Dok lutate negdje tamo iza stadiona Hrvatskog Dragovoljca (na kojem je svojedobno održan jedan od najluđih zagrebačkih koncerata u povijesti – QOTSA), malo ćete teže otprve pronaći ovaj stvarno velik lokal s parkingom i ugodnom terasom, ali čim sjednete bit će vam jasno da je ovo mjesto gdje se stvarno dobro jede.
Bivši majstor roštilja s vrhunskim uštipcima, kuharica gospođa Marica zadužena za teletinu ispod peke i sezonske delicije poput bunceka sa zeljem, okretali su se tu i odojci i janjci i općenito – Amon je uvijek imao svoju publiku.
Korona ih je kao i hrpu ugostitelja dosta pogodila, a nakon nedavne ljetne pauze su se odlučili pojačati banjalučkom legendom, Acom Desetkom, koji je u svom lokalu u haustoru nahranio brojne hrvatske i svjetske celebritije s naglaskom na najbolje rukometaše regije pošto je i on davno bio aktivan igrač. Zanat je izučio u rodnom kraju svoje supruge na jugoistoku Srbije, u jednom trenutku završio priču u Banja Luci i krenuo raditi po raznim dijelovima Hrvatske, ponajviše Splitu, da bi se nakon više od tri desetljeća iskustva za rešetkom (majstor je 1962. godište) skrasio upravo ovdje u Sigetu, uz moćan roštilj na drveni ugljen restorana Amon.
U razgovoru s Acom sam osjetio taj neki žar i ljubav s kojom priča o mesu koje bira, začinja i melje sam. Aco može pričati puno kao i legendarni Kosta (pozdrav majstoru), pa se sve malo odužilo, a kad je konačno stao pred roštilj, već smo bili na trećem (izvrsnom) gemištu Jarec. Pripremali smo se za okus tih slavnih ćevapa po kojima je Banja Luka bila slavna u osamdesetima i kad nije bilo bolje stojećeg funkcionara koji se ne bi tamo zaletio vikendom, napetost se osjećala kao kad je Kostelić u Wengenu skakao na glavu niz planinu… I onda su došli.
Toliko sam puta čuo to pitanje, gdje su ti najbolji ćevapi u Zagrebu? Nekad je to bila Grana, pa Marinero prije obnove i odlaska tete za rešetkom na ulazu, pa Šport u Utrini, onda Tomislav na Kvatriću (pokoj mu duši), Džamija (sad su fakat grozni), Stari kotač, teleći u Breneru i na kraju Kod Marka u Podsusedu, ali sve se stalno mijenja i nikad ne znaš očekuje li te dobar ili loš kuharov dan, nervozan konobar, pokvareni mesar ili što god… Pa sam ga uzeo prstićima, pomirisao, nakon prvog zagriza dugo žvakao, zažmirio i duboko odahnuo. Jebote, izvrsni su!
Čista junetina, sočni, masni a ne premasni, okus, aroma mesa, punoća i nekakva nada da neću doći doma nadut kao bova. “Nema primjesa, čisto meso i sol. Garantiram ti da nećeš podrigivati i osjećati se kao Obeliks!“, govori nam Aco.
Ozbiljno sjajni ćevapi, vrhunski, uz bok meni trenutno najboljima Kod Marka, iako nisam bio tri mjeseca… Kako je riječ o restoranu, tako su i ćevapi posluženi odvojeno od lepinje koju potpisuje gospodin Morina, inače moj favorit od upoznavanja u Magazinskoj kleti. Kajmak je zlatiborski, korektan, ajvar domaći, teksturom svilen, okusom žestok, urnebes opako ljut, a iznenađenje je salata od ribane mrkve s dodatkom octa i češnjakom!
Slična, ali ne ista struktura mesa nalazi se i u gigantskom punjenom ćevapu te sjajnoj, od paprike pakleno crvenoj gurmanskoj pljeskavici – opet s drugačijim receptom. Mesnata, kompaktna, a ne sabijena niti gumena, bogata dodacima i ljutinom, a opet s mesom na prvome mjestu. Aco mi raste u očima i potpisujem da je stvarno fantastičan majstor roštilja. Meso je savršeno zapečeno, ni trunčicu izgoreno niti sirovo, sočno i ukusno. Stvarno za svaku pohvalu i preporuku. Probali smo i mućkalicu, ali za ikakvu suvislu recenziju nismo više imali snage… Ima dana.
Amon nije blizu centra, mogao bi se ubaciti i koji craft i kvalitetna ljutina poput Pašmanera ili Volim ljuto, ne bi škodila ni neka čorba s istoka za početak… Svejedno, nesavršenosti služe da se ispravljaju u hodu, ali ono najbitnije, kvalitetan kuhar – je neupitno na svom položaju. Uglavnom, kad sam te večeri nakon par sati za kompjuterom ustao i išao prošetati Dživu, stvarno nisam osjetio niti težinu niti nadutost. Iskreno, uz fenomenalnu Acinu izvedbu zapečenoga graha, teško se odlučiti što prije pojesti u Amonu.
Od jela ispod peke do roštilja, izvrsnog miješanog mesa i uz kvalitetan gemišt, zabilježite ovo mjesto kao nešto što stvarno trebate isprobati. Vidimo se.
Restoran Amon
Radmanovačka 2, Siget
Mob: 092 176 5144
Mail: amon.restoran@gmail.com
FB: https://www.facebook.com/restoranamon
Web: https://restoran-amon-zagreb.eatbu.com/?lang=hr
