Zagrebačkim pajzlovima 2 – Pedro pite

3,5K

Svakoga tjedna tražim naj zalogajnicu Zagreba i okolice. Jer fensi restorani su tak dosadni…

Prošle smo subote započeli turneju s klasičnim primjerom pajzla, trešnjevačkom Magazinskom kleti. Pomislio sam kako me i po Vrbiku u potrazi za lokalnom gostionicom čeka tek kraća šetnja, ali uskoro sam se počeo osjećati kao Pale sam na svijetu. Ni P od pajzla, što je ovo!? Zakazala mi je obavještajna gastro služba UDBA (Ukusno, Dobro, Brzo – Amen), pa sam nakon dužeg lutanja tek pred kraj gablečnog vremena (13.40) uletio u prvu gostionicu kojoj se na oglasnoj ploči na ulazu kočoperilo nešto što zove na žlicu. Pisalo je Pedro Pite!

Osnove
Naziv objekta: Ugostiteljski obrt “Pita”
Adresa: 4. Vrbik 3
Stranica: http://pedro-pite.com/
Vlasnik: Iva Oroz
Radno vrijeme: 7-21, subotom 8-15
Cijena prosječnog obroka: 35 kn
Cijena gemišta: 14 kn

Pristup
Stotinjak metara od filozofskog fakulteta, u sporednoj uličici, smjestio se objekt tog zanimljivog naziva. Parking je moguć ako nema nikoga od stanara, nije uređen, ali je tramvaj na pet minuta. Teško ćete pronaći Pedra osim ako stvarno nemate preporuku, ali kako stvarno nisam naletio na išta pajzlasto u blizini – ovaj UO zbog nedostatka konkurencije ima svijetlu budućnost! Dakle, skinete se sa trinaestice ili petice ispred strojarstva/filozofije/brodogradnje i prošetate 300 metara prema jugu. Kod kružnog toka skrenete desno, i eto vas na klopici!

Unutrašnjost
Iako bi čovjek očekivao meksički restoran i brkate sitne crnomanjaste konobare uz zvukove kastanjeta, prvo na što naiđete pri ulasku je vitrina s, logično – pitama. S desne strane se nalazi minijaturni salad-bar (mislim da je u prošlom životu bio vitrina za sladoled), kraj kojeg se teško smjesti više od jedne osobe. Ispred vas se prostire prolaz sa stolovima s desna i šankom/radnom površinom s lijeve strane. Malo usko, crveni stolovi za četvoro…

Sve ostavlja dojam na brzinu uređenog hodnika, pa pičimo prema udaljenijem dijelu po malo starijem svijetlosmeđem laminatu. Druga prostorija je svjetlija, uredna, kulturna, ali bez nekog jačeg pogleda. To je u biti ostakljena terasa s dvije strane okružena dvorištima, a s jedne – zidom. U oči upadaju bijele zavjese s crvenim cvjetovima ručne izrade, ornamenti na platnenim zaštitama na udobnim aluminijskim stolicama, i moderni karirani stolnjaci zaštićeni staklenom pločom. Solidne soljenka i paprenka su sve od pribora, ali kako su stolovi (naš je bio mrvicu klimav) uvezeni iz liliputa, ulje i ocat stvarno ne bi imali gdje stati. Zato su posluženi na ulazu, skupa s čačkalicama. Jelovnik je Paulanerov, malen ali pregledan i pismen, s neuredno ubačenim papirima s jelima dana i drugim ponudama.

Osoblje i hrana
Nismo ni sjeli, a pored nas se stvorio mlad, uljudan i više nego kulturan konobar koji nam je predstavio da imaju samo jedno jelo i juhu dana. Pa smo naručili, i dok smo se skinuli, i gemišt i pivo i juha su bili na stolu. Idealno! I kasnije smo se osjećali kao gospoda, čovjek je bio uvijek tu kad treba i vrhunskom brzinom donosio sve, osim kad smo naručili desert, jer se u međuvremenu bilo fino zagužvalo. Kruh je domaći, težak tonu, gust i jako zasitan, beštek bez zamjerke, a juha dana pravi melem. Na hladan vjetrovit dan, krem juha od brokule nam je sjela kao budali šamar. Gemišt je skup (14 kuna), ali idealan, klasična, teško zamjenjiva Kutjevačka graševina, dok od tamnih piva imaju Temno Laško, 0,33 po 15 kuna. Pretvaram se u kušačko tijelo, pušem u vrelu tekućinu u žlici i iz sumnjive posudice srednje veličine koja podsjeća na tutu u sebe ubacujem fino izmiksano svo povrće svijeta.

Brokula ne toliko, ali svjež peršin i celer bez ikakvog mesa i pojačivača okusa odmah nam uljepšavaju inače kilav pogled kroz prozore. A tek al dente ječam na dnu – ma odmah se osjećam zdravo. Čista desetka, kao da je astrunaut u sebe ubacio pilulu s dva zipana grincajga.

Nusprostorije
U dvije totalno različite prostorije ima mjesta za pedesetak ljudi, na programu je radio Antena, a u daljini se vidi i sićušni televizor s nekim domaćim kanalom. Nije preglasno, čak smo se morali dosta naćuliti da odgonetnemo što je na repertoaru. Iako smo naručili jelo dana – mesnu štrucu s rižom s curryjem, bacamo oko i na sjajnu ponudu pita, po kojima je objekt i nadaleko poznat. Cijena po kilogramu je 65/70 kuna, kad naručite, obračunava vam se po gramima, kao u Sarajevu.

Na raspolaganju su pite od mesa, špinata, sira, tikvica, pizze, kao i slatke od šljiva, višnje i jabuke. Iz čitanja nas ubrzo prekida konobar donoseći velike tanjure s fino dizajniranim komadima mesa i žuto-narančastog kupa riže. Štruce su punjenje tvrdo kuhanim jajetom i špinatom, odnosno mrkvom. Jako je ukusna, mekana i blaga, dok je nježna riža također lagana, ali mrvicu nedorečena. Kupus iz mini salad-bara je mekan, mastan i u kombinaciji s kuharevim dresingom – izvrstan.

Dok jedemo, gledamo fini i kulturni interijer i zanimljive ljude koji sjedaju pokraj nas s istim ciljem. Uglavnom su tu profesori i asistenti s obližnjih fakulteta, ali i pokoji student, barem nam se tako učinilo. Mir, tišina, apsolutno antipajzlovska atmosfera s finom klijentelom, tako da priznajemo da smo ovoga puta – malo pogriješili. Na zidovima tek sada primjećujemo nekakve minijaturne trodimenzionalne presjeke soba, na kojima se uredno smjestila pokoja teglica. Life of ants? U jednom kutu je laminat malo promočio, pa djeluje ocufano, malo fali vješalica, a toalet je malen ali sasvim uredan. Zatvorena terasa je jamačno ljepša preko ljeta, kao i navečer.

Umjesto zaključka
Pitu i domaći jogurt (0,2 cl – 8 kuna!?) čekamo nešto dulje, ali smo skroz siti pa ne žurimo. Pita od višanja (nije bilo od tikvica), je fina, meka, nježna ali prolazna. Zarazno prirodno kisela. Jogurt je gust, idealan za uz neku masniju pitu, ali definitivno preskup. Račun je poveći, i definitivno stavlja Pedro pite u viši rang gableca, jer se za jelo dana i gemišt mora odvojiti velikih 49 kuna. Svaka čast i na juhi (15 kn), i brojnim pitama (došli smo drugi dan – zakon!), ali ipak preskupo za prosječni džep. Bordo – crveni interijer, topli detalji po zidovima, ugodna atmosfera i jako, jako dobra klopa bez agresivnih šećera i pojačivača okusa, sjajan je ambijent za mirno i tiho gablanje dvadeset dekagrama domaće pite s jogurtom, kao i za one koji za fini ručak mogu izdvojiti malo više.

Vidimo se opet!

Ukupna ocjena 7/10: