Lijepo je ići na daleka putovanja, upoznati Maldive i Dubaije, ali nekako je poštenije i prema sebi i prema svojoj domovini zaviriti u svaki njen prekrasan kutak. I tako smo hostesa i snimateljica Kasandra, vozač i kušač Riba te maskota Dživo utrpali nužne stvari u Clija i krenuli prema prvoj postaji na razgledu Vukovarsko-srijemske županije, Bošnjacima pored Županje.
Osim što su se u njima rodili legendarni glumac Vanja Drach, moja draga frendica Marija Leaković i mlada nada Dinama Josip Mišić, Bošnjaci su uglavnom poznati po tome što su tranzitno mjesto pored Županje koje sve više ulaže u turizam, u što smo se uvjerili posjetom Slavonskoj kući uz dobrodošlicu s rakijicom.
Ambar, štagalj, štala, kuća gospodara s namještajem s kraja 19. i početka 20. stoljeća, uz tipično prostrano dvorište, vrhunac je tradicijske arhitekture ovog kraja. Centar za promociju poljoprivrede i ruralni razvoj s multimedijalnom dvoranom, info pultom i suvenirnicom, otvoren je prošle godine, izgleda prekrasno i obavezna je postaja kad prolazite kroz ovo mjestašce.
Da se ovdje dunja zove gunja shvatili smo na odlasku ispijajući rakiju gunjevaču i produžili do restorana Aquarius. Iako smo od imena ovog ogiteljskog projekta pokrenutog 1996. očekivali sve drugo, dočekala nas je tradicionalna večera s domaćim specijalitetima.
Kako smo kao i na sve ostalo zbog pregustog rasporeda kasnili pola sata, na užas Antuna Franjića koji se toliko trudio, slike jela nisu ispale toliko kvalitetno kakve su nam čudesne bakanalije u biti pripremili u ovom ugodnom obiteljskom zdanju. Svaka čast i na ukusnoj kotlovini, mekim lepinjicama, i gulašu od vepra (puno divljači na meniju), ali njihova šunka stara dvije godine je totalno otkriće i dokaz koliko je ova namirnica u stvari podcijenjena.
Slasno, sočno, slano i slatko u jednom, ovo je predjelo careva. Na kraju, kad smo mislili da imamo jelo dana, došla je ona, supita, gusto tijesto za palačinke s domaćom masti i šećerom. Djeluje benigno, ali je vrh! Bogata vinska karta s naglaskom na Ilok i divni, nasmijani vrijedni ljudi s kojima smo morali probati najbolje lokalne graševine i tramince. Obavezna stanica! Inače, zove se Aquarius jer su vlasnik Stjepan Franjić i supruga u horoskopu – vodenjaci…
Smještaj je bio preko ceste, a domaćin Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Juzbašić – Matkova pecara. Naravno da nismo noćili u pecari nego poslije obilaska, i to u jednoj od četiri starinski sređene sobe svega par metara udaljeni od proizvodnje i punjenja brutalnih domaćih rakija. Osim u kvalitetu samih destilata, i mi, a pogotovo Dživo zaljubili smo se u klasično dvorište ušorenog slavonskog sela – dugo, zeleno, predivno…
Ovim se poslom ozbiljnije bave dvadesetak godina, a u ručno oslikanim bocama, idealnim za suvenire, imaju tri vrste rakija (gunja, vilja, šljiva) i par likera te puno medalja i priznanja po zidovima.
No, trebalo je juriti dalje, i to na u Gradište na seosko domaćinstvo Snašini kućari i šokački doručak. Ne znam kakav je šokački ručak, ali ovo je brate bilo ogromno, s naglaskom na lepinjice, kiflice, sto vrsta kulena, domaće pekmeze, kiselu cvjetaču i mrkvice i definitivno ajvar. Ja sam se odmah bacio na stablo duda i u sekundi podudao kilo crnih plodova ljubavi, mog najdražeg voća, a Kasandra užicala kilogram netom otkopanih mladih krumpira.
Tek smo onda uživali u razgledu ovog prekrasnog OPG-a, muzeja, konačišta s pet soba, kušaonice (s crijepovima umjesto poda!), i općenito – šačice divnih vrijednih ljudi.
Naša domaćica Marica Jovanovac nam je u društvu kćeri i zeta pokazala kako se nekad tkalo na tkalačkom stanu i šarale tikvice. Stara kuća opremljena je autentičnim namještajem i raznim uporabnim predmetima starim i više od 150 godina tako da se može reći da su Snašini kućari svojevrstan muzej mjesta Gradište. Jedva smo se oteli putnim rakijama i krenuli za Vinkovce.
Vinkovci
Kako bismo barem malo potrošili kalorije, uslijedila je šetnja Krnjašem – jedinom preostalom šokačkom ulicom u Vinkovcima i baroknom jezgrom grada. Nakon zelenila drveća, livada i Bosuta, osvježenje je stiglo vrlo brzo prilikom posjeta caffe baru Valens.
Valens je ime dobio prema jednom od dvojice rimskih careva rođenih u tadašnjim Vinkovcima, i danas je u biti jedina vinkovačka craft pivovara koja hrabro vodi bitku sa zlom i moćnom industrijom, a kafić je apsolutno idealan način da probate razliku između piva za mase i piva za ljude.
Valensu treba podrška, oni su svojevrstan OPG, samo s pivima, a osim točionika s njihovim pivima, u frižiderima ima i bogatstvo kvalitetnih piva iz cijele Hrvatske, pa dođite makar na Pub Quiz srijedom. Preporučujem Porter, master piece brew mastera Ivana Vorgića, vlasnika u kojem ima toliko kvalitete i energije da ćete se uvijek vraćati.
Excellent Burger je restoran trideset metara od Valensa, na samom Korzu, u kojem smo očekivali, logično burgere, ali mjesto je ne samo prekrasno uređeno, nego nudi sofisticiranu visoku i vrlo kvalitetnu kuhinju. Ime će uskoro skratiti, ali i zadržati burgere u ponudi – svemu je kriva Corona, ali sad sve ide u dobrom smjeru.
Tartar od teletine koji izgleda kao ruža vjetrova ili neki kompas je konobar radio vrlo vješto za našim stolom, a potom je uslijedila ukusna juha od mrkve, a zatim i kvalitetan rižoto i dugo, dugo pečena dimljena patka poslužena pod zvonom dima. Chef Franjo Tolj naglašava da većinu toga rade sami u svojoj kuhinji i da sada Vinkovci konačno imaju lokaciju za vrhunski gastronomski užitak. Šparoge obitelji Štanfel ćemo ići probati nekom drugom prilikom, najveći pozdrav Mariji i Ani!
Kako nas je očekivala vožnja, nismo se prepustili kvalitetnoj vinskoj karti nego sokovima, ali Vinkovci su sada već drugu godinu bogatiji za fensi mjesto na vrhunskoj razini. Finale je ipak bilo prelijevanje čokoladne sfere vrelom čokoladom. Kasandra je dobro, eno je na orbitreku…
Posjet destileriji Abelo u Mirkovcima bio je zadnji dodir s Vinkovcima, ali kakav… Nasmijani domaćini su nam se odmah ispričali što kušaonica još nije dovršena (uskoro se očekuje zvanično otvorenje), ali su nam napravili najljepšu platu domaćih proizvoda i ponudili svojim vlastitim rakijama od meda. E sad bih se mogao zaplesti, pa je bolje da tehnologiju pravljenja rakije potražite na njihovoj službenoj stranici, ali ono što smo degustirali je stvarno izvrsno. Puno tijelo, med u svakoj pori usta, mirisno, kvalitetno, domaće.
Čista rakija i likeri od aronije, borovnice, medica i njihova varijanta pelinkovca, ne zna se što je bolje, iako im je želja osvojiti ženska srca rakijom od Rogača kojeg specijalno dostavljaju s naših otoka. A imaju i medenjake! Naravno, pčele i med su njihovi, pčelarstvom se bave od 2016., imaju 30 košnica, a znakovi na etiketi simboliziraju najstariji kalendar u Europi. Dakle, ako želite vrhunski poklon za doktora ili djevojačko, pravac Mirkovci i destilerija Abelo!
Vukovar – Vučedol
Svoje češće posjete Vukovaru u zadnje vrijeme dugujem Vukovartu, odnosno njegovom utemeljitelju Kreši Hercegu, koji me zvao da na njemu držim predavanja i pritom bolje upoznajem grad i ljude. Ove godine, nažalost nema Vukovarta, briljantne ideje koja će pričekati bolje dane, dok se putnik namjernik na svakom koraku šećući kroz grad heroj može diviti umjetničkim djelima na fasadama.
Destinacija „Vukovar – Vučedol – Ilok“ pobjednik je inače nacionalnog izbora za „Europsku destinaciju izvrsnosti“ (EDEN) za 2016./2017. godinu na temu „Kulturni turizam“, pa smo šetnju baroknom jezgrom Vukovara završili posjetom Zadruzi Vrhunsko vukovarsko.
Zadruga je nastala na inicijativu grada Vukovara da se olakša rast gospodarstva i lokalni proizvodi dobiju oznaku kvalitete. Krenula je s radom 2019. kada su dobili i prostor za vukovarsku kuću u Dubrovniku, concept store za upoznavanje turista s kontinentalnom Hrvatskom, a tada je i u jezgri Vukovara otvorena trgovina, a za njom i prekrasna terasa i vinski podrum.
Na samoj terasi smo u ugodnom razgovoru saznali više detalja o ovoj pohvalnoj ideji u kojoj se spajaju kvaliteta i tradicija te se na licu mjesta u food and wine baru može probati sve što se može i kupiti od proizvođača iz grada i okolice, pekmez, sir, med, rakije, suveniri, suhomesnato… od srca preporučujem sir sa sezamom! Vinari Krešić, Sučić, Milanković i Zelenika brane boje svoga kraja, a tu je i sva sila rakija. Uglavnom, dođite, kušajte, uživajte i kupite za prijatelje!
Uslijedio je posjet Vukovarskom vodotornju uz stručno vođenje, gigantski spomenik ljudskoj pohlepi, gluposti i besmislu rata. Ostao sam bez teksta, poklonio se žrtvama i pomislio samo jedno – da se nikad ne ponovi. Vukovar je renoviran i izgrađen, i svaki put se sve više divim novim i lijepim dijelovima grada, ali sada konačno ima i dostojan restoran. Domestic house Lola je smještena u vrhunski renoviranoj i prekrasno obnovljenoj kući s pet apartmana i kafićem u prizemlju.
Restoran je na katu i uz ugodno smo pirkanje doista uživali u jelovniku koji je od samog otvorenja doživio četiri veće preinake, od kojih neke potpisuju sjajni Igor Gudac i Ivan Erak te legendarni Mate Janković. Lola stremi fine diningu, s triput nižim cijenama od zagrebačkih, sve je na visokom nivou i bilo bi sjajno da ih posjetite.
„Nema ćevapa ni ražnjića, pokušavamo biti drugačiji i moderni, pa što bude!“ riječi su vlasnika Krešimira Grubišića koji u tandemu s chefom Davorom Sluganovićem pazi da svako jelo bude po PS-u, pa tako jedina Gault Millauova kapica u Vukovaru i vinkovcima – nije iznenađenje nego potvrda kvalitete.
Najbogatija vinska karta (56 etiketa) nadaleko seže i do najkvalitetnijih dalmatinskih i istarskih vinarija, ali na prvome je mjestu naravno Slavonija. Iako sam definitivno slano biće, nakon slasnih svinjskih obraščića i vratine – potrgana kremšnita je bila hit dana! Svakako posjetiti prije nego sezonski promijene jelovnik!
Nakon ugodnog noćenja u Villi Rosi i saznanja da smo na pravome mjestu ako nas zanima medicinska estetika, uslijedila je duga šetnja uz Dunav i druženje s hrpom pasa uz pogled na ovu ogromnu rijeku i Adu na njenoj sredini, savršenim kupalištem i lokacijom za roštilj u ljetnim danima. Još ako poznajete Vukovarca Bojana Papa, jednog od najboljih pivara regije i kušate njegove kućne uratke, neće vam ni Hvar nedostajati!
Pozdravili smo se s jako ugodnom vlasnicom Ville Rose i dogovorili totalni makeover prirodnom kozmetikom, tretman mršavljenja u suradnji s poznatim nutricionistima i odmor od metropole te zakasnili na doručak u Slavonskoj kući u Adici.
Adica pak nije otok, nego izletište puno rijetkih ptica i starih moćnih hrastova na izlazu iz Vukovara okruženo rijječnim rukavcima koje je hrabrim ulaganjem obitelji Živković od ruine u vrlo kratko vrijeme postalo popularna lokacija za roštilje, peke, fiševe, čobance, vjenčanja, rastave, rođendane i općenito – dugotrajno uživanje u prirodi. Ponavljamo nevjerojatnu činjenicu – nismo vidjeli niti jednog komarca!!!
Najelo nas je, nećete vjerovati, platom domaćih čudesa s lokalnih OPG-ova, i fotogeničnim kruhom s masti i paprikom, dogovorili smo ozbiljan posjet kad otvore adrenalinski park pa smo se polako otkoturali i do muzeja.
Posjet muzeju Vučedol u svom je opisu sadržavao i rečenicu „naglasak na pivu i stručno vođenje“, pa sam bio jako sretan kad sam vidio najstariju posudu na svijetu iz koje se pilo pivo. Naravno, ovdje se uz izvrsno stručno vođenje, možda i najzanimljivije u dugo godina unatrag može doznati puno toga o Vučedolcima koji su nastanjivali ove prostore prije pet i više tisuća godina dok nisu otišli negdje drugdje.
Ali njihovo znanje o zvijezdama, obuća, odjeća i keramika stvarno zaslužuju da im skinete kapu i svakako pogledate stalnu izložbu.
Ilok
Ovaj mali “otok” na samom kraju ili početku Hrvatske nakon ratnih stradavanja je počeo svoju novu priču 1998. godine. Ljudi su se vratili, navukli rukavice i krenuli polako u sređivanje ovog bombona na strmim surducima iznad Dunava i bogatim lesnim brežuljcima u okolici.
Mohovo, Šarengrad i konačno Ilok nakon slaloma kroz pješčane litice (i dvije skrivene kamere na podlim mjestima) uvod su u dolazak u stari grad, zidine, prelijepi park i crkvu Sv. Ivana Kapistrana a kasnije i prekrasnu rivu na kojoj možete sresti neke čudake kako se kupaju u moćnoj rijeci.
Hvala Domagoju Buhaču na tom nadrealnom iskustvu, plivanje po Dunavu – checked!
Nakon šetnje srednjovjekovnom jezgrom grada Iloka otišli smo na obilazak Starih Iločkih podruma i degustaciju njihovih vrhunskih vina. Podrum leden, vlažan, mahovinast, idealan za moju astmu pa ga brzo napuštamo i uživamo prvo u vinima klasične linije Iločkih podruma, a nakon razgleda u prekrasnom dvorištu usred staroga grada i na samom obiteljskom imanju Principovac (ja bih maknuo ono stakleno na vrhu, ali to sam samo ja) uz vodstvo nasmijane i stručne, a opet toliko zanimljive Vesne Štajner, u još jednoj odi obitelji Odescalchi koja je pred par stoljeća napravila jako puno da ovaj grad danas ima toliko toga za razgledati.
Tu smo se okušali u golfu, odnosno katastrofalnom nekoordiniranom ispucavanju loptica prema Dunavu (isprike čovjeku u crnom golfu, taman je vjetar puhnuo), kušanju pjenušaca, a bogami i perjanice ove slavne i najnagrađivanije hrvatske vinarije – tramincu, izborne berbe prosušenih bobica. Dakle, sirup, božanstveno. Zna Sarah Ferguson što valja, mimoišli smo se za par dana, ali znam gdje živi!
Desetak minuta van Iloka, u selu Radoš, na Radoškom brdu smjestila se vinarija Papak, u kojoj u sred vinograda na kraju svijeta stoji predivna hacijenda obitelji Papak i stvarno velika vina koja ovim ljudima garantiraju blistavu budućnost. Osim pogleda od milijun dolara na tisuće trsova oko vas i Frušku goru (i novi Sad u daljini), uživamo u druženju s obitelji i elokventnim opisima vlastitih uradaka gospodina Mladena Papka.
Nakon što je bio direktor Iločkih podruma, pred par godina je krenuo u solo vode i od 2016. godine ovdje imamo mladu vinariju s vinarom golemog iskustva. Kojeg definitivno zna upotrijebiti. Iako je kraljica, logično, graševina, Mladenov je riesling savršeno izbalansiran i bez ikakve greške, a traminac Rosamal 2015., me je, ovakvog picajzlastog – ostavio bez teksta. Žena u meni voli taj mirisan, sladak, a ne presladak moment, pun aftertaste i čistu sreću zlatne tekućine s pogledom na zelenilo, tako da od srca preporučujemo kratko kušanje uz puno zanimljivih činjenica. U biti, bolje duže kušanje, da nije počela kiša, nikad se ne bismo dali otjerati.
No, bilo je vrijeme za večeru, i logično, hotel Dunav s pogledom na isti. Iako smo uzeli dvije litre nekakvih autana, Srijem je ove godine oslobođen komaraca, navodno zbog niskog vodostaja u vrijeme mriješćenja, ili štogod već komarci rade u te svrhe.
Terasa je toliko lijepa da bi i Leonardo Di Caprio tu pokleknuo, mir, tišina, baš nekako austrougarski, decentno i lijepo. Bogat izbor lokalnih vina, deseci jela od riječne ribe, juhe, fiševi, šarani, somovi (Kasandra mudro zbori kad kaže da bi moglo biti i neko sofisticiranije jelo na jelovniku, ali to je samo Kasandra), i na kraju butelja Buhač graševine prosušenih bobica za oproštaj. Morali smo mimo plana svratiti i do ovog velikog mladog vinara i uvjeriti se da mu je merlot i dalje najbolji u regiji. I je. Kralj!
Noćenje u Villi Ivi je nakon tisuća iločkih stepenica tijekom Dživohoda, začinjeno doručkom kakav nigdje nisam doživio, jer se vlasnik u dogovoru sa svojim mesarom odlučio biti malo drugačiji i nuditi samo domaće proizvode, što uključuje i njegove vlastite pekmeze! Dakle, nakon skoro tri dana Srijema i svega što smo utrpali u sebe, za odlazak te čeka još krvavica, švargla i dvije vrste rolane svinjetine s paprikom!
Neumorni gospodin Ivica iz Turističke zajednice nam poklanja rakiju od traminca za sretan put, a mi puni dojmova polako krećemo prema metropoli. Premalo vremena za toliko prelijepih stvari na istoku Hrvatske, ova je destinacija zbog svojih ljudi, potencijala i ljepote idealna za trenutno posjećivanje – ljeti su na moru ionako toliiike gužve, zar ne!
Uskoro se vraćamo u nove pobjede, hvala na svemu TZ Vukovarsko-srijemske županije, stvarno se isplati doći!
