Nema baš puno gradova u kojima sam toliko tulumario i koje volim toliko kao Koprivnicu. Šoderica, Overflow, koncerti u legendarnoj Kuglani, kasnije i predavanja na Sveučilištu Sjever, sjajni prijatelji i najljepši park u centru nekoga grada u Hrvatskoj, sve je to karakteristično za ovaj gradić od 30.000 duša koji ima jake industrije, svoju pivovaru, ali je uvijek bio malo na knap s vrhunskom klopom.
Najedali smo se fileka u gradskoj pivnici, koječega je bilo u PRC-u, ali uvijek je falio taj neki zanimljivi iskorak zbog kojeg bi se hedonisti ciljano uputili baš ovdje. No, tko čeka, dočeka, Mario je proširio vijest, ja se odmah prisjetio koncerata Živog Blata, Leta 3 i još hrpe provoda (nekih se baš i ne sjećam, ali kaj sad), i tako smo krenuli vidjeti što se to novoga nudi u Pivnici k Franzu, samo jednu ulicu udaljenu od strogog centra Koprivnice, koja ima nove vlasnike i novo ime nakon Kapronce, Puba i još ponekog…
Velik, uredan prostor, ogroman šank, sve u drvu, VIP prostor, sve je kako treba biti, a i ljubimci su dobro došli na mirnu terasu kao i prostor za cugu ispred lokala. Uniformirani konobari, pregledan jelovnik, i ono najbitnije – zvijezda sezone, armenski kuhar Arham Nazarian koji je donedavno vodio restoran u Odesi, a sad u Franzu sprema ista i nova jela kao na obali Crnog mora.
Priča, eto, nije lijepa, prvo je Arhamova obitelj pobjegla od rata, a onda im se pridružio i on i pronašao mjesto za roštiljem u srcu Koprivnice. Neka im je sa srećom…
U Armeniji se svojedobno i nisam nešto najeo, meso za roštilj mi je bilo premasno, a za salatu sam dobio – sirovu vezicu peršina. Ne, nemojte to probati kod kuće. Svejedno, kad pomislite koliko ste jednoličnih i loših roštilja pojeli u zadnjih desetak godine, kod Franza vas očekuje pravo osvježenje. 
No, otkud Franz… Samozatajni vlasnici su nedavno preuzeli prostor, smislili ime i odlučili lokal posvetiti minimalizmu i samo vrhunskoj kvaliteti namirnica, bez prenemaganja i pretjerivanja, pa tako i izgleda jelovnik, baziran na domaćem, kvalitetnom mesu, a posebno im je bitno da se ovdje ništa ne baca, nego se sve koristi za nešto.
Priču smo započeli s domaćim, svježe pečenim sjajnim kruhom i paštetom od goveđe jetre te prženom jetrom narezanom krupnije nego što mi najčešće radimo. Dakle, izvrsno, jetra u svim oblicima mi je oduvijek top jelo, na najviši vrh ju je digla Priska Thuring svojedobno u Dubravkinom putu, a ovdje je jako zanimljiv Arhamov pac i serviranje s lukom umjesto češnjakom i peršinom.
Sličan pac je poslužio i u dosta iznenađujućem obliku – na šampinjonima! Kažu da je tajna u majonezi, ali mislim da ćemo opet doći i detaljnije to istražiti, jer smo počeli slikati i proždirati sve s Armenske plate (za dvoje, 290 kn) s koje su nam se uz gljive smješkali i janjeći kotleti, pileći file, svinjska vratina i krumpir sa žara.
Izvrstan krumpir, dobra piletina i fenomenalna janjetina i vratina. Armenski kebab je mljeveno meso koje bismo mi prozvali šišom, ali s puno začina koji vuku na orijent.
Dakle, kebab je u biti velik ćevap pečen na maču (shampura), začinjen i ne toliko sočan na ćevape na koje smo inače navikli, tako da tu dolazi do totalne zbrke, poput jedne moje bivše djevojke koja jedno misli, drugo govori i treće radi. Naručite kebab, a dolazi ćevap koji ima okus po faširancu! Uglavnom, ukusno, jako, drugačije i skroz zanimljivo ako želite probati nešto potpuno drugačije. E, da, krumpir sa žara – izvrstan!
Ostavljamo Arhama da smišlja nove recepte (jetra će se tek za koji dan naći na meniju), i odbijamo armensku skušu jer moramo probati drugi dio jelovnika u kojem se pridružuje glavni chef restorana, mladi visoki Ivan Belec. Naime, u dogovoru s ljudima iz poznatog beogradskog restorana Tri šešira (pazite na kocke kad izlazite van), vlasnici Franza su otkupili njihovu recepturu za leskovački roštilj, pa tako slikamo i jedemo Grill platu za dvije osobe (210 kn) sve s kajmakom, urnebesom, finim jakim hrskavim lukom i vrhunskim ćevapima, pljeskom, uštipcima, kobasama, vješalicama i đevrekom.
Mrvu sočnosti više za đevrek, aplauz za ljutinu urnebesa (i njega i kajmak rade u lokalu, kao i lepinje!) i još jednom pohvale za kvalitetne, kompaktne a ne suhe, ukusne mesne čevose. Kobase rade sami, a od mesa u ponudi imaju apsolutno sve, baš kao i tjestenina, juha, fileka, kotlića, i klasičnih pohanaca.
Treći i zadnji dio ponude Franza odnosi se na peke po narudžbi (veprić!!!), kao i dnevne menije vikendom koji koštaju 110 i 170 kuna, a mi smo igrom slučaja naletjeli na kozlića ispod peke, pa se nismo uspjeli dovoljno posvetiti desertima. Iako je Franz u naslovu Pivnica, na pivskoj karti ima još mjesta uz klasične lagere (Laško, Carlsberg, Heineken) te par Erdingera i Grimbergena – ovdje ima puno prostora za barem jedan Ale, IPA-u i Stout domaćih zanatskih pivara.
Vinska karta je bazirana na desetak naslova, od klasičnih Krauthakera i Kozlovića do lokalnog hita – vinarije Matočec , čija se vina mogu naručiti i na čaše, kao i vina Kostanjevec i Josić. Sjajan sivi pinot Matočec!!!
Uglavnom, ovdje je sve na visini, cijene su dosta niže nego u metropoli, namirnice izvrsne, drveni ugljen se nikad ne gasi, armenska priča je više nego zanimljiva, leskovački roštilj na nivou, a skoro zaboravih na salatu od pečenog povrća, ajvar to be, pa stvarno ne znam što se još čeka…
Vidimo se Kod Franza, ne propustite stati u Koprivnici makar išli u shopping u Mađarsku!
Pivnica K Franzu
Ulica Hrvatske državnosti 10, Koprivnica
Rezervacije: 098 256 555
Radno vrijeme: pon-čet 08-23, pet 08-02, vikend 12-23
pivnica.kfranzu@gmail.com
FB: https://www.facebook.com/profile.php?id=100075848963869
