Plivati pored Tonija je kao probati zagrliti tenk, trčati s Usainom Boltom ili se grudati protiv Jetija. Tih sat vremena udaljenosti od Hvara do Brača sam se osjećao kao krmelj u loncu fažola, besmislena mala ameba kraj čovjeka koji jednostavno živi more.
U svojoj najdražoj Jelsi Toni Pavičić Donkić provodi i ljeta i zime, slika i brine o svojoj obitelji, ali svakoga dana tijekom cijele godine – otpliva barem sat vremena. Čovjek koji je bio višestruki prvak i rekorder Jugoslavije, Hrvat s i dan danas najbržim vremenima na La Mancheu i Gibraltaru otplivao je i jednu etapu RokOtoka, i to od Hvara do Brača, i na tome mu od sveg srca hvala.
Osim što je u moru neprikosnoven, na suhom je takva divna dobričina i ljudina da je to jednostavno sjajno, i sretan sam što mu mogu postaviti par pitanja kako provodi dane.
Dragi Toni, kako se snalaziš u Coroni, jesi li je prebolio, cijepio se, sažvakao je i ispljunuo? 
Od početka sam discipliniran. Imamo starije ukućane tako da na sve pazimo. U početku sam policiji bio sumnjiv jer sam odlazio plivati, kad se nije smjelo, van naše općine, ali srećom na otoku je sve easy, tako da i policija zažmiri na oba oka ponekad. Još taj virus nisam osjetio. Možda zbog viška soli na meni. Možda zbog mog sportskog duha. Ne bih znao reći.
Što se sve dogodilo od ljeta 2019., koliko dana nisi bio u moru? Poslije nastupa na Faros maratonu (12 put) redovito sam oko sat vremena u moru. Svaki dan. Bila kiša, bura, snijeg (ponekad), mene ribe i školjke gledaju svakodnevno. Ove godine sam im nedostajao – čitava dva dana. Jedna riba bez vode može izdržati par sati, jedan čovjek poput mene – jedan dan.
Kako je prošla plivačka sezona 2020. u svijetu, kako kod nas? Hoćeš li se opet aktivirati, ili si vjeran kontinuitetu i amaterizmu? Daljinsko plivanje je praktički samo okrznuto ovom situacijom. Pojedinci i dalje plivaju La Manche kao i druge solo dionice. Svjetski Grand Prix Open water natjecanja su se više manje sprovela do kraja, a i naš Cro Cup je bio u redu. Manji je rizik zaraziti se u vodi, pogotovo u morima i jezerima. Faros maraton se nije održao jer nije bilo dovoljno volje od udruge koja ga organizira. Šteta. Niz se ne smije prekidati po svaku cijenu. Moj savjet nisu zatražili tako da nemam tu puno komentara. Osobno sam još natjecateljski aktivan tako da čekam priliku. Ove godine u listopadu je plan solo plivanje od Makarske do Jelse, humanitarnog karaktera, sitnih 30 km, novo natjecanje u Starom Gradu “Oceanman”, a tu je i svjetska serija na 10 km sredinom rujna. Dogodine imam viziju plivati svjetska i europska Masters natjecanja u bazenu. Godinama sam bio u elitnom društvu, top 10 na svijetu u mojoj kategoriji, i želim taj osjećaj imati i sljedećih godina. To me motivira. Najbolji rezultat na tim susretima mi je 4. mjesto na svjetskom u Perthu na 400 m i na 3 km.
Što se sprema u 2021.? Baviš li se slikanjem i obitelji, ili planiraš neko putovanje ili natjecanje? Obitelj na prvome mjestu. Zimi slikam, i u polju sam redovito oko maslina. A ostalo više manje spontano.
Kako je to plivati kroz cijelu godinu, koje su najniže temperature mora i zraka? Redovitost je ključni faktor. Navikne se tijelo na sve. Ove tri godine od kad sam se vratio iz Švicarske sam redovito notirao temperature mora tako da mi lakše bude u glavi i da otprilike znam što me čeka. Svaki “smrtnik” mogao bi kod nas u Dalmaciji bez nekih većih strahova kupati se ili plivati do Božića. Stvar je percepcije u nama. Tu me “smetaju” navike naroda na našim otocima prema godišnjim dobima. Na dan mrtvih oblače se kaputi. Prvi dan zime već je mnogima vunena kapa, a na Božić se već naveliko dimi iz dimnjaka iako je more zavidnih 17C. Po mnogim znanstvenim studijima, samo 10 minuta kupanja na toj temperaturi je melem za tijelo, dušu i imunitet. Na otoku su blage zime tako da imam veliku sreću što živim ovdje.
Koliko vas ima all year plivača u ekipi, na otoku, u Dalmaciji? Koliko mi je poznato moj Kum Rino Hajduk je redovito i gotovo svakodnevno u moru. Motiviramo se obostrano. Još dvije cure i to je to s Hvarom. U Dalmaciji sam siguran da ima zaljubljenika. Gotovo svako mjesto ima nekog “ludog”, ali se mnogi stide, na žalost. Nema tih toplica ili kupki koje mogu zamijeniti kupanje u hladnom moru.
Kakva se tajna krije u prehrani? Jedem sve od reda pogotovo domaće. Na jednom komadu zemlje imam blitve, krumpira, luka… a i dosta maslinovog ulja. Tijekom dana potrošim od 4000 do 5000 kalorija i sve je dobrodošlo. Volim sireve, jabuke na tone… Toga mora biti u svakom momentu.
Na što si najslabiji, za što znaš da je najbolje za plivanje? Smokve i jabuke te Nar (šipak) od kojeg pravim marmelade i sokove. Tu je forca.
Imaš li problema s ozljedama? Do sada u ovih 40 godina mog sportskog “staža” nisam imao većih zdravstvenih problema. U tom sportu mogu biti neka iščašenja ili istegnuća, porezotine ili bolovi u leđima. Tu i tamo donesem kući ubode od ježa, otekline od meduza te ogrebotine od nekog plutajućega granja. U bazenima i toga nema tako da bi plivanje mogli nazvati sport bez ozljeda.
Kakav bi savjet dao ljudima koji bi htjeli plivati tijekom sva četiri godišnja doba, ali se iz nekog razloga ne usude? Bitno je biti uporan i redovit i ne čekati mišljenje ljudi u bijelom kad već bude kasno. Mi smo dio prirode i moramo biti u kontaktu s njom. Zimi je malo teže, ali to se uglavnom odnosi na prvih par minuta dok se tijelo ne privikne na okolinu. S vremenom se naviknete i to želite ponoviti i sutra. Zimi je i prilika i veće zadovoljstvo jer, što bi naši ljudi rekli, “nema ni pasa” ni na moru ni na kopnu. Sami ste. Eto to je zadovoljstvo i smisao života… barem meni
Hvala ti puno!
