Ako je rujan „bablje“, početak listopada bi trebao biti „didlje ljeto“, ali ako je suditi prema dva topla i sunčana te samo jednom kišnom danu, moru idealnom za kupanje i prirodi koja oduševljava svojim plodovima i zelenilom – potpisujemo da svake godine dođemo u berbu na Hvar!
Rijetke trajektne linije i olujno jugo malo su nam otupili osjetila, ali kada smo se raspakirali i izašli u foaje iz soba klasičnog nepoderivog trozvjezdastog hotela Hvar na rubu pitoreskne Jelse, bili smo trenutno spremni za razgled nekoliko vinarija ovog kraja. Ekipa šarolika, atmosfera izvrsna, a očekivanja dosta visoka. I još su nas čekale škare i kašete za grožđe!
Pa pogledajte i pročitajte što smo sve doživjeli u Jelsi i okolici gdje vam je sve na desetak minuta vožnje. Osim strašnog tunela, ali o tome malo kasnije…
PZ Svirče
Poljoprivredna zadruga Svirče smještena je u slikovitom istoimenome mjestu, utemeljena davne 1929. a ugašena 1969. godine. Ponovo se konstituirala 1997. kada s Badelom 1862 potpisuje ugovor o partnerstvu, dok 1999. počinju i sami buteljirati svoje vino. PZ Svirče ima oko 150 zadrugara i kooperanata sa cca 120 ha vinograda koji se prostiru po cijelom otoku, a mi smo naletjeli točno u trenutku kad su lokalci donijeli, istovarili i u muljaču ubacili pedesetak kilograma svježeg plavca!
Ulaskom u sustav ocjenjivanja sukladnosti sa zahtjevima ekološke proizvodnje 2002.godine započinju put ka dobivanju prvih vrhunskih ekoloških vina, a najpoznatiji su po etiketi Ivan Dolac, jednom od najnagrađivanijih hrvatskih vina u povijesti.
PZ Svirče radi vina od velikog broja autohtonih i donesenih sorti: plavac mali, bogdan(j)uša, prč, maraština, pošip, d(a)rnekuša, trbljan, kurtelaška bijela, cetinka, mekuja, babić i okatac. Kada su se stari Grci iskrcali na otok, već su bili zatekli lozu, a u njihovu čast danas na etiketama vrhunskih vina stoji pečat s grčkim novčić kantariusom na kojem je – vinski vrč.
Pod stručnim vodstvom direktora Andrije Carića čuli smo zanimljive stvari poput izreke „Loza je poput žene, maslina poput matere!“, i kušali bijelu kupažu Hvar, Bogdanušu 2018, Pošip 2019 te Pošip De Luxe 2018 kao najzanimljivije vino od bijelih sorti. Od crnih vina probali smo bazni Plavac, zatim Plavac Riservu 2014, kao kombinaciju grožđa sa sjeverne i južne strane otoka (i po meni najbolje na kušanju) te za kraj Plavac de luxe 2011.
Vinski gigant još nije izbacio sve svoje adute, Bogdanuša je idealno lagano, aromatično i osvježavajuće ljetno vino, a za Ivan Dolac stvarno ne treba trošiti riječi.
Vinarija Ahearne
Dakle, ovo je priča i pol!
U brdima džunglovitog i maglovitog Vrisnika, u prizemlju kućerine iz 1925. godine koja je služila kao golema cisterna za vino tadašnjoj PZ Vrisnik, svoje je inokse smjestila nježna Londončanka irskih korijena Jo Ahearne.
Ova kovrčava plavuša u najboljim godinama trenutno jedina u Hrvatskoj ima najveću svjetsku vinsku titulu Master of Wine (MW) i, logično, zavidnu vinsku karijeru koja se proteže više od 25 godina.
Živjela je u Australiji gdje je i diplomirala na vinskoj akademiji, a nakon povratka u Europu radila je za Jacob’s Creek i Marks & Spencer, posjetila Hrvatsku, konzultirala u Makedoniji, 2014. došla na kušanje u Split, bolje upoznala naše ljude i zemlju, i odlučila tu i ostati.
U vinariji okruženoj olupinama starih „Tamića“ kušali smo četiri fantastična vina od pet koje Jo proizvodi. Žena je zaljubljena u pošip i nabavlja ga iz Smokvice na Korčuli putevima kojima bi i Marko Polo zavidio, ali rezultat je upravo genijalan: Pošip 2019 je tako nježno, svileno, meko i vanilijasto čudo.
Wild Skins je jantarna divota za sve obožavatelje ovog izričaja, kupažiranjem dvaju plavaca iz raznih berbi te 40% pošipa stvorila je sjajan Terence Patrick, dok je četvrti as, barikirani plavac South Side po meni za nijansicu iza ostalih ljepota.
Žena vas svojim pričama o čaplji na grbu i ljubavi prema Hvaru toliko opčini da ćemo je od sada pratiti gdje god da se pojavi!
Vinarija Carić
Sljedeće smo jutro dočekali u vinariji Carić u predivnoj Vrboskoj, vjerojatno jedinom mjestu u Hrvatskoj koje ima svoj kružni (o)tok! Obitelj obrađuje oko 5 ha vinograda na različitim položajima (u Starogradskom polju, vinogradi na bondama oko Svirača i na Plažama), dok manji dio grožđa otkupljuju od kooperanata. Od 1999. godine uzgajaju plavac mali, bogdanjušu, kuč, maraštinu, darnekušu i pošip.
Počeli smo uživanjem u prekrasnom ulazu u kuću pored kanala, svu u kamenu i cvijeću. Kušaonica je preslatka, stol perfektno postavljen od strane gospođe Ivane Carić, vlasnicu vinarije i predsjednicu Hvarske Udruge vinara, koja nam je sve detaljno objasnila uz svesrdnu pomoć supruga Ive, koji je glavni za proizvodnju vina.
Uz jako fina vina uživali smo i uz netom svježe izrezan pršut Smjeli, sirom, krivačom (senzacionalno hrskavo grožđe u obliku bananice) i smokvenjakom iz Opuzena. Pjenušac Danica je svojim laganim tijelom i visokim kiselinama odlučio da će i ovaj dan biti jako dobar. Izvrsno osvježenje kao dokaz da Carići stvarno zaslužuju da se njihova vina izvoze u Brazil, Nizozemsku, Belgiju…
Za uz ribu i morske plodove preporučuju nam Bogdanjušu 2019., a kupaža Cesarica iz iste berbe koristi čak četiri različite sorte. Rose Marino radi se od plavca malog i zove na maline, a ne na Marine, dok je kupaža Jubo’v ponos ove sjajne male vinarije. Em ljubav, em se dosta muškaraca u obitelji zovu Ljubo, i eto imena ovoj kupaži iz 2017. sa 14,7% alkohola koja sjajno ide uz čokoladno-voćne kolače.
Plovac ploški je moćan i voćan plavac s položaja Plaža, a dolazi i u barikiranom izdanju (sjajan uz jelšanske čokoladne praline), a jedno je vrijeme bio na karti poznatog nizozemskog restorana De Librije s tri Michelinove zvjezdice! Divan ugođaj, prekrasna Vrboska, izlet za pamćenje.
Vinarija Tomić
U podrumu vinarije Tomić na rubu Jelse, vlasnik, gospodin Andro Tomić je uklesao hedonistički kutak za istomišljenike koji potpisuju njegovu izjavu „Vino se ne pije na litre nego na ure!“. Sedra iz Makedonije, mramor, rogovi, grožđe, nekom kičasto, nekom veličanstveno, uglavnom, mjesto za dugo uživanje u plodovima vinograda.
Vinarija je iz 1993. godine i posjeduje oko 10 ha vlastitih vinograda većinom orijentiranih prema organskoj proizvodnji. Kroz cijeli proizvodni pogon integriran je sustav samokontrole – HACCP a proizvode do 150.000 boca godišnje. Značajniji vinogradi smješteni su u uvali Vira (ekološki vinograd), u starogradskom polju (Ageru) te u okolici Jelse.
Od 12 etiketa koje su trenutno u ponudi, degustaciju smo započeli Belecom, kupažom bogdanuše i pošipa, nastavili uz Opolo Nobile, bobičasto slankasto iznenađenje dana te Pošip 2019., voćnog vražićka punog svježine i mineralnosti. Rose je napravljen po provansalskim trendovima, kako kaže sam vinar – i zato je totalno svijetao.
Illyricum je kupaža cabernet sauvignona i plavca malog, potpuno ekološko vino s lokaliteta kojeg su naseljavali- Iliri. Završili smo s Plavcem malim 2015 i Euforijom, likerom koji se radi od vinskog destilata, rogača i kadulje i stvarno je poseban.
Sat vremena u druženju s vinskom legendom ovih prostora izvrstan je podsjetnik na davne osamdesete i devedesete, a dan nam je uljepšala priča o Lupinovoj fotografiji gospodina Tomića u amfori koja je bila proglašena za drugu najbolju vinsku fotografiju godine u svijetu!
Vinarija Braća Plančić
Prije posjeta vinariji u Vrbnju, gospodin Antun Plančić nas je proveo po otoku, pokazao strukturu, geografiju, objasnio povijest i održao stvarno sjajno predavanje prije nego li nas je pustio u berbu. Istina, sat vremena smo rezali, brali i positno grickali plavac u njihovom vinogradu, da bismo konačno dočekali gregadu u vinariji koju nam je složio Antunov prijatelj, gospodin Jure Tomić iz restorana Kod kapetana.
Proizvodnja vina u obitelji Plančić utemeljena je 1919. godine dolaskom Ante Plančića iz Starog Grada u Svirče. Modernu proizvodnju vina započeli su berbom 1985. godine kada su proizveli Bogdanušu i Opolo, a koja su 1986. godine na međunarodnoj izložbi vina u Novom Sadu dobila prve medalje za Hrvatsku. Koncepcija njihovog vinarstva bazirana je isključivo na proizvodnji vina koja potječu od hvarskih sorti grožđa: bogdanuša, parč, mekuja, darnekuša i plavac mali.
Limitirana, ekskluzivna proizvodnja u jednoj godini iznosi 75.000 butelja koje se nude isključivo u specijaliziranim trgovinama, a umjesto uobičajenih bar kodova imaju numeraciju. Antunova kćerka Magdalena Plančić najmlađa je vinarka u Hrvatskoj, i pomogla je ocu podići poslovanje vinarije na stare grane nakon poslovnog kraha, ali na žalost nije bila s nama na kušanju.
Počeli smo sa slanim inćunima uz motar, ulje i kvasinu te temeljno bijelo vino Bogdanušu. Svježe, lagano, fino, kao uvod u sjedeće vi premium segment iste sorte Ager. Jako fino s dugim aftertasteom, baš kao i Ager riserva 2016., mrvicu prejako za moj ukus.
Opol Pharos 2017. je posebno vino s okusom badema (kao neki barikirani korčulanski pošipi), a lagana i nesvakidašnja Darnekuša vino s drugog najvišeg položaja u Dalmaciji na 560 m n/m.
A onda se krenulo plaviti od plavaca, prvo bazni iz 2017, zatim Pharos Riserva 2015. te na kraj Pharos Grand Cru Riserva 2012. Ova kupaža plavca malog i darnekuše čarobno divlje krvave boje je ogromno vino, čudesna eksplozija nekog podmorskog vulkana i najbolje vino ovog malog ali divnog izleta. Cijena mu je 250 kuna, i vjerujte, tapšat ćete me po ramenu ako ga ikad kupite. Brutala!
Vinarija Ventus, Vrisnik
Maleni Vrisnik odnedavno krije u sebi jednu malu i potpuno neafirmiranu vinariju u centru mjesta. Kada su shvatili da od 20.000 loza svoga grožđa koje su nekada davali u zadrugu mogu i sami napraviti nešto kvalitetno, partneri Ivo Plenković i Damir Gurdulić s obiteljima su preuredili staru kuću, izbacili višak, ostavili dosta kamena, ubacili slatke detalje i dobili prekrasnu kušaonicu.
Sve je počelo 2019. godine, i u biti se tek traže na tržištu, ali ono što su nam ponudili bilo je stvarno jako dobro.
Ivo Plenković, za prijatelje Plenka, godinama je radio godinama za Zlatana Plenkovića, a dok su razmišljali kako bi nazvali vina, pali su im na pamet vjetrovi, pa tako za sada imaju obrađene povjetarce sa šest strana svijeta.
Počeli smo s finim pošipom, nastavili s Levantom, kupažom maraštine, prča, žilavke i bratkovine, iz butelje, ali i svježe ubačen u bačvu s fantastičnim aromama kruške i breskve! Upamtite Levant 2020., govorio je Ribafish!
Rose Maestral slankasto je i mineralno nježno vino od plavca malog, a kušanje smo završili svježim plavcem imena Bura kojem tek predstoji prava budućnost.
OPG Toni Bojanić
Za posjet čudesno lijepoj Jagodnoj i OPG-u Toni Bojanić morali smo proći kroz zloglasni uski i niski tunel, koji se na kraju pokazao potpuno pitomim, ali smo svejedno dobro zakasnili u goste mladoj obitelji Bojanić. Nisu jako vikali na nas i odmah smo se bacili na kušanje. Godišnje proizvedu oko 5.000 butelja, a priča traje kojih pet godina.
Njihova kućica u kojoj smo kušali vina nalazi se stotinjak metara od plaža na pola puta između Zavale i Hvara, i ne možemo vam opisati koliko je prelijepo gledati zalazak sunca i pijuckati njihovu kupažu bogdanjuše i prča s mirisom kamilice. Totalno iznenađenje! Uslijedio je zgodan Rose 2019., a završili smo s plavcima iz 2015 (Fortunol) te 2017. godine (Bojanić Bad).
Ovdje bismo stvarno željeli provesti godišnji odmor, prava je šteta što sezona ovdje ne traje malo dulje jer smo početkom listopada bili sablasno sami. Za Bojaniće ćete još sigurno čuti, a mi smo puni i sretni polako pakirali i mogli zadovoljni natrag u metropolu.
Zaključak nemamo pravo stvarati jer smo ipak samo gosti, ali eto što meni pada na pamet. Sezonu treba produžiti sa starijim i bogatijim gostima kojima će se nuditi najbolja vina i tradicionalne konobe s jednostavnom, starinskom hranom.
Jednu takvu smo slučajno otkrili u Starom Gradu i dvaput se vraćali u Jurin podrum, zbog neumornosti gazde i osmijeha i bravetine te zapečenog slanutka prekrasne gazdarice.
I tako je mini maturalac došao do kraja. Hvar je čudo, dajte šansu Hvaru i posjetite ga i kad nije sezona, ovakve stvari liječe i dušu i tijelo. Hvala Mimi na ideji i vodstvu, bila je prava “Raska”, TZ Jelse i svima koje smo otprije znali kao i onima koje smo na ovom divnom putovanju upoznali.
