Ne znam zašto, ali kako mi je uz pivu limunada najdraže piće, moram priznati da mi se ideja radlera jako sviđa.
Ne, neću miješati kruške i jabuke, i dalje ću uživati i u dobrim pivama i u dobrim švepsovima, ali bogami i u radlerima.
Pa od sada, uz već dobrano istestirane zagrebačke ćevape – gatam iz radlera, pratim svakog koji se pojavi na domaćem tržištu, sam i u društvu i baš mi je fino, lalalala!
Slijedi prvi dio sage…
Radujte se Radleri…(part 1)
“Ako je kokain droga, ja sam narkoman, rekao je onomad veliki napadač Claudio Cannigia.
Ako je radler pivo, onda se ni meni ne piše najbolje…” RF
Negdje na sporednoj cesti na putu za Salzburg u slatkom sam mini-seocetu stajao ispred dućana i na rub klupice otvorio pivu dućanku.
Pogledao sam namrgođenu bakicu istim takvim pogledom i šusnuo dva deci pivkana u osušeno grlo.
Bila je devedeset i treća i putovali smo na koncert boga Neila Younga, imao sam sakupljenih 1200 različitih pivskih etiketa, a ova mi se u dućanu učinila baš zgodnom.
Od ljubavi nismo siti, lijepo li je pivo piti, pomislih, pogledah u pravcu zelenih Alpa i potegnuh muški.
Kad sam odmaknuo bocu od gupca, centar za okus mi je poslao alarmantni signal – konju, ovo nije pivo, jesi li pročitao upute na stražnjoj strani!?
Ni traga hmelju, ječmu, gorčini, ničemu očekivanom, samo neki plahi kilavi zadah pivice sa drugog šanka i osjećaj kao da sam žvalio osvježivač prostora arome limuna.
Suznih očiju što potroših predzadnji šiling, zakleo da više nikada neću popiti radler…
No, kao što sam i 1977. rekao da nikada neću probati špek fileke, i 1982. da je ljubljenje totalno bljak, sa godinama i pripadajućom im mudrošću, jako me iznenadio ovogodišnji atak radlera i frendova na hrvatsko tržište.
Probalo je pred desetak godina Osječko s groznim Bikerom, probao i Union bez većeg uspjeha, ali sad odjednom – svi piju samo te švepsiće!
Dakle, bilo ih je i prije, ali se nisu pelcali.
Zašto, pobogu? I tako sam im eto, ipak odlučio pružiti još jednu šansu.
Kao ponosni član te glasnogovornik Hrvatskog Društva Prijatelja Piva (DPP), odlučio sam podijeliti svoja razmišljanja o ovom pivskom segmentu s pravim znalcima.
I naišao na stijenu.
Naime, pivopije radlere i voćne mikseve ne prihvaćaju u svoje naručje.
Kruške i jabuke ne treba miješati, kažu, i od toga ne odstupaju.
Sjeo sam na pravog češkog Barona s Nevenom Pufnikom, predsjednikom DPP-a i vlasnikom najvećeg beershopa u regiji što kao znalac i profesionalac konkretno misli o nevjerojatnom boomu miksa piva i voćnih sokova.
“Negdje s početkom proljeća zapljusnuo nas je val tih pića koja potječu iz Njemačke i poznata su pod imenom Radler.
Objašnjenje je vrlo prozaično.
Naime, 1.1.2010. godine stupio je na snagu novi Zakon o trošarinama, prema kojem se porez na pivo, koji se prije plaćao po hektolitru, sada plaća po volumnom udjelu alkohola u pivu.
Prema tome, manje alkohola – manje trošarina. Još prošle godine moglo se primjetiti kako su neke pivovare svoja piva koja su prije na etiketi nosila oznaku 5,4% ili 5,1%, najednom “oslabjela”!
Nastavak je bio logičan. Plasirati na tržište nešto što bi i dalje mogli zvati pivom, a da nije bezalkoholno, i da se pritom nešto i zaradi!
Tako smo dobili razvodnjeno pivo, s udjelom alkohola od 2 do 2,5% s dodatkom raznih limunada.
Cijene tih napitaka su u principu iste kao i normalnog piva, ako nisu čak i skuplje, pa je razumljivo da pivovare s time rade sjajan posao jer plaćaju manje trošarine na pivo.
Malo agresivniji marketing u stilu “kako je to prava stvar” i eto, stvar je krenula.
A zašto su ljudi koji inače piju pivo počeli piti razvodnjeno pivo to je već malo drugačija priča.
No i oni su tu našli svoj interes.
Ako je u kafiću prosječna cijena nekog soka ili gaziranog pića tipa kole između 12 i 15 kn a dobijete 2 ili 2,5 dcl, a za istu cijenu dobijete 0,5 litre piva sa sokom – logično je naručiti pivo!
A dobijete praktički tri stvari. Količinu za utažiti žeđ, malo alkohola i malo šećera.
Time se na neki način pridobio i novi sloj potrošača kojima je obično pivo bilo pregorko, pa im ove kombinacije puno bolje pašu jer praktički anuliraju okus piva! Prema tome i potrošači su zadovoljni. Po meni je to formula uspjeha – obje strane zadovoljne!”
Dobro, a kako vi kao okorjeli pivoljubac gledate na to?
“A što reći.
Kao tradicionalist, volim pivo kao pivo.
Svi mogući dodaci u pivu mi smetaju. I premda sam kušao razna piva kojima se dodaje sve i svašta, ja ipak nekako najviše volim kad pivo ima onaj svoj okus dobiven od slada, hmelja, dobre vode i pivskog kvasca.
A ako mi se pije limunada, radije ću iscijediti živi limun i uživati u njemu.
No, s druge strane, ako će povećana potražnja za ovim mješavinama dovesti do toga da će pasti potrošnja ostalih osvježavajućih pića tipa kole i slično, koje su sve samo ne prirodne, onda mi se taj boom čini simpatičan.
Jer ako vjerujemo proizvođačima da je u osnovi ipak prirodno proizvedeno pivo i kontrolirano dodane arome, mislim da je puno pametnije piti to nego neka raznorazna ofarbana pića koja ne čine dobro našoj jetri!
Opasnost leži u tome, da netko kroz ove propagandne na mala vrata ne otvori priču da je ovakvo pivo podobno i za djecu jer se radi o soku.
Ne, to je još uvijek alkoholno piće i s time treba biti jako oprezan, koliko god malen bio udio alkohola.”
Pozdravljam se s Pufom i prepuštam testiranju s DPP-ovcima, no nisam zadovoljan rezultatima.
Ne ide.
Kao da s političarem i kurvom pričaš o poštenju…
Treba mi mišljenje ljudi koji će biti neutralniji, pa sam svježe recencije i nove vidike potražio u društvu svojih internetskih kolega, poznatih hrvatskih vinskih i gastro blogera.
U veseloj atmosferi jedne zagorske kleti, isprobali smo valjda sve voćno-pivske mikseve koji se nude na domaćem tržištu.
Tako su između dva Geržinića (doslovno i preneseno – em smo pili vrhunske crnjake ove svjetski poznate istarske vinske braće prije i poslije testiranja, em su i oni glavama i bradama s nama komentirali radlere) pivske mješavine pijuckali slavna gastroblogerica sa sajta tasteofcroatia.com – gurwoman.blog.hr kao i Ivan Hoe (enogastrobrutal.com), Gastro Lada (gastro.hr/g443.aspx), Zoki i Barba (vinskaprica.com) te uljarica Biba sa sibiba.com.
Počinjemo s najjačim igračem u regiji, Ožujsko Limun iz Zagrebačke pivovare.
1. Ožujsko Limun
(Hrvatska)
2% alkohola
4,5% voćnog udjela
60% osvježavajuće piće
Uploaded with ImageShack.us
Odmah je uočljiva mutna žuta boja što ga odmah odvaja od njemačkih radlera koji su naime – bistri.
Osjeća se malo kemikast miris, a tada slijedi fini početak koji vuče na djetinjstvo i sirup Dona, pogotovo onu ekipu koja ga je zaleđivala u nedostatku love za sladoled, dakle – mene.
Osjećaju se natruhe bazge i grejpa, te jak citrusni miris.
Opća je primjedba da se ne osjeti pivo, no da je stvarno osvježavajuće.
Ukratko, fini ljetni lepršavko, miljama daleko od originala, što mu nikako nije minus.
15 komentara
ajde bas mi je drago da ce netko ozbiljno obraditi radlere…da se vidi sto nam sve nude. probao sam nedavno karlovacko radler od jabuke….ok…ali samo ok. najbolji koji sam do sad probao je slovenski union od grejpa
meni je najdraži union od crvene naranče, priznam, kriva sam po svim točkama optužnice. nadam se da se nakon ovog groznog priznanja još uvijek mogu koji put pojaviti na DPP-u. maskirana, naravno :))
Je, vidio sam da ima i favorit grejp. Što je sljedeće -Lav limeta!
bogme i meni sve više pašu…
union grejp!!! 😉
Jebem tebe i radler!
Ti si mi neki pivopija, pićkice, aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
hahahahahahha.
Šalim se, normalno, ali ima istine.
Pa jebo mu pasmater, pivu pijem radi, da me mune, a ak mi je do soka,
pa limunada je bolja.
Oš Čevape od soje?
Ccccccccccccccccccc!!!!!!!!!!!!!!!!
Limunska verzija Jelena se zove fresh.
Jako sam loše baždaren na alkohol tako da mi prijaju.
Na moru probao Karla i Žuju.
Sve je to na isti kalup,60% soka,40% piva.
Samo nisam pojma imao da ima toliko različitih ukusa,grejp,crvena narandža…
Kada sam prije 30-ak godina bio kod strica u “Minkenu” oni su imali limunadu (Limo) koja se je zasebno prodavala u pivskim flašama pa si sam sebi pravio omjer koji ti paše.Inače ta sama limunada je bila odvratna.
Vrlo zanimljiva povijest, pogotovo ovo o trošarinama. Pojma nisam imao. A tek Union, eh…
Zanimljivo da se to manje alkohola donekle kompenzira bržom apsorpcijom alkohola zbog “voćnog” sadržaja. U neku ruku je kao šampanjac.
nije meni nikad sila ta piva…piva je piva brate a ovo je nesto drugo
ma jebem ti te šampone……
Kao ‘radler je za pičkice’? A zašto onda ne serete po travaricama, medicama itd jer, hej, oskvrnuli su rakiju?!
Riba, na sjeveru Njemacke si sami rade radler, pola-pola Flensburger i 7-up (alternativa je Sprite). Puno bolje od ovog nazovi-limuna u Ozujskom. Ne mogu onaj miris.
union crvena naranča mi je naj… tek onda karlovačko limun – a ožujsko limun mi ima okus po likviju, čarliju, tako nečem… :/
Neam ništa protiv da svako pie ono što mu odgovara. Još davno je pametan čovjek rekao: “De gustibus et coloribus non est disputandum”, no ipak kad pročitam na deklaraciji što sve boca radlera sadrži, nekako me popis raznih E-ova odbija od konzumacije istog. Radije piem pivo straight. Po mogućnosti lager. Češki i svijetao.
e tuljko da smo se uspjeli izdogovarat dobio bi radler kakvog još vidio nisi 😛