Kada je Marin Vanjak onomad okrenuo novu stranicu u pravljenju tijesta za pizzu u regiji, nismo očekivali da ćemo par godina kasnije tu obožavanu chewy lepinjicu u najboljem svom svjetlu moći jesti u gotovo svakom zagrebačkom kvartu. Srećom, danas je upravo tako, pa je netom otvorena pizzerija & bistro Pizza Re na adresi Jaruščica 9 (južno od Arene) stvarno ugodno iznenađenje.
Ugodna terasa sa sunčanim i nesunčanim dijelom, lijep, moderan prostor s velikom rešetkom za vina, decentan, a opet dovoljno dobro osvijetljen da možete pucati fotke hrane, Pizza Re je svjetlo ugledao vrlo nedavno pod palicom vlasnika Hrvoja Cvetka i Marija Mlinara.
Da namjeravaju ozbiljno, postalo je jasno kad su za kuhare i pizzaiole uzeli iskusnog Davora Milića i Petra Kovačevića koji je donedavno bio u Batku, a meni dragog prijatelja, radnika i neumornog kreativca, Raula Lajtmana zadužili da jelovnik ne bude klasičan, nego s nekim samo njemu znanim detaljima zbog kojih ga obožavam.
Ime za kraljevsku pizzeriju (Re znači kralj na talijanskom) Hrvoje je pronašao na netu i zaljubio se, a ideja mu je da u što kraćem vremenu postanu kvartovski lokal broj jedan i da se na najbolju pizzu u okolici dolazi kao nešto sasvim normalno, barem jednom tjedno, pa je u tu svrhu postavio sasvim pristupačne cijene.
Ideja jednostavnog, pristupačnog i lokalnog bistroa tako se ogleda kroz cijene dvadesetak vrsta pizza od 40-54 kuna (specijali 65-68 kn), a pet različitih burgera s porcijom prženih krumpirića za prilog od 38-46 kuna. Tu je još i pet jela od tjestenine kao i dva rižota i salate, a deserte kao i dosta bistroa u zadnje vrijeme, dolaze iz poznate slastičarnice Amelie.
Sve ovo do sad ponudom ne bi Re izdvojilo od desetaka zagrebačkih pizzerija, da uz stvarno jaka kulinarska imena nema tog Raulovog toucha kojim me osvojio kroz godine poznanstva. Dakle, začinska sol za pommes frites se radi u lokalu, tako da se sol iskuha u octu, začini, ispeče i onda samelje. Krumpir nije domaći, ali je pomno biran, stavlja se u rižino brašno i na kraju hrska kao da je čips čak i kad se ohladi. Kao obožavatelj slanog hrskavog „pomfrita“, potpuno sam se uživio u klopu, pogotovo kad sam pružio priliku i burgeru.
Sočno, 180-gramsko meso utopilo se u briljantnom pecivu iz pekarnice Miško, trenutno jednom od najboljih brioša u gradu, salata je svježa i hrskava, umaci vrlo blizu klasičnima, a jedan detalj je opet oduševio. Naime, u kuhinji sami kisele krastavce (kao i meso) i time daju poseban štih svakom zalogaju, pogotovo ako ste obožavatelj kopra.
No, jelo dana je ipak bila klasična pizza Margherita, s minimalnim brojem sastojaka, kao ogledalo svakog pizzaiola. Naime, kad dolazite pred žiri na natjecanjima za najbolje majstore, morate napraviti jednu Margheritu i jednu pizzu po svom izboru. A pizza Davora Milića je stvarno izvrsna, od tijesta koje je meko poput bunsa, do idealne rajčice, mozzarelle, par maslina i listova bosiljka. Sastojci, uglavnom dolaze iz Lareto fooda. Amen.
Davor je u karijeri prošao Rovinj, Vir, Madonnu di Campiglio, Semering, Arber i još puno restorana, pizzu naučio raditi u Pragu, bio uz obitelj Vanjak u najboljim danima, a danas je ponosan vlasnik „Pizza edukacija“ čiji je koncept i ubacio u Pizza Re i posao kraj vatre polako prebacuje na Petra Kovačevića. Danas smo jeli stvarno sjajnu pizzu koja bez problema staje uz bok Papaveru, Papamo, Franko’su i još par novih lokacija koje nastaju iz dana u dan i tek ih treba otkriti.
Vinska karta ima četiri pjenušca iz Hrvatske, Italije i Francuske, desetak bijelih vina s naglaskom na Istru, Dalmaciju i Slavoniju, te nešto manje crnjaka s kojima idu i u Italiju i Sloveniju. Pivska karta je pod Heinekenom, na koju su se ugurala i dva crafta bjelovarskog Zeppelina. Glazba nije preglasna, naletjeli smo na jazz i rock, čovjek se stvarno osjeća ugodno, porcije su solidne veličine, cijene više nego korektne, i ako nastave producirati ovako dobre pizze, sočne burgere i brutalan pommes koji bih nosio u kino umjesto kokica – stvarno nema dobrog opravdanja da ne dođete na kraljevski tretman na Jaruščicu. Dobar vam tek!
