesten, kamin, i sve je bilo spremno za malu školu istarske supice. U vatri zapečen komad kruha, crno vino, maslinovo ulje, šećer, papar, i sve je spremno za brzo zagrijavanje cijelog tijela s naglaskom na glavu!
Domaća hrana, svako jutro pečen kruh od vlastite pšenice, kobasice koje od prvog dana konobe rade sami, mirisan ombolo i fantastičan, po meni najbolji kupus u gradu i okolici bili su pratnja jako finim makarunima s vrganjima. Naučili smo i da je kupus najbolji iz Bijele Istre, a kobasica pred buru, udavili se palačinkama s njihovim pekmezom od smokava i šljiva i za kraj posjetili izložbu sukulenata i kaktusa u kuli u centru grada.
Žminj je prekrasan gradić na brdašcu koji ćete obići za jedno prijepodne. Njegovih desetak oštarija i restorana definitivno nećete, a lovni, gljivarski, konjički, ciklo i šetački turizam garantiraju vam savršen provod u nezaboravnom srcu Istre.
Brutalne vinarije su na deset, more na dvadeset minuta vožnje, iskoristite sezonu lijepog vremena i posjetite Žminjštinu. Makar da dođete otvoriti jedan pošten Wine bar, kako mudro zbori Kasandra. Uglavnom, dođite, nećete požaliti.
