Zagrebačkim pajzlovima, cesta mog života teče…

1,1K

U rubrici “Vaš pajzl sezone”, svake subote u 21. stoljeću na vlastitoj škembi biram najoriginalniju i najkompletniju krčmu/gostionicu/zalogajnicu Zagreba i okolice. Jer fensi restorani su tak dosadni. Pa ono, pročitajte…

Naziv objekta: Restoran Bistro Magazinska klet
Adresa: Magazinska cesta 7
Stranica: http://www.magazinskaklet-bistro.hr/
Vlasnik: Mario Rajić
Radno vrijeme: 7-23, nedjeljom 10-18
Cijena prosječnog obroka: 20-25 kn
Cijena gemišta: 8 kn

Uploaded with ImageShack.us

Lako je birati restoran godine. Svugdje reklame, najave, preporuke chefova… Ali koje je idealno utočište za srednju klasu, nekog srednjeg uredskog šljakera koji nema love za Apetit, ali ni želudac za sendvič od frtalj kruha i deset deka tirolske? Pokušat ćemo dati odgovor na ovo i još poneko pitanje detaljno testirajući zalogajnice, odnosno pajzlove grada Zagreba. Još ako imate kakav savjet ili preporuku – nitko sretniji od nas, slobodno nam se javite na mail! Za početak – Magazinska klet na Trešnjevci.

Pristup
Teško je samo tako nabasati na Magazinsku klet, jer se nalazi u dosta nepristupačnom i udaljenom kraju šireg centra grada. Dakle, ako idete tramvajem, iskrcate se kod Westina i onda desno, pa lijevo ispod podvožnjaka, desno uz pogled na neku glomaznu staklenu zgradurinu koja izgleda poput frizure Donalda Trumpa koji glumi Edija Škovrlja. I kad pređete na lijevu stranu, nakon još stotinjak metara ste tu. Cca 25 minuta od Jelačić placa bez gužve. Za aute, parking je divalj, ali postoji. Sam ulaz u restoran i nije pretjerano okićen niti daje jasne naznake da se tu fino jede, a terasa izgleda zloslutno kao hodnik vojne bolnice. Neapetitlich smeđi tepih, malo zastrašujuć, manjak prostora, sve djeluje malo poluruševno.

Unutrašnjost
No, interijer je topao, miran i pristojan, a konobarica vam s krajnje dijagonale, sa šanka koji ima umjetnu mini-nadstrešnicu s crijepovima (!?) odmah kulturno viče dobar dan. Drveni parket presijeca uska nepotrebna tepih stazica (nastavlja se s terase), zidove zauzimaju naivci, ispresijecani fotkama starog Zagreba. Tu i tamo iskoči nekakav čudan kip kuhara ili statua neke životinje, uglavnom bez prevelikog smisla i reda. Ali ništa prenametljivo. Mjesta ima za pedesetak ljudi (plus dvadesetak na “terasi”), stolovi su manji, pretijesni za četvero, stolice široke, udobne. Stolnjaci čisti i mirisni, narodni, resičasti – crveno-bijeli dezen Vinkovačkih Jeseni krajem sedamdesetih. Stol naseljavaju plastične uredne soljenke i paprenke sumnjive funkcionalnosti, zavidan broj čačkalica kao i čiste i pune bočice s uljem i octom. Nažalost, meni se dobije samo kad se naručuje, a cjenika pića jednostavno nema. Unutra dvadesetak ljudi, 70:30% za muškarce, ugodni, pristojni, uglavnom odbjegli iz okolnih ureda. Sajt restorana na netu je sjajan, sočan, pregledan i održavan, pa je lako pogledati što se nudi na dnevnoj bazi, iako je u 13.04 od gotovih jela bilo samo mahuna…

Osoblje i hrana
Kraj mene se odmah stvorila ugodna, ali premehanička konobarica koja je bila taman ljubazna po bontonu, ali niti pedalj dalje od toga (npr. Osmijeh). Konobar je bio mrvicu pristojniji i žrtvovao smajl. Na pitanje što ima za preporučiti, dobio sam kratak odriješit odgovor, pa sam naručio jedino što je bilo. Listam totalno nepismen menu (“Gourment hamburger stake”), koji ima 2-4 jela po stranici s velikim fotografijama, kao u slastičarnici za dječje kupove. Već za pet minuta dolazi friški, meki kupovni kruh vrhunske kvalitete, zdjelica srednje veličine i par solidnih kobaja. Na varivu, mrvicu neslanom, vrh je zauzimalo 80% masti, jarko crvene, ali bez nekog jako negativnog efekta, mislim, idu hladni dani, ne? Kobasice su bile jako fine, nemasne, pucketave, ukrašene žlicom senfa na listu salate. Beštek inače dolazi umotan u bijelu salvetu, a nož je jako kvalitetno rezao, palac gore! Nakon mahuna jedem tek mrvicu od bijesnog izbora mesinja koje prodaju pod leskovačkim imenom.

Nusprostorije
Stalno gori radio, neka dosadna zagrebačka stanica s apriori mehaničkim voditeljicama, ali srećom puštaju popić osamdesetih i devedesetih, A-ha i to… Ne preglasno, čak prefino za vanjštinu objekta. Gemišt je od Feričanca, u visokoj čaši koja kao da krade 0,2 deci, dosta gorak, suh, prealkoholan i ne za dulje pamćenje. Naručujem mini platu po kojoj je Magazinska poznata, i nakon brzih desetak minuta stiže peršinom posuto svježe meso. Ćevapi su totalno iskosani, svijetli i kao da su kuhani. Nježni, slasni, škripe na zagriz, ali malo nedorečeni. Ćevap-light, za curice. Ili smo navikli na smeće koje nam serviraju u sumnjivim kioscima i dostavama? Zato su mazalice pun pogodak, debeli sloj mesa na idealno pečenom mekanom uskom kruhu. Kao da jedeš sendvič s topljenom pljeskavicom. Gurmanski uštipak je bio preljut, s onim finim belim okicama od sira, s debelo mljevene dvije vrste mesa, iako je imao fantastičan pivski šmek, kao da su ga zalijevali dobrim pilznerom. Ali pečeee… peče još dvije stanice. Prilog, luk na novom listu salate. Kao kolačić, domaća lepinja, izvana taman hrskava, iznutra meka kao Gibonnijeva duša. Atmosfera je i dalje intimna, ljudi nisu bučni, i ne odaju dojam da bi ostali na uništenju gemištima. Nema birtijskog štiha, više je za eat & go. Konobarica je i dalje dosta užurbana, iako je ispunila sve zahtijeve, nije ponudila ni kavom ni desertom i nije bila tu da pita jel štogod treba, ali sam kod računa ipak dobio osmijeh.

Umjesto zaključka
Opći dojam je skroz pozitivan, možete se smijati pravopisu, uživati u izboru mesa, komunicirati s osobljem i općenito – nema većih primjedbi. WC je malen, premalen, većih sam grudnajak u životu vidjeo, ali i tamo je sve pod kontrolom. Cijene su izuzetno prihvatljive, obrok je koštao svega 20 kuna, a stvarno je bio obilat (normalne mahune i dva para kobasa), uz gemišt od 8 i tringelt od dvije – kompletni ste za 30 kuna! Jela po narudžbi se kreću od 35 do 50 kuna, a nakon svega pojedenog – dojam je više nego solidan. Idealno mjesto za gablec i maksimalnih sat vremena za ubijanje do novog sastanka. Ništa epohalno, ali želudac je, eto, i par sati kasnije – pun i sretan. Do klopanja…

Ukupna ocjena 8/10: