Iako je svima prva asocijacija na spomen imena bila Disneyland i nekakav veseli dječji park, Zagyland je ime ipak dobio po nadimku vlasnika Darija Markulina, zato što su ga čim je iz rodnog Zagorja došao u Zagreb – odmah počeli zvati Zagi. Zagi je kroz godine šljakanja po Zagrebu prošao sita i rešeta, konobario, vodio manje i veće lokale, na kraju i stvarno ozbiljna mjesta da bi se pred par godina konačno odlučio na djedovini izgraditi kamen temeljac za turizam u svojoj Konjščini.
15.000 kvadrata na rubu Konjščine je okrupnio, spojio, nacrtao i uz pomoć obitelji (brat konobari, žena vodi društvene mreže) krenuo u velik posao – u dosta kilometara uokolo napraviti prvi pravi hotel s popratnim aktivnostima.
Bivše rudarsko mjesto od kojih tri tisuće duša kroz koje šećemo, inače desetak minuta pješke od hotela, pamtim po manje bitnoj činjenici da je od nas dvadeset na busu za koncert Deep Purplea u Izoli 1997. bilo 10 ljudi upravo iz Konjščine, zatim da mi je vlakovođa s koncerta ostao dužan deset maraka i najbitnije – da mi je deda porijeklom iz sela Gornje Pece, koje je doduše pod Budinščinom, ali svejedno vrlo blizu.
Posjetio sam ono što je ostalo od djedovine, pustio suzu zbog stanja u kojem se nalazi selo, vratio se i obišao centar Konjščine te zasjeo u moderno uređen restoranski dio objekta.
Svaki dio je ovdje na mjestu, vrhunski posložen, do detalja skockan i stvarno je ugodno sjediti i razgledavati detalje Zagylanda, pogotovo ako znaš da je pizza koja treba doći na stol nastala kao plod suradnje Darija s Pizza Edukacijama, školom pizze sjajnog Davora Milića koji putuje okolo i uči vas majstorijama. Zagyland je u biti idealno mjesto za ozbiljnu pizzeriju, a ne nadomještanje loših sastojaka, veličinom pizza, kojima moje Zagorje, nažalost i te kako obiluje. Uglavnom, lokal je stvarno uredan i ugodan, i ne bi ga se postidio nitko na 100 metara od centra Zagreba. I konačno, pizza…
Tijesto je božanstveno, chewy iznutra, s tankom koricom na vrhu, vrhunska Davorova škola. Na nadjevu se uvijek da poigrati, falilo nam je malo zelene boje na pizzi kuće, ali ako ste željeli pojesti kvalitetniju pizzu u Zagorju, sad imate adresu. Pivska je karta ovdje u vlasništvu Carlsberga, što podrazumijeva klasične Panove i Carlsberge, ali i više nego korektan Grimbergen, svjetlosnim godinama udaljen od samostana u kojem je potekao, ali i dalje top točeno pivo. Kao iznenađenje dana, tu je Fejst Domače, lokalno pivo iz desetak kilometara udaljenog Zlatara, jedinog grada u okolici, zanimljiv lokalni craft koji ima potencijala, ali mu fali malo tijela, ništa što se ne može dotjerati već u sljedećoj šarži.
Nama tijela nije falilo kad smo pizze pokrili s par izvrsnih svježih gemišta od graševine Petrač, pa smo jutro dočekali više nego orni za Darijevu kajganu i palačinke s čokoladnim namazom. Nakon obilate i fine klope, jednostavno ti se ne da dalje, i to i je poanta Zagylanda kroz zimski dio godine – odmorko, totalni odmorko s povremenim posjetama vinarijama i pivovarama do kojih ima svega 10-15 minuta vožnje, pa se ovo mjesto samo po sebi nameće za proslavu rođendana, krstitki, razvoda, team buildinga i općenito svega što zahtijeva kompletnu uslugu od dočeka na recepciji, smještaja u vrhunski uređene sobe (uzeo sam broj od čovjeka za drvenariju, čudo!) do iznenađenja koja vas čekaju u kuhinji za koja je zadužen chef Nikola Mandir.
Vinska karta vrluda klasicima od Istre i Dalmacije do Slavonije, ali je težište opravdano stavljeno na Zagorje. Bolfan, Kopjar i Kota te tek nešto malo udaljeniji Petrač dobitan su poker lokalnih vinarija do kojih se stvarno isplati otići dok ste ovdje na odmoru od grada, kao i do Nove Runde i Devetke u Zabok. Samo pripazite da vas odvezu 
Drugi dan smo isprobali hitove s jelovnika mladog, 28-godišnjeg Nikole Mandira koji je ovdje došao iz Noela, jaku i gustu juhu od rajčice za početak, a kao toplo predjelo, krak humboldtove lignje s izvrsnim pireom i još boljim reduciranim vinskim umakom. Nakon toga su došli izvrsno ispečeni lungići s demiglaceom i gnudima od svježeg sira uz izvrstan umak od vrganja i hrpom majčine dušice. Uz 12 sati confitiranim pačjim zabatkom s chillijem i kuhanim krumpirom došao je i play of the day, izvrstan Nikolin umak od naranče.
U ponudi im je i klasični biftek (180 kn), juneći obrazi i drugi klasici po cijeni od prosječno devedesetak kuna, a butelja mladih zagorskih snaga definitivno ne fali, pa je uz velik izbor mesa s roštilja (horse city burger je posvećen Konjščini, ali se ipak radi od junetine!), pljeskavica i ozbiljnih plata, ovo mjesto gdje nikako nećete izaći nezadovoljni, što dokazuju i dosadašnje recenzije na svim relevantnim servisima. Dapače, veselo dizajniran tanjur s knedlama za desert uljepšat će vam dan.
Zagyland je smješten usred mjesta i nećete se probuditi u šumi s pogledom na jezero, a za razliku od njihovih pet quadova koji samo čekaju da ih uz stručnu pratnju provozate po Zagorju, bazen nije natkriven i za kupanje ćete morati pričekati ljeto. Tu je također i mogućnost paintballa, malo nogometno igralište, konferencijska dvorana i pregršt sitnica koje tek treba istražiti. Naravno, najveće pohvale za men’s cave sa stolnim nogometom, pikadom, mini šankom i ovoliiikom televizijom za predstojeće Svjetsko Prvenstvo!
Nedostaci su to što ga je malo teško za pronaći jer nije drito na cesti, a unatoč tome što je otvoren već 500 dana ovdje ima još puno prostora za napredak, poput više jela s okolnih farmi i OPG-ova, i općenito – premalo ljudi zna za ovaj dio Hrvatske, što upravo Darijo s ljudima iz novoosnovane Turističke zajednice Zlatni Istok Zagorja pokušava i napraviti. Prema tome, želite li odmoriti od strke i vreve grada, zabaviti se s ekipom, provozati se netaknutom prirodom, napuniti baterije i fino se najesti i napiti – posjetite Konjščinu i hrabru obiteljsku bajku imena Zagyland. Što prije…
Zagyland, Konjščina
Mob. +385 99 544 5444
https://www.facebook.com/zagyland
1 komentar
Svaka čast,baš lijepo izgleda,baš ču svratiti ove godine,lijep pozdrav