Obitelj Batistić–Zure bavi se profesionalno proizvodnjom grožđa i vina od 1996 godine, a tradicija bavljenja poljoprivredom (vinogradarstvo, maslinarstvo, povrćarstvo, ribarstvo, stočarstvo itd.) u mjestu Lumbarda na otoku Korčuli seže 600 godina u prošlost. Vinarija oduvijek njeguje, cijeni i bavi se proizvodnjom autohtone sorte grk s pjeskovitih tala Lumbarde, a vina koja proizvodu su isključivo od grožđa iz vlastitih vinograda vinarije.
Velika promjena dolazi 2011. godine melioracijom krša i terena na položaju ”Defora” u Lumbardi uz nadzor prof.dr.sc. Bernarda Kozine s Agronomskog fakulteta u Zagrebu podižu moderni vinograd s cca 33.000 trsova loze, maslinik od oko 500 maslina te voćnjak s oko 200 raznih voćki. Do sada su osvajali medalje u Dubrovniku, Mostaru, Novom Sadu i na Sabatini, a na Decanteru 2021. osvajaju prvu platinu za pošip u Hrvatskoj.
Braću sam upoznao na festivalima u Zagrebu, a onda i otišao do njih tijekom godišnjeg te se malkice zaljubio u znanje, elokvenciju, rječitost, a bogami i izgled jer izgledaju kao vođe emo i hard rock benda. Iako nisam stigao do njih na janjetinu sa ževare (obavezno probajte), poslao sam im par pitanja povodom berbe na ovogodišnjem Decanteru. Još ćete puno čuti o njima, skidam kapu!
Ivane, otkuda uopće i što znači nadimak Zure, ili nemate pojma kao ni mi odakle nama Kapno?
Odmah na prvu – nemamo pojma ☺. Obitelj i loza Batistić stara je ono što znamo preko 600 godina, a s obzirom na to da se je stablo dalje širilo, naša grana nosi nadimak Zure. To je u malim mjestima poput Lumbarde, a i Vela Luke normalno, odnosno kako je više obitelji s istim prezimenima isto tako i svaka obitelj ima i svoj nadimak.
Kako to da je Ivan odlučio ići na Agronomiju u Zagreb, a Marko u Poreč?
Marko – s obzirom na to da sam završio srednju poljoprivrednu školu, nakon toga sam svakako želio nastaviti u istom smjeru. Kad sam od prijatelja načuo da su prve tri godine u Poreču na preddiplomskom studiju Vinarstva ‘’bolje’’, odlučio sam otići tamo. U Poreču ima puno više praktičnog dijela, od vinograda do podruma, pa je to u biti bilo ono što me najviše privuklo.
Ivan – Nakon završenog preddiplomskog studija Mediteranska poljoprivreda u Splitu, koji je ujedno i međusveučilišni studij Agronomskog fakulteta, logičan slijed je bio nastavak studiranja pod istim, pa sam tako i upisao diplomski studij smjer Vinogradarstvo i Vinarstvo. Agronomski pokriva jako puno teorije ali i prakse, tako da smo sada oboje školovani, ali s dva različita studija, što je po nama veliko bogatstvo.
Kako je bilo studirati, Ivane jesi li bio u zlatnoj generaciji mladih Korčulana (Radovanović, Jovanov…)?
Ivan – Svaki studij je poseban za sebe pa je tako bio i ovaj. Svakako ću do kraja života pamtiti studentske dane kako u Splitu tako i u Zagrebu. Studiranje je bilo i teško i zabavno – raznorazna terenska putovanja, posjete vinogorjima i vinarijama… Zamisli studij u kojem degustiraš vino (smijeh) . Nisam studirao sa spomenutim dvojcem (prvi je stariji, drugi mlađi), a ipak ću u ovom slučaju braniti boje moje generacije pa ću reći da je i naša generacija zlatna.
Marko – Fantastično, imao sam veliku sreću što sam imao generaciju po mom guštu s kojima sam do dan danas ostao u odličnim odnosima, jednom od njih sam i vjenčani kum. Senzorika vina je predmet na kojem se uče odnosno kušaju mane i bolesti vina ali bome i savršena vina. Predmet snova za jednog studenta vinarstva.
Koliko je teško biti vinar na Korčuli s obzirom na to da je sve puno skuplje nego na kontinentu?
Ivan – Biti vinogradar i vinar na Korčuli je po meni na neki način ‘’jackpot’’. Korčula kao otok, a i Lumbarda kao mjesto su super razvijeni. Imamo sve što mladima treba, ali imamo i mir, prirodu, super klimu. Tako da ne vidim boljeg mjesta za bavljenje ovim poslom, koliko god teško, naporno, a u ovim vremenima i vruće bilo. Kod nas nije ništa posebno skuplje u odnosu na kontinent, a ionako svako malo budemo u Zagrebu pa se uvijek možeš pokrit ako nešto treba.
Marko – Da, neke stvari jesu skuplje, od transporta, dostave, trajekta itd., ali unatoč svemu tome bih se složio s bratom za ovaj “jackpot”. Ako nešto doista voliš, koliko god to “teško” izgledalo, na kraju se ispostavi vrlo lako rješivim.
Od koga ste najviše naučili, tko vam je danas uzor?
Ivan – Kako sam uživao studirajući smjer koji sam upisao, svakako sam želio upiti što više, ali posebno od ekipe s vinarskog zavoda, pa sam tako i magistrirao na grku kod prof. Ane Jeromel od koje sam posebno upijao što sam više mogao. Ipak danas tijekom svog rada zadnjih 10-ak godina smatram da sam u području vinogradarstva najviše naučio od prof.dr.sc. Bernarda Kozine te enologa Vedrana Plichte za kojeg, iako je par godina stariji od nas, mogu nazvati i mentorom. Smatram da nikad neću znati sve, ali smo željeli učiti i napredovati upravo kod najboljih po našem mišljenju.
Inače prof. Kozina projektirao je naš vinograd na melioriranom kršu na položaju ‘’Defora’’ (južna strana Lumbarde), a enolog Vedran Plichta uključen je u našu priču na polju vinarstva te smo i s njegovim savjetima došli do ovih rezultata. Nekakvih uzora posebno nemam jer svoj rad ne temeljimo na kopiranju drugih niti želimo biti kao netko drugi, već stvarati naš put, ali ako moram spomenuti nekoga, onda su to svakako otac i djed.
Marko – Što da ja tu više dodam kad je brat već sve rekao. Posebnu zahvalu bih dao didi bez kojeg danas ovog ne bi bilo. Još bih spomenuo gospodina Antu Gavranića, Korčulanina koji je svoju karijeru radio u Agrolaguni, i tijekom mog studiranja imao veliku ulogu u stručnom odgoju mene i mog kolege s Korčule.
Što se i kako pilo u Lumbardi pred 10, 20 i 30 godina kada je osnovana vinarija?
Vinarija postoji i djeluje od 1996. Tada sam imao 6, a Marko 3 godine pa nismo baš bili neki vinopije, ali zato otac Bartul – je. Pa je tako angažirao tada mladog enologa Janka Jovanova (Matejev otac) kako bi od svog grožđa napravio što bolje vino i uz nadzor struke, za služenje u svom restoranu. Otac je ujedno i profesionalni ribar pa je tako uz svoj ulov, svoje povrće, pršute i drugo, želio imati i što kvalitetnije vino.
Enolog Janko Jovanov vodio je inače naša vina sve do zadnje berbe 2016. Njemu se također neizmjerno zahvaljujemo jer smo i pod njegovom palicom učili, napredovali ali i stvarali ime i brend. Od 1996. do danas tehnologija se mijenjala, kao i pristupi u vinogradu pa smo od tadašnje dvije etikete od grka i plavca malog (koji su se posluživali samo u našem restoranu) danas došli do osam različitih etiketa, različitih stilova, koji se služe u najboljim restoranima Hrvatske.
Koja je priča o sorti grka, zašto je toliko popularan u Zagrebu?
Grk je autohtona sorta iz Lumbarde, a jedna je i od najstarijih na ovom području. Još uvijek ne znamo njegovo porijeklo kao ni npr. tko je roditeljski par, iako po genetici spada u dalmatinski bazen. Jedna od teorija imena je da su ga donijeli Grci u 4. odnosno 3. st. pr.Kr., tijekom kolonizacija naše obale. O njihovom prisustvu u Lumbardi svjedoči i nađena ploča Psefizma, ali o grku kao lozi se ne navodi ništa. S obzirom na to da po genetici pripada Dalmaciji, za sad je naša autohtona sorta. Druga teorija kojoj smo mi skloniji je da je ime dobio po karakterističnoj gorčini. Gerko, grko, odnosno – gorko. Ta njegova gorčina dolazi od tzv. polifenolnih spojeva koji su putem maceracije i fermentacije od nekoliko dana tj., kako su nekada vino radili (u otvorenim posudama, bez kontrolirane fermentacije), bili više izvučeni u vinu pa je tako vino imalo i nešto više naglašenu gorčinu. i zato su ga vjerojatno zbog toga nazvali gerk odnosno danas grk.
Njega kao sortu karakterizira još jedna specifičnost koju ima oko 1% vinskih sorti vinove loze na svijetu – da kao sorta ima cvijet koji je morfološki dvospolan, ali funkcionalan samo ženski tip cvijeta. U prijevodu, prašnici su nefunkcionalni i ne proizvode polen (možemo reći i impotentni), pa je tako za oprašivanje i oplodnju ženskog cvijeta potreban muškarac neke druge sorte koja se poklapa s cvatnjom grka. U još jednom prijevodu – grkinja.
E sad, zašto je toliko popularan u Zagrebu trebalo bi pitati Zagrepčane i Zagrepčanke ali mogu pretpostaviti da je zbog toga što su danas od grka aromatična, kompleksna, moćna, ali i lagana za piti, užitna s usklađenim kiselinama, tj. jako su dobro izbalansirana pa je uz pošip možda i najbolje dalmatinsko bijelo vino.
Koliko će biti butelja pjenušca vašega grka?
Ovo pitanje sam shvatio na dva načina. Ako pričamo o cijeni onda je njegova cijena 370kn + pdv kao i zadnjih godina. A ako se radi o količini onda je stvar sljedeća. Trenutno radimo oko 600 do 900 butelja pjenušca od grka klasičnom metodom. Samo u iznimnim berbama. Proces prerade i šampanjizacije odvija se u Jazbini tj. pokušalištu Agronomskog fakulteta u Zagrebu pod stručnim vodstvom prof.dr.sc. Bernarda Kozine.
Odvija se tamo jer mi kao vinarija uvjete i tehnologiju za proizvodnju pjenušaca nemamo pa je tako uz prijedlog i ideju brata Marka prof. Kozina to objeručke prihvatio. Neki misle da glumimo hladne klimate i regije pogodne za proizvodnju pjenušaca, ali tajna nije u tome već u sorti grk. Ne beremo ga zelenog već u punoj zrelosti dok su kiseline još uvijek visoke i to između 8 i 9 g/L, što je ujedno i čar grka, s pH vrijednosti 2,90. To smo znali i to smo iskoristili. Radimo ga od svake berbe u tri serije odležavanja tj. 12, 18 i 24 mjeseca odležavanja na kvascu.
Jeste li prije slali uzorke na Decanter i jeste li očekivali ovakvu berbu?
Ovo nam je treći put. Prvi put slali smo mogu reći i malo nadobudno i brzopleto svakako nespremna vina, a na savjet nekih somelijera i tada smo osvojili bronce i srebro. Tada smo naučili školu i posvetili se dalje našoj viziji. Ta vizija urodila je plodom već lani kada smo osvojili platinastu medalju (97/100) za naš pošip iz berbe 2019. koji je inače je sa svakom berbom od 2017. do 2020. osvajao šampiona Sabatine u kategoriji vina od sorte pošip, pa smo se htjeli okušati i na svjetskoj sceni.
Ove godine osvojili smo čak dva zlata i to oba za grk. Jednu za grk ‘’Bartul’’, drugu za sur lie Reventón, oba iz berbe 2019. Ovom drugom falio je bod za platinastu medalju (96/100) i bilo bi nestvarno za nas osvojiti drugi put i to za redom takvo priznanje.
Treći grk odnosno pjenušac ‘’Quinta Essentia’’ osvojio jedno od četiri hrvatska srebra (90/100), što su ujedno i najveće nagrade ove godine za hrvatske pjenušce na što smo posebno ponosni, te smo dokazali da grk u tom stilu nije nikakva vinska prevara s juga kao što su to pričali određeni “mediji”. Osvojili smo i broncu za ‘’Rebellion’’ (88 bodova) iz berbe 2019. čiji pristup u proizvodnji je bio nešto drugačiji od ostalih berbi, pa smo htjeli vidjeti kako će i on proći. Ovakve rezultate nikad ne očekujemo, ali se naravno – nadamo.
Koji vam je zaključak nakon svih tih osvojenih medalja?
Iskreno i ne znamo koji je zaključak kad ovako mladi u ovom poslu imamo ovakve rezultate. Svakako nećemo osjećati nikakav pritisak u daljnjim ocjenjivanjima kao recimo Messi i Barcelona nakon što su sve osvojili (smijeh). Mi naravno nismo oni, već jedna mala obiteljska skromna vinarija željna rada i učenja kako u poslu tako i životu. Možemo reći kako smo dokazali neke teze koje smo imali, npr. da položaj ‘’Defora’’ ima potencijal stvaranja svjetskih vina, kao i grk kao sorta također (prije nas su to dokazali vinarije Cebalo i Bire), te da grk nije nužno jednogodišnje vino već da ima potencijal biti još i bolji s vremenom u boci. Tu priču dokazali su naša oba vina inox proizvodnje tj. pošip lani i grk ‘’Bartul’’ ove godine. Svakako ćemo i dalje težiti istom, nadograđivati se, učiti, a najviše od svega bez pritiska i dalje uživati u svom radu.
Kakva je situacija na Korčuli s grkom i ostalim sortama?
Ivan – Kao trenutni predsjednik udruge Grk Lumbarda, mogu reći kako se stvari u Lumbardi kreću jako dobrom smjeru. Udruga je bogatija za tri nova člana odnosno Lumbarda je bogatija za još tri vinarije, pa tako udruga trenutno broji 10 vinarija/članova što je za mjesto od 1000 stanovnika za mene fantastično. Svi rade iznimna vina, a sukladno time upravo je na nacionalnoj razini potpisan ZOI LUMBARDA, koji sada ide prema EU odobrenju. Vinari svakako drže kvalitetu, ali je i podižu, tako da mislim da je pred nama vinarima svijetla budućnost. Istu stvar držim i u pogledu otoka kao vinske destinacije, te smatram kako je Korčula po kvaliteti vina sigurno u vrhu Hrvatske te ima ogroman potencijal u izgradnji i brendiranju vinskog turizma.
Marko – Jako sam sretan što su ljudi krenuli raditi na podizanju kvalitete, isto tako jako puno novih mladih ljudi se odlučilo raditi u ovoj struci, ima puno mladih agronoma te se broj vinara podiže jer prepoznaju veličinu potencijala kakvu Korčula daje. Grk kao i pošip ali i ostale sorte iz godinu u godinu su sve bolji i bolji, stvaraju se vina u svim vinskim stilovima, ali na žalost i nama i većini vinara su veliki problem – količine. Što je u jednu ruku dobro jer vinari uspiju prodati sve, a u drugu nije jer zbog toga ispašta tržište. S druge strane, svjesni te činjenice, vinari svoju energiju usmjeravaju prema kvaliteti, pa je tako moguće tražiti i veću cijenu svojih proizvoda.
Koji vam je portfolio, što se sve može popiti kod vas?
Akcent u proizvodnji je naravno na autohtonoj sorti Lumbarde – grku, a mi smo i najveći proizvođači vlastitog grožđa u Lumbardi. Sva vina koja radimo imaju oznaku Single Vineyard što znači da sva vina radimo od grožđa iz vinograda na položaju ‘’Defora’’. Uz grk ”Bartul” te Sur Lie ‘’Reventón’’, vinarija proizvodi vina od pošipa, plavca malog, te ”Rebellion” (kupaža pet crnih sorti – cabernet sauvignon, merlot, syrah, plavac mali, alicante bouschet), a iz drugog vinograda radimo kako koju godinu vina od žutog muškata u svježoj verziji ili kasnoj berbi prosušenih bobica odnosno prošek. Osim navedenih vina vinarija proizvodi i prošek od grka ”Elysion” i pjenušac od grka ”Quinta Essentia” koji dočaravaju sortu grk na način koji još nikad nije bio predstavljen.
Čega najviše proizvodite i hoće li se ponoviti prošli rujan kad ste ostali bez vina?
Marko – Grk Bartul je vino kojeg ima najviše i koji me zapravo najviše raduje, kad osvojimo bilo što s bilo kojim vinom je fantastičan osjećaj, ali ipak kad se osvoji sa “Bartulom” meni osobno budi neko posebno, još veće zadovoljstvo. Nema vinarije u Lumbardi kojoj se ne ponavlja ‘’rujan 2021.’’.
Ivan – tako je, grk ‘’Bartul’’ je etiketa koju po količini najviše proizvodimo, a s obzirom na to da otac vodi prodaju, distribuciju i sve vezano za to polje djelovanja, tu ću dati odgovor – bez komentara.
Bavite se i agroturizmom. Kad se otvara restoran i kako bi opisali njegovu filozofiju?
Točno, sve što stvorimo u vidu povrćarstva, ribarstva, maslinarstva, sušene ribe, prirodnih sokova i sl. plasiramo u svom restoranu ”Zure” u kojem se mogu kušati svi proizvodi te tradicionalna kuhinja toga kraja popraćena vinima svoje vinarije, a također proizvodimo i vlastito maslinovo ulje te razne voćne i biljne likere.
Restoran otvara svake godine oko 01.04., a zatvara oko polovice Studenog. Filozofija restorana je već 26 godina ista, a to je da posjetiteljima nudimo svoju ribu, svoje povrće, svoja vina, ali i uz druge namirnice domaćih proizvođača poput turopoljske svinje, domaće piletine, janjetine i dr. Nema pive i industrijskih sokova kao niti industrijske hrane već je koncept baziran isključivo na vrhunskim namirnicama vlastite ili druge domaće proizvodnje.
Ovom prilikom bih napomenuo kako je uza sve to važno imati i tim ljudi koji razumije i osjeća tu filozofiju poput Morene Batarilo koja radi i poslužuje goste kod nas oko 20 godina i zatvorenim očima zna svaki kutak naše vinarije i restorana. Ujedno i njeno poznavanja nas i naše filozofije svakako doprinosi kvaliteti usluge restorana. S novim chefom kuhinje Mariom Didovićem i Snježanom Maslaković dobili smo novu dimenziju, ali i širinu spremanja raznih jela, kako tradicionalnih tako i modernih, što je dalo mogućnost i stvaranja raznih kreacija od vrhunskih namirnica.
Kakvi su planovi za ovo ljeto, kakvi za sljedećih pet godina?
Marko – Za ovo ljeto definitivno je plan kupati se u moru više nego ikad (s curom naravno) 😜! U sljedećih pet godina nadam se da ćemo uspjeti u projektu navodnjavanja, a samim time i osigurati količine koje u sušnim godinama možemo gubiti, ali i zadržati kvalitetu. Također je plan i ostati na putu na kojem jesmo tj. raditi i graditi s guštom. Možda dođe još jedna etiketa od grka kao novi project, a o tome ti Ivan može reći nešto više.
Ivan – Apsolutno pokušati se okupati koji put sa ženom i jednogodišnjim sinom, te provoditi vrijeme s njima više nego do sada, zaigrati picigin koji put, i tako to… Naravno, rad u vinogradu ne staje sve do berbe. Što se tiče budućnosti, nadamo se da će zaživjeti prijava na mjeru 4.1.1. koja uključuje završavanje kompletnog projekta navodnjavanja, te sadnju pošipa na još 1,5 ha površine u vinogradu ‘’Defora’’.
Vizija je svakako ili proširenje i opremanje postojeće vinarije ili ako bude mogućnosti gradnja nove i to možda u samom vinogradu. Što se tiče projekta o kojem Marko priča, reći ću o tom potom, ali svakako se nadamo kreiranju još nekih stilova vina kojih do sada nismo mogli. Pratite nas i posjetite u našoj prelijepoj Lumbardi!
Vina Zure
Adresa: Lumbarda 239, 20263 Lumbarda, Hrvatska
Telefon: +385 (0) 91 5864 058
Email: info@zure.hr
