Službena objava:
U Dalmaciji već stoljećima, najmanje zadnja dva, je uzgoj vinove loze hraniteljice obavezni dio života na selu. Tako je bilo a danas samo u tragovima u malom selu Ljubostinje u šibenskom zaleđu. Tako su i Slamići generacijama u toj priči a zadnjih desetak godina i profesionalno.
Po povratku iz Njemačke sredinom devedesetih nakon desetljeća gastarbajterstva Dane Slamić je odlučio nastaviti rad u obiteljskom vinogradu. Dok je bio na radu u inozemstvu vinograd su održavali ljudi iz njegova sela.
Vinarija Slamić nema puno trsova u vlasništvu, 1.500 ih je u Ljubostinju, 3.000 u šibenskom Donjem polju, a kada su prije jednog desetljeća krenuli profesionalno imali su po ženskoj liniji i 5.000 loza u Nadinu. Danas ovo posljednje nije više u vlasništvu, ali i dalje kupuju grenache iz tog vinograda kao i drugih lokacija u šibenskom zaleđu tako da je godišnja proizvodnja od 10 do 12.000 litara vina.
U doba kada Dane Slamić nastavlja s vinogradarstvom njegov sin Davor kupuje hotel Borovnik u Tisnom i počinje ugostiteljski dio priče. Zapravo, Davor predlaže ocu da kupe još trsova i naprave malu vinariju. Danas oni vina mogu plasirati u svome hotelu, i više restorana, na prvenstveno šibenskoj rivijeri te u Karlovcu i Zagrebu. Vinarija je predstavljena ovoga tjedna u prostorijama Češke Besede na promociji koju zajedničkim snagama pod nazivom “Vrijeme je za…” već duže vrijeme održavaju sommelier Tomislav Jakopović i organizator Vjekoslav Madunić.
Uvodna dva suha pjenušca Didin san bijeli 12% alkohola (60% pošip i maraština i 40% debit i trbljan) i Didin san rose 12% alkohola (grenache) su prije nekoliko mjeseci izašla na tržište. Velika većina nazočnih (klupe su bile popunjene – 22 ljudi) je dobro reagirala na još jednu idejnu tvorevinu poznatog majstora za pjenušce Gorana Marmilića, njihovog enologa.
Potencijal ovoga sortimenta, po riječima Franje Francema je velik: “Od grenachea se može napraviti sve. Lagano vino, teže, ozbiljnije crno, a kao što vidimo i pjenušac”. Grožđe bijelog je pri branju imalo 17.3 sladora, 6.1 kiseline i 4.4 na kraju ostatak šećera. Rose od 100% grenacheaa je imao 17% sladora, 5.3 kiseline i 3.8 ostatka šećera. Zaključeno je da imaju slasti, punoću okusa a u slučaju rosea i gorčinu na završetku gutljaja koja je dobrodošla. To su autentični predstavnici sorti šibenskog i benkovačkog zaleđa, ugodni za konzumaciju u ovome trenutku a MPC u podrumu u Žaboriću je 100 kuna. Ima ih u raširenim dućanima Ultre u šibenskoj županiji.
Posebno se dopao rose od grenachea, MPC 65 kuna, koji je bio kraće na maceraciji od prethodne bijele mješavine, istoga sastava kao i bijeli pjenušac, s većim alkoholom 13.5%, slador u preradi 17.3 a kiselina 4.6. Jakopović ovdje prepoznaje kandirano voće,bombon… Živa crvena boja, moglo bi se reći foody vino koje traži zalogaj (Lučić). U procesu proizvodnje po riječima Luke Slamića, koji je bio predstavnik vinarije, čekaju trenutak u pretakanju dok ne dobiju traženu boju. Franjo Francem je zaključio da je ovaj rose bio najbolji od šest vina koja su ponuđena. Ugodno testiranje na radionici završili smo s dva odležana crna vina. Syrah 2015. (slador pri branju 21.8 a kiselina 6.4 , 14% alkohola) te Babić 2017. (slador 19.8 a kiseline 6.2, alkohol 13.5%).
Syrah star sedam godina je bio u bariku najmanje 18 mjeseci. Dolazi iz vlastitog vinograda u Donjem polju. Grožđe je bilo reducirano zelenom berbom, sortno vrlo kompleksno vino, duboka granatna boja koju dobivaju vina s preko 5 godina starosti. Sada je na malo izmaklom vrhuncu trajanja i trebalo bi ga piti i prodati u idućem kraćem razdoblju. Tu su bila podijeljena mišljenja oko tanina (Suhadolnik) ali je vrijednost neupitna.
Tražilo je i dekantiranje a ne samo dva sata ranije otvorenu bocu. MPC je iznad 90 kuna. I na kraju ali ne i posljednje po vrijednosti Babić iz 2017. I ovdje je napravljen odabir najboljih grozdova u berbi. Babić je bio u drvu dvije godine. Ima začinskih nota, zrela šljiva, složene strukture, boja crvena s nijansom ljubičaste. Kako je rekao sommelier Jakopović: “Babić je jako uzbudljivo vino o kojemu puno znamo, ali se još ima za učiti.” Francem konstatira da je babić sada u vrhunskoj formi i jasno sada ga treba i prodati.
Ugodno 90-minutno testiranje smo završili s čašom više babića a neki i s pokojim prethodnim vinom. Kako nam je rekao Luka Slamić plan je u budućnosti da vinarija ostane na sadašnjim količinama vina koja bi pozicionirali na tržištu još boljom kvalitetom (odabir grožđa) i prihvatljivom cijenom.
Dobra i sretna je okolnost da prodaju mogu raditi u vlastitom hotelu. Vjerujem da će u tome uspjeti djed Dane, otac Davor i sin Luka.
Tekst: Vjeko Madunić
Photo: Marko Čolić
