Running fish & friends

by Ribafish
13 komentara

Pred mjesec dana sam se smijo na fejsu Marekoviću što stalno posta di je i koliko trčo.

Onda me zvalo na Adidasovu školu trčanja pa sam dotrčo, vidio Simketa

i pedesetak tananih ljudi u formi, protrčo malo s njima, i skužio – fino, bokte.

Malo sam crko, dobro da je u blizini bila gorska služba spašavanja,

al sam se jutros digo ko prepelica!

Ne znam trčat, plivač sam, nerviralo me uvijek trčanje solo a u dvoje bi neko ili bio ili puno brži ili puno sporiji pa me to dodatno ubijalo.

Ali kako još nemam rame, a kile stišću, mijenjam plivanje i sve što se maše i diže, i tako me tijekom potrage jučer ugodno iznenadilo što u školi već od zagrijavanja

imaš čiku koji trči s tobom, i mjeri ritam, i daje savjete, i pazi, i nadgleda, i…

I ima super komada, skoro sam umro, al se osramotio nisam.

Kao kod pjevanja u zboru, i ovdje mi se sviđa što je oko mene grupa,

pa se lakše provuć, a i lakše te povuć.

Uglavnom, mislim da ću odsad češće trčat a manje surfat, vidimo se u nedjelju na maratonu, start je na Trgu u 10!

To me podsjetilo na mog komšiju Zokija, u zgradi odnedavno nazvanog The Running Man.

A kako ja ne trpim da nisam najveći frajer u ulazu, prizvao sam ga na razgovor:

————————–

Uz cijelu paletu svakakvih mi susjeda, jedan ipak mrvu odudara. On je Zoki, ima četri banke, u jednoj radi, i sprema se na maraton u New York. Sve bi to bilo ok da je Zoki neki iskusni trkač, ali njemu je puknulo pred – dvije godine. Pa ga upitah…

Zoki na balkonu sa svojim tenisicama…Pobogu Zoki, zgodan si, nisi debel, imaš Golfa koji nije ni jedinica ni dvojka i garažu… Čemu ovo dokazivanje?
Kakav uvod, čovječe, pored takvih prijatelja, neprijatelji ti ne trebaju! Daklem, trčanje je jedini sport kojim se čovjek može baviti do duboko u starost bez velike opasnosti od ozljeda. Kad još usput otkriješ sportove koji su povezani s trčanjem (trekking, triatlon…) plus nađeš još dosta istomišljenika, onda sreći nema kraja.

Kako je počelo s trčanjem?
Bilo mi je dosta zatvorenih prostora, bolova u donjem dijelu leđa od sjedenja u uredu, dugotrajnog (najčešće bezuspješnog) traženja partnera za košarku, nogomet i tenis, pa sam jednoga dana bez veze odlučio izaći na nasip. Trčanje uistinu jest kao droga, prvih par puta se natjeraš, a onda više ne možeš bez toga.

Kako si došao do New Yorka?
Do NY nažalost nisam došao po rezultatu, već preko lutrije. Tu mi je pomogla činjenica da postoje kvote po zemljama, te dosta skupa kotizacija koja je obeshrabrila mnoge, tako da sam baš zahvaljujući tome ove godine izvučen za sudjelovanje.

Kao Žak za XXXXXL faktor! Koji ti je ritam priprema?
Trebao bih trčati 5 dana u tjednu i pretrčati oko 250 km mjesečno 4 mjeseca prije natjecanja. E sad, podijeli to napola i dolazimo do onoga što uistinu pretrčim…

Dobro, ali živiš u strogom centru, radiš ko crnac… Gdje se da kvalitetno trčati i koje staze (duge, kratke) po Zagrebu i okolici.
Kad zagusti, trčim po ulicama kvarta, no puno je ljepše trčati po savskom nasipu, Jarunu, a pogotovo Sljemenu

U New Yorku se trči na asfaltu? Nije li to ubojito za noge?
Uz pravilnu obuću za trčanje, ortopedske uloške i pravilno zagrijavanje i istezanje, za zglobove i koljena nema zime!

Koji ti je režim ishrane, koji cuge? Tolko si smršavio da te više ne čujem na stubištu, ko duh si, bokte…
Nema masno (burek je passe), pohano, prženo i lisnato. Ostalo sve može. I to podijeljeno u pet obroka dnevno. Dnevno bih trebao unositi do 4.000 kalorija… Cugati jednostavno nemam kad 🙂

Koliko će te koštati taj gušt, jel tražiš sponzore ili je to čista ljubav?
Kotizacija za nastup: 300 dolara; Avio karta: 5.000 kuna; smještaj 350 dolara. I to sve bez sponzora. Ako to nije ljubav (ludost), ne znam što jest…

Smiješ li furati walkman, kako ubiješ u mislima tih par sati trčanja?
Sve češće i na dulje ture odlazim bez Mp3-ja. Uživam u zvukovima prirode….

Koji ti je do sada najveći uspjeh, gdje si sve i što trčao?
(Is)trčao sam nekoliko polumaratona, sprint triatlona, trek utrka, a najponosniji sam na 86 pretrčanih kilometara tijekom 12 satnog ultramaratona. Sljedeće godine pada stotka…

Ševe li trkači bolje i duže od nas običnih ljudi?
Naravno, pa zašto bih se inače toliko mučio!

Jesi li postao namćorast na sportskki neuredne kolege i ljude općenito?
Malo jesam, no pokušavam se kontrolirati :-). Bude mi žao kad ljudi, zanemaruju vlastito zdravlje…

Što ti najviše fali od onog prijašnjeg života?
To je vrlo lako: burek. Njega stvarno više ne jedem. Šmrc.

Koji rezultat bi te zadovoljio, osim da preživiš i doneseš neku pivicu da proslavimo?
Sve ispod 3:40 bilo bi izvrsno… A ako to ostvarim, ti dofuraš najnajnajmasniji mogući burek, a ja neko američko smeće od pive (ukoliko
preživi bacakanje po aerodromima), pa udri!

Koji bi savjet dao nama lijenim debelim uspuhanim zavidnim komšijama koji te s nervozom gledaju preko lijene balkonske pivice dok ti u dresu zamičeš za ugao?
Da mi se pridruže umjesto da me gledaju kako zamičem za ugao, pa poslije možemo zajedno na pivicu…

———————

Pa smo si počeli trčat, ne!

Zoki, svaka ti čast, ti si moj idol, sve informacije o Adidasovoj školi trčanja pitajte na mejlu adidas.skola.trcanja@gmail.com, a vi daljinski na nahtkaslić i malo u prirodu! Odma!!!

I ovo bi vam se moglo svidjeti

13 komentara

kojotica 6 listopada, 2011 - 12:21

škola trčanja. svašta. javi kad izume školu pravilog ispijanja pive ili nešto slično.
btw, ovi ispred tebe trče tako brzo jer bi u protivnom umrli od smijeha gledajući u tvoje šarene gaće 😛

Odgovori
Igniss 6 listopada, 2011 - 13:42

Legenda Zoki! Pogotovo ovaj detalj:
“Ševe li trkači bolje i duže od nas običnih ljudi?
Naravno, pa zašto bih se inače toliko mučio!”
😀 😀

Odgovori
Nemetz 7 listopada, 2011 - 05:04

Samo trčanje kao takvo – pohvalno…ali: nema burek, nema pohano, nema prženo, lisnato, cugati ne stigne…i onda još naredba “odma!!”. Jebemu al si me motivirao 🙂

Odgovori
Ribafish 7 listopada, 2011 - 08:58

ma dobro, za polumaraton smiješ pol bureka pojest…

Odgovori
gamad 7 listopada, 2011 - 13:19

He, he! Riba, u onim gačicama si baš kao Bednjanecov Nježni 🙂

Odgovori
biba 8 listopada, 2011 - 08:36

Škola trčanja nije nikakva bedastoća, Kojotice. Itekako je bitno naučiti se zagrijati, istezati, disati, a o tehnici trčanja i obući da ni ne govorim. Mislim da će se Riba složiti.

Odgovori
biba 8 listopada, 2011 - 08:36

Škola trčanja nije nikakva bedastoća, Kojotice. Itekako je bitno naučiti se zagrijati, istezati, disati, a o tehnici trčanja i obući da ni ne govorim.

Odgovori
biba 8 listopada, 2011 - 12:48

Škola trčanja nije nikakva bedastoća, Kojotice. Itekako je bitno naučiti se zagrijati.

Odgovori
biba 8 listopada, 2011 - 12:48

Škola trčanja nije nikakva bedastoća, Kojotice.

Odgovori
biba 8 listopada, 2011 - 12:49

Š.

Odgovori
Ribafish 11 listopada, 2011 - 10:50

biba rules! kojotice, i tebi ne bi škodila…

Odgovori
kojotica 11 listopada, 2011 - 11:44

hvala lijepa, biba&riba, nikad nisam bila ekipni igrač. ne volim bilo kakvo skakutanje ili vježbanje u skupini. a forest gump mi i nije neki rod.

Odgovori
Ribafish 11 listopada, 2011 - 11:51

sama se seksala dabogda…

Odgovori

Odgovori na biba

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.