Trattoria & Enoteca Gola: Najbolja talijanska kuhinja u Zagrebu!

Tamo kod stadiona NK Zagreb, gdje su u popularnom Žaru nekada davno bili dobri ćevapi, već godinu dana boravi sasvim druga ekipa i priča jednu prekrasnu priču. Vlasnik Gole, Ivan Salopek je otprije poznat svim ljubiteljima najfinijih vina, a njegova Vinska čitaonica s Nenadom Trifunovićem je bila apsolutni maksimum odnosa količine informacija i kvalitete isprobanih vina. Tako da i dan danas žalimo što ju ne rade barem jednom mjesečno, ali Nenad je danas konzultant za vina i sve rjeđe piše svoj Vinopijin blog, a Ivan je odlučio otvoriti lokal u kojem ćete moći jesti kao u nekom random selu u Italiji u koji naletite prokleto gladni, a izađete jednostavno sretni.

Sve je krenulo za Valentinovo 2024., godina je prošla puna svega, i danas, godinu dana poslije, u nešto drugačijem i manjem sastavu, Gola i dalje priča priču o talijanskoj cucini poveri, jednostavnim tradicionalnim jelima koja na svoj način priprema sjajna Lucia Jergović (Noel, Mano) i njena ekipa, dok Ivan strpljivo kombinira koja će vam vina pritom poslužiti. Odmah da vam bude jasno, gospodin Salopek je wine Nazi, ali nikako u lošem smislu. Čovjek jednostavno živi vina i svaki slobodan trenutak koristi da putuje i probava sve organsko i kvalitetno uz maksimalnu održivost dokle mu doveze auto. I kad krene točiti nešto od 150 etiketa, jednostavno imate potrebu da kimate glavom i divite se odabiru – jer je uvijek u pravu. Da se opet može vratiti u doba stare Grčke, htio bih da me ovaj lik vodi kroz svijet vina. Prema tome, ako želite doći u Golu makar na čašu vina, vjerujte da će biti posebna.

No, vino nipošto nije sve u Goli, mjestu na kojem vam Italija u Zagrebu nikad nije bila bliža, a bogami ne samo Italija već i Dalmacija i Zagora. „Htio sam postići okuse i atmosferu talijanske seoske trattorije u centru milijunskoga grada.“ govori Ivan. U biti, u Goli ćete na jelovniku vidjeti sve što ste već jeli, ali niti jedno jelo neće biti onakvo kakvim ste ga zamišljali i očekivali. Bit će jednostavno – puno bolje. Lucia je, u pozitivnom smislu riječi, ovisnik o agrumima, i u većini njenih tanjura ćete osjetiti makar koricu naranče, limuna, pozitivne energije kroz kvalitetno ukroćenu kiselinu.

Sve počinje maslacem s koricom naranče i izvrsnim domaćim kruhom, a nastavlja trisom predjela u vidu nježne caponate, odnosno prženog sezonskog povrća, savorom od srdela, ljutike i naranče te Lucijinom vizijom soparnika. Na moj pokušaj duhovitosti da je caponata poput nekakve dekonstrukcije ajvara, Ivan me nije izbacio, što je uspjeh, a Kasandra je pritom polizala tanjur. Savur je u rangu Zirojevićevog, a soparnik nešto senzacionalno. Bliži palačinki punjenoj keljom i porilukom, apsolutna senzacija, rijetko genijalno jelo! Nakon pjenušca Maurizio Donadi, pili smo Gross Haloze, i već smo bili kupljeni… Vina na čaše inače stoje od 4 do 8 eura, jela su od 8 do 18…

Bilo je vrijeme i za Lucijin najveći ponos i jelo koje bismo preporučili svakom u ove hladne zimske dane – topla bogata janjeća juha s pečenim keljem. Mislio sam da Turković voli janjetinu, ali voli je i Lucia. Sjajno, moćno, s naglaskom na namirnicu, divota. Bio je red na Kosovec rose 2022, a onda i vjerojatno najsuši cider mog života, talijanski dragulj Tre Rii nastao od divljih jabuka u okolici Parme. Salopek je inače vjerni pratitelj pivovare Mlinarica, pogotovo njenog sour i segmenta piva s vinskim kvascima, pa ako se želite igrati i iznenađivati nepca – uvijek ste dobro došli! Od više glavnih jela izvukli smo pastrvu s korabom i grejpom, ukiseljenim trubačama, listom korabe, pečenom korabom i kremom od crnila sipe i uživali u otporu korabe i mekoći pastrve – nikad nisam jeo slatkovodnu ribu koja me toliko podsjeća na morsku!

Pije se fantastično Oltre in bosco 2013., kad nas Lucia odlučuje dotući s vjerojatno najboljim tanjurom dana, porchettom s krpicama sa zeljem. To nisu krpice, to je nešto poput mlinaca, ali ni blizu soparniku koji je isto bio savršen… Mamma mia, uživanje samo takvo. Parmigianu od celera i jetrica jedino nisam uspio pošteno ocijeniti jer više volim jetricu na naglo, ali to je samo moj krimen, salata kao prilog (komorač, jabuka, kelj, koraba…) – izvrsna. Zadnje jelo su bili pizzocheri, varivo s njokima od heljde, puno povrća i ubojito jakim aromatičnim sirom. Gablec za odlikaše, i to bez mesa! Rebholz Riesling Trocken nas je vratio na tvorničke postavke svojim miomirisom i ledenom preciznošću, veliko vino.

Od dva deserta, nakon četiri sata uživanja, dobili smo, naravno, oba. I opet salenjak nije salenjak kakvog ste očekivali, dolazi s čudesnom namelakom od mlijeka i džemom od jabuke, a pobijedila ga je za pola boda fritula s bademima u kremi od limuna. Dakle, spavali smo kao tusti medvjedi ostatak popodneva, dubok naklon svima…

Gola je maleni pet friendly lokal (s pripadajućim psom!!!) od dvadesetak mjesta, kad je terasa u funkciji i dvostruko, i nudi comfort food, organsku hranu i vino, tradicionalne recepte i Himalaju mašte Lucije Jergović. Kada uz to spojimo i inženjersku preciznost s ogromnom ljubavlju za kvalitetom i pozitivnu količinu egotripa koji Ivana Salopeka gura da bude najbolji, imate vjerojatno najbolji bistro/tratoriju/ili štogod već za drugačiji obrok svakoga dana od 11-23 sata, petkom i subotom i dulje, dok nedjeljom i ovi genijalci moraju odmoriti. Iskrena preporuka, dođite na mjesto gdje se mijenjaju stvari koje se inače ne mijenjaju, zaronite u oazu vrhunskih jela i prepustite se uživanju u velikim vinima za stvarno više nego poštenu lovu. I pratite ih na društvenim mrežama jer uskoro kreće „Kompleks“ gostovanja kuhara iz cijele Hrvatske. Gola it is!