Večer samoniklog bilja i invazivnih vrsta chefova Medaka i Galvagna

Chefovi Dino Galvagno i Marin Medak u zagrebačkom su RougeMarinu pripremili gurmansku večeru na čijem su se jelovniku našla i pomalo neobična jela kao što su plavi rak i vepar. Naime, ideja ovog kreativnog dvojca je bila približiti stanovnicima metropole jela od domaćih, autohtonih namirnica iz Like (gdje živi Galvagno) i Neretve (odakle dolazi Medak)

by Ribafish
0 comments

Šest sljedova kasnije stvarno smo bili zadovoljni svime serviranim, ali dva jela su nas posebno oduševila.

„Koncept današnjeg druženja je da ljudi postanu svjesni kako bismo trebali smanjiti ugljični otisak i razvijati svijest da se mogu konzumirati i ostale biljke koje nisu toliko poznate. Naime, na svijetu postoji 7.000 jestivih biljaka, a kompletna zapadnjačka civilizacija hrani se sa svega 50 vrsta. Posjetitelje prije svega želimo ih zaintrigirati za ovo što radimo jer je jako važno da se o tome što više priča. Drugi dio današnje ideje je da sa samoniklim biljem kombiniramo invazivne vrste i time želimo skrenuti pažnju da se na jelovniku ne moraju uvijek naći poznate namirnice, nego i one koje još nikad ljudi nisu probali. Želimo osvijestiti da se samoniklo, bilje koje je najčešće gorko, može kombinirati s ostalim namirnicama koje ljudi nisu nikad probali.“ naglasio je Marin Medak.


Sve je počelo sa salata od samoniklog bilja s dresingom od jaja. Kako je naveo chef Medak, u salatu su ušli srijemuš (medvjeđi luk), dvornik, kopriva, bljušt, šparoge, troskot, maslačak, divlji luk, izdanci kupusa, cvijet raštike, ljutika, kostriš, tušt, a posebnu aromu je unijela kvasina njegove majke. Moram priznati da je ovo najbolje jelo koje sam stavio u usta u 2024. godini. Apsolutno savršenstvo!


„Invazivne vrste su plavi rak i vepar u ovoj prigodi koristimo ih da pokažemo kako je plavi rak došao u Jadran prije 22 godine. Nažalost jako se proširio i svu populaciju na ušću rijeke Neretve, kao i na ostalim ušćima potamani, širi se nevjerojatnom brzinom, ogroman je štetočina, uništava mreže, razmnožava se tijekom čitave godine. Jako je ukusan, i popularan je u Baltimoreu i ostalim dijelovima istočne Amerike gdje ga jedu u velikim količinama pa mislim da ćemo ga i mi uvesti kao deliciju. Na ovaj način želimo da se on nađe na jelovnicima. Vepar je sam po sebi invazivna vrsta, najodrživiji izvor proteina i mesa, tri puta godišnje se prasi, znači širi se velikom brzinom i utječe na okoliš u kojem se nalazi. Popularno je reći gdje vepar dođe i medvjed pobjegne – toliko o tome tko je vladar šume.“ Dovršio je Medak.


Uslijedilo je oduševljenje u vidu okruglica od šarana i onda redom zanimljivih jela s plavim rakom, veprovinom (raviol i pečenje) te totalno zanimljivim starinskim desertom Dina Galvagna – toplim grušem s flammeriem od prosa i limunovim sirupom. Večer za pamćenje uz uvijek sjajan Kopjar sauvignon. Ponovilo se!

foto: Bojan Markičević Haron

You may also like

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.