26
RIP Val Kilmer uz moju najdražu komediju osamdesetih – Top secret
Ne znam koji bih točno film djetinjstva odabrao kao broj jedan, ali za tinejdžerstvo je to definitivno bio Top Secret. Jedna od tucet komedija nekog od trojca Zucker – Zucker – Abrahams, ili svih njih skupa, nabacana hrpa fora u jednostavan scenarij, sprdnja sa svim žanrovima, klišeima, scenarijima, režijama… Svaki od njih od Ima li pilota u avionu, do svih nastavaka Golog pištolja i Hot shotsova, mene je pogađao točno u osjet za cerekanje i to je jednostavno bilo to.
Sjećam se da smo došli te subote krajem osamdesetih kod Darka na Jarun, on je izvadio gricke i sok, video kazeta je bila debelo presnimljena, a slika kvalitete nubijskog pornića… Još pamtim one crno bijele trake kad se video mučio da povuče vrpcu kao FAP na uzbrdici, a onda je krenulo. Darko, Hrvoje i ja nismo bili nešto od sportova, više od stripova i zezancije, i to popodne, čak i kasnije kad je došla Darkova stara i složila nam i sendve – nekako je sve ostalo kao zadnja uspomena djetinjstva. Vrlo brzo nakon toga otišli smo u Makedonije i Kosova u JNA, neki u ratove, neki vani, i više nismo imali taj dan i taj film da bezbrižno urlamo od smijeha i vraćamo film na neke nadrealne dijelove, koji su bili smješniji od svega do tada viđenog.
Mislim da je upravo zbog Top Secreta (Strogo povjerljivo, kako su ga preveli kod nas), pogledanog u tom trenutku s tom ekipom, to kasnije dobrano kumovalo tome da ću najveselije tekstove u životu pisati u Kliku, koji je pod prvim uredništvom bio upravo takvo štivo – veselo za vesele ljude.
U Top secretu glavnu i po meni najbolju ulogu života odigrao je Val Kilmer. Zgodan k’o Nadan, lijep, visok, jak i kosat, savršeno se uklopio u parodiju u kojoj od sulude špice pa do odjave ima toliko prvoloptaškog, ali i humora s puno tehniciranja. On je trebao biti Ken, a ne onaj neuhranjeni špičasti… I tako ću vikend iskoristiti za gricke, neki sok, ali i neki drugi vid gledanja filma, jer mi video stoji kao stalak da mi telka bude više i ne smeta mi podbradak dok ležećki nešto gledam.
Počivao u miru Vale Kilmeru, glumče kojeg na žalost nikada kasnije nisam uspijevao doživjeti kao nekog drugog osim Nicka Riversa iz Top Secreta, baš kao ni Slavka Štimca, ni onog Amadeusa, pa ni Toma Hanksa, i hvala na najduhovitijem filmu ikad. Živio Nick Rivers, a ne Mel Torme!
