Zašto volim tekme gledat doma

by Ribafish
3 komentara

Zašto volim tekme gledat doma

Sori pipl, ali na manje od mjesec dana prije EURA je krajnje vrijeme da počnem daviti o nogometu.
Da, došli su mi oni dani u godini kad ne mogu pozorno slušati djevojku, krivo slažem legiće, kasnim s tekstovima, naglo mijenjam raspoloženja i jako puno vremena gubim buljeći u ekranče, ispijajući pivu i žderuć neko sitno slano smeće.
Jedno ću vrijeme, naravno, kao i svaki navijač ovisnik provesti u samoj zemlji domaćinu prvenstva i degustirati poljske delicije,

karte su mi već v žepu, a ako još kome trebaju, neka proba ovdje.

Svejedno, kako moram nazad na posao, vrlo brzo ću se i vratiti nazad i zasjesti u svoju milu gajbicu, pozvati par najdražih mi kljusina, i onda ćemo kao sjediti i gledati, a u biti si cugnuti i nalajati se o svemu što nas muči i veseli jer se imamo sve manje vremena za nać i proveselit...

Naravno, postoji i opcija odlaska na skupno gledanje po trgovima i parkovima, ali to je ipak za mlađu ekipu.

Kao i hodočašćenje u birtijama u kojima se puši, nema moje pive ili je topla, konobar me mrzi, postoje i sise, a barem me jedna spodoba toliko iritira da na kraju odem doma nervozan.

I zato, tu je moj dnevni boravak, meka garnitura, par odabranih frendova i kako to obično biva – sve se završi otprilike nekako ovako.

18.30 Pero dolazi sat i pol prije dogovora praznih ruku i nervira me dok pospremam stan.

19.40 Ivek dolazi 20 minuta prerano, ne skida se i ne donosi pivu iako je to bio plan.

20.05 Dolazi i Jura, ali dovodi napornog rođaka iz Njemačke koji ima psa koji mrzi ljude. Nema Njemačke pive.

20.30 Dolazi i Stipe, s toplom promućkanom rabljenom pivom sa sniženja i tri neandertalca koja je upoznao u tramvaju, svi sjedaju na garnituru i loču moj Chivas s regala za specijalne goste.

20.42 Prva tura kokica pada na pod još prije himne, dok sam ja u dućanu gdje kupujem novu gajbu.

20.44 Dok ulazim u svoj stan, osim razgaženih kokica, zanima me i zašto tri nepoznata lika odspajaju moju televiziju u dnevnom boravku i donose prastaru iz spavaće. “A veća je, brale, a i na ovoj plazmi su ti loši kontrasti!”

20.45 Spremam pive u frižider, radim nove kokice, trpam čips u posude i trčim na upražnjeno mjesto jednog nepoznatog koji je išao pušit, fala bogu – na balkon.

20.46 Prvi sučev zvižduk i pišanje psa, srećom, ne po tepihu nego po parketu. Švabo se ispričava i briše pod ali s mojom najdražom kuhinjskom krpom. Bacam krpu.

20.54 Osma minuta, tjeraju me da se dignem, radim kokice s ekstra maslacom, dodam im raritetni konjak (kako li su ga snimili!?) i pokojeg pivkana. Protivnička ekipa zabija gol, taman da ga ne vidim, svi psuju, pljuju, divljaju i općenito – prljaju boravak.

20.59 Sad već jako nervozno žderemo i ločemo i idemo na balkon urlat na suce i sudbu, ali barem su se sad počeli sami dizati po cugu.

21.03 Jedan nepoznati mi vadeć pivu s dna umjesto vrha majstorskim potezom slučajno razbija tegle s tartufatom i senfom čiji razbacani sadržaj po podu srećom odmah proždere cucak.

21.36 U poluvremenu počnemo priču i shvatimo da znamo zajedničke ljude, pa nepoznati uskoro dolaze iz dućana s tri gajbe nove pivice i bocom Jacka.

22.00 Niotkud dolaze tri jumbo pizze, Švabo je zaspao u sobi mojih staraca, ja vodim psa u park jer ima proljev, kad čujem urlik i vidim kako s mog balkona gori bengalka – penal za nas! Pogledam cucka u oči i kažem ubojito ozbiljno – ne miči! Trčim gore, pada gol, pizza po svim dijelovima stana, čak i iznad brojila!

22.02 Dolazi još osam pankera iz parka s psom i nepoznatom kujom, televizor je sve manji, atmosfera sve bolja, pića kao u priči, nešto miriši po ćevapima, ali ne mogu do kuhinje. Tad Modrić u nadoknadi krene sam prema golu. Ne čuje se muhin podrig, i pjena u boci se stisla, Luka prodire i – zabija!!! Krš, lom, nered…

Sljedećeg dana tjeram metlom Švabu iz sobe i neki mladi par koji mi se voli u špajzi, pospremam Hirošimu i podrigujem na kebab koji je netko donio u zoru (hvala nepoznatom).

Potpuno mamuran pokušavam upaliti televiziju za jutarnje vijesti, ali kad su mi jutros prespajali telku, očigledno su nešto pobrkali ili spržili. Hm, pa fakat mi je mala televizijica za ovakve skupove, nije da su česti, ali ono…

A za četiri dana je polufinale i hoću vidjeti svaki detalj pa i kad sucu curi slina iz fućkaljke, ili neka jamajčanka opet ne obrije noge!

Ne mogu voziti, ne mogu ništa od mamurluka i sreće, sjedam za komp i idem na www.ekupi.hr pogledati što imaju od projektora.

Opa!

A i plazmice su seksi, ova prva bi bila taman, a i u klimi sam našao košticu od masline, pa kad već dovoze, dobro će doći i ovo za smirivanje uzavrele atmosfere.

Ideš, pa opće nije strašno, samo da se sjetim ko mi je ono dužan lovu.

Kad će to prvenstvo više, ajmo naši…

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)

I ovo bi vam se moglo svidjeti

3 komentara

igor 17 svibnja, 2012 - 09:20

ima li i jedna slika di smo mi normalni?!

Odgovori
Ribafish 17 svibnja, 2012 - 09:31

pa ove su bile najprihvatljivije!

Odgovori
Mladen 17 svibnja, 2012 - 13:45

Ko da si opisal tulum kod mene – negdje u zimi 89./90.
Fakat mi nije jasno kak se ekipi dalo pentrat na 4. kat. Bez lifta. I kak se uopće pročulo da se gore nekaj događa?!?

Odgovori

Odgovori na Ribafish

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.