Prosecco: Kako smo upoznavali vina Friulija i Veneta u vinarijama Bottega i Villa Sandi
Na poziv predsjednice udruge WOW/Žene i vino, koja za pobjednika njihovog izbora, dobitnika WOW Grand Prixa redovito organizira svakogodišnji izlet u neku poznatu svjetsku vinsku regiju, trenutačno sam spakirao najbolje košulje i jedva dočekao dan putovanja u vinograde i vinarije Friulija i Veneta u društvu mladih, ali i prekaljenih kolegica, eno-gastro novinarki. Organizacijsku palicu putovanja čvrsto je u svojim rukama držala neumorna vinska pčelica Sanja Muzaferija, a počasni član bio je, uz nas novinare, jedan od najboljih, jedini i jedinstveni vinar Ivo Enjingi.
Svi smo, pak, bili u rukama snalažljivog vozača Siniše Orlića koji je bio svojevrsni poklon Talijansko-hrvatske gospodarske komore CCIC (Camera di commercio Italo Croata). Naravno, Ivo je ukrcao par kartona svojih nektara kao poklon domaćinima u Italiji i nama medijima, i za manje od dva i pol sata već smo bili u Talijanskim brdima preko puta Goriških, u Colliju. Tura „Upoznaj Prosecco da bi ga više popio“ 2024. – slobodno je mogla početi…
Putovanje je bilo zamišljeno kao hedonističko i uživalačko, ali i studijsko – kako bismo pobliže upoznali vinsku regiju Prosecco, smještenu u dvije talijanske zemljopisne regije Friuli-Venezia-Giulia te Veneto, koja dugi niz godina uz francusku Šampanju i španjolsku Cavu, vlada svjetskim tržištem pjenušaca. A u posljednje vrijeme – i vodi!
Za one koji možda nisu znali, Prosecco je, za razliku od hrvatskog prošeka, slatkog desertnog vina od prosušenih bobica, s čime ga mnogi miješaju, uglavnom aperitivno pjenušavo vino koje se radi Charmat metodom sekundarnog vrenja u inoks tanku. Plan je bio posjetiti tri lokacije, Borgo Conventi, doslovno preko puta slovenske granice, Villu Sandi iznad Trevisa i vinariju Bottega u Venetu, tj. Mjestu Valdobbiadene te malo pobliže otkriti zašto ljudi toliko obožavaju perlice, svježinu i glamur koji proizlazi iz njih.
Za početak smo makadamom kroz vinograd došli do glavne kuće Borgo Conventija i po prvi puta na putovanju požalili što nismo bogati i zašto nam je život namijenio da živimo negdje drugdje, a ne, poput talijanske aristokracije, na ovim predivnim brežuljcima, u krasnoj kući okruženoj savršeno precizno posađenom lozom.
Ljubazni domaćini enolog Paolo Corso i impresivna, izgledom, znanjem i šarmom – eksport menadžerica za 30 zemalja grupacije Ville Sandi, u vlasništvu obitelji Moretti Polegato – Consuelo Donetto, uputili su nas u tajne izrade Prosecca i mirnih friulanskih vina i proveli kroz prekrasnu kuću i podrume. Ako ste ikada zamišljali starinsku, svježe obnovljenu hacijendu s geometrijski precizno postavljenim vinogradima sa svih strana, upravo ste opisali Borgo Conventi (Farra d’Isonzo, Gorizia), jednu od najpoznatijih vinarija Friulija, koja grožđe uzima s dva položaja, pored rijeke Soče te onog bitnijeg, Collio, koji je proglašen DOC apelacijom još davne 1868. Ako ste upoznati sa slovenskim biserima s druge strane granice (pozdrav legendi Ščureku!) i njihovom rebulom, ovdje ćete vrlo slično uživati u talijanskim ribollama.
Iako se vina ovdje uzgajaju stoljećima, priča o vinariji seže u ne toliko davnu 1975. godinu, kada se i rađa saga o pjenušavim vinima, dok su današnji vlasnici , obitelj Moretti Polegato, kompletan posjed kupili 2018. godine i digli ga na još višu razinu. Naime, trenutačno je trendi i nobl imati vinariju u Colliju, a kako je grupacija apsolutno ozbiljna u svojoj namjeri da bude u samom vrhu talijanske vinske priče, – danas uživamo u ovoj kombinaciji. Podrum je definitivno za pamćenje, osim ako ne volite uredne i prekrasne velike prostore krcate bačvama uz decentna svjetla svijeća… WOW!
Vinogradi su na 150 metara nadmorske visine, slano i mineralno tlo je bilo dugo pod morem, glina i pješčenjaci, naglasak je na eleganciji, ne na jačini. Održivost uzgoja vinove loze i proizvodnje vina je u prvom planu, kao i svugdje u Italiji i o tome će vam pričati na svakom koraku, a ponudit će vas jelima baziranim na lokalnim sirevima, artičokama i nevjerojatnim količinama radiča u svim mogućim izvedbama. Sezonski, kako i treba. Gdje god smo došli, dočekalo nas je fantastično pecivo, bublice/žemljice/panini koji imaju okus i miris kakav stariji među nama pamte od prije četrdesetak godina. Tu je i lokalnu salamu koja izgleda i ima okus kao Zimska, ali je pak sasvim mekana. Ime joj je Sopresa, i jako se lako „navučete“, a o vrhunskom pršutu bolje da šutim, jer mi je neugodno koliko sam ga pojeo…
Od vina smo kušali pjenušac od ribolle, svjež, lagan i mirisan, upravo ono što se i očekuje od Prosecca, kao i vina iz serije Collio, Ribollu Giallu koja nosi oznaku apelacije DOC, Friulano od bijelih te Merlot od crnih vina. A onda je gospodin Enjingi izvadio svoje favorite iz kombija i napravio show. Divno i nezaboravno druženje, a toplo preporučujemo njihov wine shop (nemaju klasičnu kušaonicu) u kojem ćete više nego ugodno ostati iznenađeni cijenom vina od 10-15 eura.
Veselo minglanje se nastavilo iste večeri u sat i pol udaljenom Valdobbiadeneu (iznad Trevisa) u restoranu Locanda Sandi gdje smo u ovom lovačkom objektu na najvišoj razini uživali u pairingu mesnih specijaliteta s Rabosom 2020 te pjenušcima Ville Sandi.
Drugi dan je počeo posjetom vjerojatno najskupljoj lokaciji za vinograde Prosecca (glere), „La Rivetta“, na brdu Cartrizze, gdje hektar pod lozama možete kupiti za sitnu sitnicu od dva milijuna eura! Uživamo u Proseccu Cartizze (svega 15.000 boca godišnje, najnagrađivanije vino kuće, glera 100 %) i doručku u vinogradu s pogledom na načičkane vinograde te iz „kleti“ (koja izgleda kao mini boutique hotelčić) – odlazimo do centralne zgrade vinarije. Odmah do je monumentalni svojedobni ljetnikovac iz 1622., biser paladijske arhitekture, danas u vlasništvu Ville Sandi.
Ovdje upoznajemo i Giancarla, vlasnika grupacije Morreti Polegata kao i njegovog sina, nakon čega nam Consuelo organizira wine tasting, predaje o detaljima ovih pjenušavih vina par excellence i predstavlja četiri njihova najpoznatija Prosecca. U Proseccu mora biti minimum 85 % grožđa glera, a proizvodi se charmat metodom koju je inaugurirao Martinotti, pa je ponekad zovu i tako. Vrijeme je Proseccu najveći neprijatelj jer treba ga popiti brzo, na kraju zaključuje Consuelo… (samo usput: ako ste ikada nosili nešto od obuće s potpisom Geox, e pa njihov vlasnik i vlasnik grupacije Moretti Polegato su – braća!)
Bottega, Bibano
Opraštamo se od Ville Sandi i Consuelo (riječ je o divnoj ženi čije ime nikada neću naučiti pravilno deklinirati, neka mi oproste grammar Naziji), te preko ciglastog Trevisa krećemo na drugi kraj „Prosecco Countyja“, u Bibano, i upoznavanje s našim sljedećim domaćinima, vinarijom Bottega. Tu su Silvia Sartori, Elena Schipani (ujedno i važna talijanska vinska influencerica), Monica Lisetto, dizajnerica kompanije te sam vlasnik – Sandro Bottega.
Sve ono što ste ikada čuli o nasmijanim i srdačnim, jednostavnim i posve ne-snobovskim Talijanima, ali i uspješnim ljudima, sada se penje na n-tu potenciju: vino teče, sljedovi se izmjenjuju, vinari Sandro Bottega i Ivo Enjingi se ubrzo bratime. Ukratko, svi se vesele i restoran Al Capitello u Corbaneseu mora pričekati sa zatvaranjem. Kad se spoje Hrvati i Talijani, ‘ajme… Topla preporuka za carnaroli rižoto od bundeve s prahom crnog češnjaka, maslinovo ulje i, naravno, accetto i maslinovo ulje Botega, sir Montasio i kuglice od bakalara te Bottega Sauvignon 2022. i Valpolicellu 2023.
Popularnost ovog kraja, kojeg je Vergilije onomad nazvao vrtom Venecije, a koji i danas uz vinograde ima razvijenu poljoprivredu započela je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a 2009. kreće pravi procvat s novim zakonom i oznakama DOC i DOCG (ovaj potonji označava apsolutno najbolje apelacije).
Spavamo u brdima, u hotelu Ca dell’ Poggio u mjestu San Pietro di Feletto, podno vinograda grupacije Bottega, i rano ujutro krećemo u vinograde Arfanta i Vittorio Veneto (loza u obliku pravog kuta!) na koje gospodin Ivo značajno kima glavom i odobrava: dobri su! Uz pjenušavi doručak i nefiltrirani Bottega brut nature Ancestral (metoda péttilant naturel), stižemo i na obilazak vinarije Bottega u Bibanu, uz upozorenje: tri su stupa Prosecca na nosu: svježina, živahnost i aroma. Pamtimo, i idemo dalje.
Bottega World, kako nam kaže gospodin Sandro, puno je više od puke vinarije, i uz poznata vina, rakije i likere, sa sobom nosi vrhunsku priču. Koju Talijani, najbolji trgovci na svijetu – i te kako dobro pričaju. Uživamo razgledavajući pogone, podrume, destilerije, još vinograda, slušamo o samoodrživosti i ekologiji – imaju svoje pčelinjake i lovišta, geotermalni sistem za zagrijavanje pa se pročišćena voda vraća u prirodu, grožđe se bere ručno, bez pesticida i strojne obrade, vrši se zelena gnojidba…
Slike se nižu, pjenušci dolaze na kušanje, uživamo u storiji o ljudima koji su nakon drugog svjetskog rata i potpune pustoši digli ovo mjesto visoko na vinsku kartu regije i svijeta, i možemo im se samo pokloniti i dalje uživati u svemu što rade te još puno toga naučiti od njih.
Uz venecijanske maske, ražanj s piletinom i svinjetinom te puno radiča sa žara, Ivo i Sandro su se još jednom pobratimili, pa i mi s njima, te dogovorili posjet Enjingiju i našoj Zlatnoj dolini i do dugo u noć kušali pjenušava vina iz bijelih, zlatnih, dijamantima optočenih i svih drugih boca. Posljednjeg dana boravka u Italiji, vodili su nas i u staklarnu Pianzano u vlasništvu Bottege gdje majstori Mauro i Coco iz Venecije (Murana) rade specijalne dizajne njihovih unikatnih boca.
Fenomenalni likeri od limuna, čokolade i pistacije, lemon spritz, jake ali na nepcu nježne rakije od loze, obična i barikirane, 30 barova u svijetu, 22 milijuna boca godišnje i izvoz u 165 zemalja, a uskoro i jedan od prvih talijanskih viskija! – sve je to Bottega. A tu je i naravno – zaštićena zlatna boca još od 2004. godine, koju se drugi jako trude kopirati… Impresivno!
I taqko, upoznati s Villom Sandi i Bottegom krećemo za Hrvatsku i puni dojmova zaključujemo da nam treba puno više ovakvih putovanja, druženja i učenja. Puno hvala organizatorima i našim divnim domaćinima zbog kojih ćemo se još više i češće sjećati ovog putovanja zbog kojih nikako nismo bili „Čedo Prosecca“.
Ponovilo se!
Foto: Ribafish i arhive kompanija Bottega i Villa Sandi
