Test kuhanih vinčeka – od cimeta do klinčeka!
Nakon petnaestak kušanih kuhanih vina i sličnih im napitaka, donosimo kratak osvrt što i kako treba pijuckati u ove šarene i okićene blagdanske dane
Uploaded with ImageShack.us
Foto: Josip Regović, 21. stoljeće
Sve je počelo onoga trena kada sam shrvan bureštinom bio doslovno ubačen sa zamrznute ulice u neku birtiju, neću je imenovati, i naručio kuhano vino. A tada je konobar, na moje rođene, razrogačene oči, iz neke ladice izvadio vrećicu poput one za umjetnu kavu ili onu higijensku aseptoletu. Otvorio ju je, u čašu ubacio prašak i na to natočio vrelu vodu. To je kuhano vino? Cedevino? Cabernet aspirin? Alo, eeej!
Život mi se premotao kao u lošem američkom filmu i u trenu sam prevrtio sve one divne tulume u studentskim danima, kad bismo od ostataka jezivih Golubica, Stolnih bijelih ili Ribara u gluho doba zore kuhali takozvana vina. Recept je bio jednostavan. Pola vina, pola vode, i onda šećera sve dok ne bude pitko. Ako bi pritom u špajzi bilo i klinčića i cimeta, znali bismo da je kolega, alkos, snob ili bog, i općenito bi se dočekalo jutro s jako puno pjesama i smijeha.
Ali prašak!? Shrvan spoznajom da padaju i zadnji bastioni, oboružao sam se s dvjestotinjak kuna, pouzdanim fotografom i nekoliko prijatelja te krenuo u istraživanje – kuhaju li još Hrvati u predblagdansko doba prava vina, ili je sve otišlo k vragu…
Nakon petnaestak testiranih primjeraka, kojeg ponavljanja i pokoje pogreške, zaključili smo kako smo tek dvadesetak posto pripiti, i da je prodaja blagdanskih kuhanih vina u biti jedna vrhunska, ali slatka prijevara. Cijene se po, uglavnom premekanoj plastičnoj čašici koja peče ako je primiš odispod, a savija se i prolijeva ako je stisneš sa strane, kreću između 10 i 15 kuna. Od toga 90% uglavnom otpada na vodu i šećer, a vina ima stvarno u tragovima. No, svejedno, fino smo se zgrijali, snimili puno zgodnih i nasmijanih žena i muškaraca, najeli se finih štrukli i kobasica i, općenito, napravili fantastičnu generalku za Badnjak. Nemojte biti kao mi i pijte odgovorno, nadamo se da će nam skromni amaterski sud barem donekle biti od koristi.
Uploaded with ImageShack.us
Foto: Josip Regović, 21. stoljeće
1. Štruklica by Okrugljak (bijelo) – 13 kn, Zrinjevac
Kako nam vrlo pristojni mladić u kućici objašnjava, riječ je o kupaži sauvignona i graševine, a iz čašice nas milo gledi blago narančasta tekućina divno mirišući na cimet. Taman slatko, djeluje kao da nema aditiva, ali mrvu porozno i bez ikakve kiseline. Nježnoća, Ružica Sokić…
Ocjena:4
2. Štruklica by Okrugljak (crno) – 13 kn, Zrinjevac
Na nosu ostaje plemenit miris klinčića, a s prvim gutljajem dobivamo finu laganu trpkost na početku nepca. Jezik kao da malo zapinje, sve lijepo klizi bez zadrške, ima i pozitivne kiseline. Riječ je navodno o vrancu, a kako se hladi, priklanja se okusu ugrijane rakije od višnje. Blago, kulturno, pitko.
Ocjena:4
3. In/Stilista (crno) – 13 kn, Zrinjevac
Miris nekog bobičastog šumskog voća, kolega sa snenim pogledom u nebo odgovorno tvrdi da je isti Pago od crnog ribiza. Vince je rubin crvene boje, nakon čega prestajemo zapisivati boju jer je mrak, i lako se može proliti. Da se služi u staklenim čašama – ok, ovako po štandovima, sorry… Fino u početku, ali onda slijedi nagli nalet alkohola, kao da nije dovoljno dugo kuhano. Na kraju ostaje samo peckanje u grkljanu.
Ocjena:3/4
4. Vivat fina vina (bijelo) – 13 kn, Zrinjevac
Čvrsto odlučni da probamo s više strana hvaljeni syrah, želimo plakati kad nam zgodna i preljubazna godpodična kaže da se još kuha i da će biti tek za pola sata. I dogovaramo sve za ponovno viđenje oko 21.00. Zato uzimamo Ledićev Bonum cuvee, kupažu od pet bijelih sorti. Baš je lijepo kad ti netko kaže u detalje što ti nudi! Vrelo i doista fino blago vino baca na jabuku, a jezik se sav naborao od pozitivne trpkosti. Mrvu preslatko, bolji miris od okusa, malo pecka i vidimo se kako ga dugo i polako ispijamo bez većih posljedica za zdravlje.
Ocjena:4
5. Triton (crno) – 10 kn, Gajeva, kod Algoritma
Konačno bježimo sa Zrinjevca kad smo shvatili da bismo mogli napraviti još jedan krug, i polako dolazimo do ugla Gajeve i Bogovićeve. Ajme koliko izbora… Morali smo žrtvovati par štandova i probati odokativnom metodom jer je fotić morao na drugi zadatak. Nakon duljeg čekanja zbog gužve, dobivamo informaciju da je vino “…negdje s Pelješca”, i kušamo slatko, teško i gusto piće koje instantno lijepi usnice. Dosta jak alkohol, peckanje na cijelom jeziku, kolegu zbog jake kiseline vuče na žgaravicu. Miris vinograda pomiješan s ljutim klinčićima, nekako plastično, nedotjerano. Skoro smo pomislili da je umjetno, a onda je gazda pred nama utočio u lonac par litara iz kanistra…
Ocjena:3
6. Inter Connecto (crno) – 10 kn, na početku Gajeve
S pogledom na golemu kotlovinu s najvećim izborom kobasa u gradu, naručujemo dvije čaše crnjaka, prema riječima tete koja nam je potočila – “…neko istarsko, mislim malvazija”. Dakle, vjerojatno nam se učinilo. Vino je kiselo po mirisu, jako trpko po cijeloj usnoj šupljini i na kraju previše slatko. Vjerojatno najslađe na testiranju. Prosječan dojam uljepšava pogled na netom puštene lampione koji lete u nebo kilometar istočnije.
Ocjena:3/4
7. Baka Vilma (crno) – 13 kn, Gajeva, preko puta Krleže
Naslonjen na susjedni štand, prostire se manji koji u ponudi ima kuhano vino od portugisca. Skeptičan od same pomisli na to, meni prekiselo vino, odlučismo se kušati, no nažalost, bilo je upravo onakvo kakvo smo očekivali. Jako fin i pun miris završio je kiselim okusom i jedinim pozitivnim detaljem – pravim vinskim aftertejstom, rijetkom pojavom današnjeg testiranja.
Ocjena:3
8. Kolarić (crno) – 15 kn, Cvjetni trg
Jedno od dva najskuplja vina dana ispalo je i najveće razočarenje. Kiseli bućkuriš od kojeg bi i mnoga salata zaplakala, definitivno je promašaj dana. Navodno jaskansko vino prži nepce i nos i podsjeća na studentske tulume u blizini bačvice. Možda smo pogodili loš dan ili dno bačve, ali stvarno smo ostali razočarani i ostavili čaše nakon ispijenog tek jednog gutljaja. Kobase su, srećom, bile jako fine.
Ocjena:2
9. Kuhanac (crno) – 12 kn, Tomićeva ispod Uspinjače
Da nije bilo potopa na Cvjetnom, i Kuhanac (o, dobrog li imena!) bi bio kandidat za začelje tablice. Dobro, već smo bili načeti svakojakim čudesima, ali ova voda na bazi frankovke s mirisom lubenice, definitivno je bila narazvodnjeniji natjecatelj večeri. Dajemo im drugu šansu s novim omjerom, ali izvuklo ih je fenomenalno vino s rakijom, o čemu više pročitajte na kraju pod zvjezdicom.
Ocjena:3
10. Vino & Ino (crno) – 15 kn, Tomićeva ispod Uspinjače
Kako su u našem nedavnom testiranju medica bili u samom vrhu, nismo vjerovali da vesela ekipa iz kućice s natpisom Vino & Ino može to ponoviti i s vinima. E pa, gadno smo se prevarili. Njihov kuhani chiraz je jednostavno pružio najbolji omjer vina, vode, klinčića, cimeta, šećera i svega što su stavili unutra, jer smo u ruci držali najkompletnije kuhano vino blagdanskih štandova u centru grada. Iako je kolegi falilo malo vinskog završetka, ali bilo je već hladno…
Ocjena:5
Respect people, ali svaka čast svima ostalima, pogotovo zato jer treba cijeli dan stajati na hladnoći i vjetrometini. Zima je stvarno ljepša kad je ugrijemo čašicom kuhanog vina. Živjeli! K vragu, nismo se vratili na štand Vivata, ah sad moramo ponovo…
Uploaded with ImageShack.us
Foto: Josip Regović, 21. stoljeće
Kućica:
Napici izvan konkurencije:
Topli i jaki
– Jabuke i ruže – crno vino s burbonom, 10 kn, Zrinjevac
Od nasmiješenih i uljudnih domaćina naručujemo crno, a oni nam kažu da je riječ o cabernet sauvignonu. Mirišim, ali vino osjećam tek negdje u daljini, dok me muči glavni sastojak, onaj koji ima vodeću ulogu. Vrlo toplo i lagano, no polako nam se manta nakon trećeg gutljaja. Vuče na grog, šećer se ne osjeti, kiselina samo na početku, ne možeš prestati piti! Kao kokta na steroidima i još se na kraju osjeti kruška!? Gazda gleda kako se mučimo i šapne – “Ide i malo burbona, ali vam ne smijem reći koliko…” Eto, totalno drukčije od ostalih, definitivno probati!
Ocjena:5
– Apoteqa – kuhana rakija, 10 kn, Zrinjevac
Apsolutni pobjednik među mirisima, prekrasna mješavina jabuke i cmeta, kao kad vam mama da da poližete posudu u kojoj je radila filu za štrudlu. Nažalost, bila je hladnjikava, a i okus je bio malo prozračan i sve skupa dosta razvodnjeno. Ali miris…
Ocjena:3/4
– Baka Vilma – punč, 14 kn, Gajeva, preko puta Krleže
Četiri vrste voća od kojih sam uspio zapamtiti jedino bazgu kuha se poput čaja, a onda se unutra ubaci mrvica Pepito ruma i kriška limuna. Slatko i energetski bombastično, a opet osvježavajuće. Totalno pozitivno iznenađenje. Iako kolega kaže da ti od ovoga sutradan jednostavno – ne može biti dobro!
Ocjena:4
– Kuhanac, kuhano crno vino s rakijom – 18 kn, Tomićeva ispod Uspinjače
Ljut što za čašu od dva deci moram plaćati velikih 18 kuna, pušem u istu i njušim razne fine arome više vrsta voća. Ajme, kako ovo fino grije! Rumenim od uha do uha, kao onomad kad sam intervjuirao Ditu Von Teese, pa zaboravio pitanja, tijelo mi puni pozitivna energija, a jezik pleše quickstep. Nevjerojatno kako spašava i popravlja ukus lošeg kuhanog vina s istog štanda i polako te uljuljkuje u neku lijepu priču. Skupo, jako, nije za miješanje s drugim vinima, dva komada i na đuskanje! Zajedno s burbonom, ovaj rakijsko-vinski mutant je svakako iznenađenje dana!
Ocjena:5
Još samo danas u 21. stoljeću!
