Otkako su se ugasili riječki Triperi, teško me oduševiti filekima. No, Žarko Puljek iz Krapine je u tome uspio, i usudio bih se reći, ušao u top 3 filekdžija svih vremena! Ovo je priča o početku jednog divnog prijateljstva…
Počelo je sasvim bezazleno, s ekipom iz Bicka sam roštiljao za stradale s Banije u centru Petrinje i kad sam konačno ulovio minutu za otići na zahod, zaustavi me lik malo viši i stariji od mene te mi na tečnom zagorskom veli „Neš veš fiš buš neš’ spil?“
Iako sam porijeklom polovično Zagorec, skužio sam samo „spil“, pružio ruku i strusio jako fini gemišt. Žarko je u tih par minuta spomenuo da me i on i njegova žena prate na 321 kuhaj, i da on dela bolje fileke nego svi oni tamo zajedno.
Kako se trebalo vratiti za roštilj, i kako poziv na ribičiju i fileke ne odbijam, izmijenismo brojeve, i za par dana smo Kas, ja i Džiberivoje osvanuli u kleti na bregu u Bobovju netom prije Krapine (ako dolazite iz Zagreba) s pogledom na voćnjake, vinograde, Ivančicu, Strahinščicu i tulum je mogao početi.
Dakle, rekoh Kasandri, idemo na totalni blef, ne znam čovjeka, ostanemo čuku vremena, poslikamo, i ako ti išta ne valja, brišemo. Desetak sati kasnije kad smo ušli doma, te su nam se riječi činile tako daleke, a ja sam bio jako sretan da me taj špurijus za prepoznati hedoniste širom svijeta – i dalje rijetko iznevjeri.
Uglavnom, u kleti je bilo par frendova, Dživo se zabavljao s terijerkom Keti, a mi nakon dvadesetljetne šljive dobrodošlice krenuli na ono bitno. Žarko je naime skuhao gulaš od osam vrsta gljiva kao predjelo i fileke kao glavno jelo. Čovjek je naime vrstan gljivar, jedan od najboljih u kraju, pa smo se uhvatili blagvi, gnojištarki i logično, navalili na vreli slasni gulaš.
Dakle, izvrsno, ne pretvrde gljive, veliki komadi, uživanje u svakoj žlici. Ne prezačinjeno, bez aditiva, čista šuma u tanjuru. A to je bila tek najava…
“U gljivarskom društvu G.D. Krasnica sam 7 godina, i trenutno sam potpredsjednik. U 10 mjesecu na Muljavi prošle godine sam položio za determinatora gljiva.” sad nam je odmah lakše…
Za stolom ekipa poznanika, sad već nakon par gemišta otvaramo deset novih tema, tračamo Pažanina, dolazi Žarkov sin Tin s novom pošiljkom vina, a tu je sad i tvorac graševine i rizlinga Ivan Puljek i jedan mladić u najboljim godinama iz Đurmanca koji donosi i nešto što nije za prodaju – domaću nohu (noja, direktor), pa uskoro odlazimo i u Ivanovu vinariju koja je odmah iza ugla.
Ali tek nakon isprobanih fileka.
„Tajna je u temeljcu i filekima koje sam biram i onda obarim. Ljubav prema kuhanju je od rane mladosti. Što se tiče nagrada osvojio sam 6 prvih mjesta u Krapini i široj okolici, 2 puta roštilj, 2 puta srednjovjekovni gulaš (divljač),jednom grah, jednom kotlovina i nebrojeno puta 2. i 3. mjesta.“ priča nam Žarko…
S prvim zalogajem se vraćam u 2012. i dvoboj Tripera u Rijeci kad je Bog po prvi puta u devet godina izgubio, odnosno kad je netko skuhao bolje tripe od njega. Ta neka slatkastost od hrpe povrća, ljepljivost od svinjske nogice, zemljastost od gljiva i još par tajnih sastojaka, ovo su jelo stavili u top tri najboljih tripica u povijesti. Kapa do poda!
Uživamo u Ivanovoj kleti svega par minuta vožnje od Žarkove, i divimo se trudu i kvaliteti vina idealnog za gemišt od kojeg smo sutra bili kao novi, a posebno oduševljavaju sitnice kojima obiluju zidovi podruma. Nakon par čašica rizlinga, graševine i silvanca vraćamo se u Bobovje spremni da pođemo za Zagreb, ali Tin je već za roštiljem i peče pletenice i ražnjiće koje je Žarko preko noći držao u svom pobjedničkom pacu.
I opet izvrsnoća, sočno, mekano, taman jako slano, meso u prvom planu s divnim nijansama drva i dima u svakom zalogaju. Na kraju, naravno, pjesma, vino to go, pet putnih gemišta i zaboravljanje uzimanja fileka za doma.
Koji sam ja panj, sjetio sam ih se već na kavici kod Žaretove punice parsto metara dalje gdje smo pokupili njihove jabuke koje su u biti i bile povod za druženje, pa sad Kasandra dela štrudlu, štruklu, pitu i još jedan kolač o kojima ćete uskoro čitati.
“Kaj se tiče voćnjaka imamo 201 sortu (sve različito, niti jedna nije ista), od toga 26 vrsta jabuke, kruške, breskve, malerice, šljive, trešnje, višnje, kivi, indijanske banane, brusnice, borovnice (sibirske, mongolske, američke), maline, kupine, aroniju, ribizl (crni i crveni), jagode, nar šipak, kaki, crveni orah, marune, mušmulu, trninu, sibirski limun, goji bobice, čak 41 sortu stolnog grožđa i sve ostalo kaj raste kod nas radi klime.” ponosno će Žare! “A sljedeći put očekujte kuharsko iznenađenje!”
S nadom da će se situacija što prije normalizirati i da će biti još puno natjecanja u kuhanju u kojima ćemo moći navijati za Žarka, najtoplije preporučujemo sve što skuha gospon Puljek. Divan dan, ponovit će se, hvala Krapini, hvala Žare, Tin, Ivan, ostatak ekipe – najdublji naklon!
Recept za temeljac
Svinjska nogica, juneće kosti, crveni luk, šampinjoni, poriluk, mrkva, lovorov list, biber u zrnu, korijen celera i peršina. Kuhanje 4 do 6 sati, kod kuhanja temeljca se s vremena na vrijeme uklanjaju masnoće i nečistoće na vrhu. Temeljac procijediti i brzo ohladiti. Kad je ohlađen temeljac je gust kao hladetina.
Pac za roštilj
Češnjak rezan na lamele da ga lakše maknemo kad stavljamo meso na roštilj. Zatim, sol, biber, umućena goveđa kocka, kisela voda, ulje, malo šećera i par kapi octa.
