Na ovoj lokaciji nije uspio ni Rubelj, a ni Che Vap, ali zato Piccolo ima par sjajnih aduta zbog kojih ćete sigurno zapamtiti ovaj lokal!
Zagrebačke Kruge su miks nebodera i nagruvanih kućica bez previše zelenila, s fenomenalnim sportskim centrom i od pred godinu dana – Piccolom. Jednom bijah tamo kao mladac u Rubelju (tada je slovio kao jedan od jačih u gradu), kasnije i na otvorenju obećavajuće ali prebrzo ugasle tematske ćevabdžinice Che Vap posvećenoj Ernestu Che Guevari, i nekako mi je s Mekićem otvorenim ni sto metara dalje ovo mjesto nije ulijevalo previše povjerenja. Ali, uvijek treba priznati pogrešku, rekli su mudriji, zar ne!
Uglavnom, mjesta za besplatan parking ima, savršeno održavana brajda na ulazu u prednji dio trenutno vuče na mrzli gemišt, unutrašnjost je ozbiljno ugodna i pristojna, da bi sve kulminiralo fantastičnom terasom, barem tri stupnja hladnijom od asfalta. Lijepo, veselo, zaštićeno, dječji kutak, po potrebi i televizor, roštilj i peka, ne znaš hoćeš li izaći na Japetiću ili na Krugama 19a!
Gemišt dolazi u finim čašama, konobar svjestan vrućina odmah nudi i led, i dalje ne zvuči kao da smo otkrili oazu s ozbiljnim jelima, a onda ulazimo u priču jer me malo smetucka ime Piccolo ako već nije riječ o specijaliziranom talijanskom restoranu.
„Pružila nam se prilika da otkupimo pizzeriju s tradicijom starom dvanaest godina, u kojoj su pizze bile dotjerane do samog savršenstva pa smo suprug i ja tražeći mjesto za aparaturu naletjeli upravo na ovaj lokal. Kako to već obično biva, nakon što smo uspješno krenuli s dostavom apetiti su nam malo porasli, zamislili smo dvorište u kojem bi svatko želio doći odmoriti i pojesti nešto ozbiljno, i uz puno truda sad imamo ovo.
I dalje nam puno ljudi hvali pizze, ali u budućnosti ipak želimo staviti naglasak na ozbiljnija jela. Ime Piccolo od pizzerije smo – zadržali, jednostavno nam se sviđa.“ govori nam vlasnica Ida Mučnjak i ponosno predstavlja čovjeka koji potpisuje kartu, chefa Matiju Munđara.
Kako čovjek voli meso shvatio sam davno kad smo se upoznali u Red Apple Pubu, a posao ga je preko TV-a, Lida i hotela Santini u Sv. Nedjelji doveo i do Piccola. Na meniju su i pizze (čak i deep dish, ako ste još uvijek klinac koji želi pojesti najdeblju pizzu na svijetu) i burgeri i bečki, pretežno za mlađu populaciju koja uživa na ljuljačkama, Ida i Matija streme mnogo više. Tjedna lista jela doduše nudi tri klasična i jedan vegetarijanski gablec, ali ono što guraju i što svakako zaslužuje pažnju su jela s karte.
Nema ih puno, ali iza svakog stoji par sati pripreme, ali prva dva velika plusa chefu Munđaru smo ipak upisali zbog fantastično osvježavajuće toskanske juhe bez primisli konzerve i umjetnih dodataka i još boljem junećem carpacciu kojeg je Mario posvetio Harry’s Baru.
Konačno da netko ne presuši carpaccio i da se prvenstveno osjeti meso, izvrsno popraćeno na taman začinjenoj podlozi. Vrhunski!
Nismo probali ljetni hit, toplo hladne salate, kao ni rižota, ali janjeća toćada s pljukancima i graškom je obećavala na sam naziv. Mrvicu previše dima u nosu, ali onda okus ozbiljno dugo kuhanog temeljca od pečenih janjećih kostiju i korjenastog povrća.
Bogato, moćno, zasitno. Stari frend s curlinga Fićo je naručio sporo pečeni svinjski vrat, i opet s bogatim gustim umakom, dok smo još uspjeli gricnuti i janjeću koljenicu, koja mi je bila pun pogodak!
Pivska ponuda je klasično industrijska, ali uskoro će ubaciti i jedan craft, rakijice smo zbog 35 stupnjeva u metropoli – uspješno izbjegli. Za kraj, deserti, tri vrste svakoga dana, koje opet potpisuje Matija! Izvrstan sočan tiramisu za svaku preporuku, ali ako imate kuhara viška, slobodno im se javite jer je stvarno svaka stavke ovdje profesionalno odrađena. A možda i vi želite raditi s Matijom?
Porcije su obilne, umaci ozbiljni, meso dolazi najviše od dobrih starih Kanurića, gemišti od rizlinga vinarije Ćuk pored Krašića klize sami od sebe, mislim da imamo idealnu terasu za proslavu maturalnih, krstitki, rastava i svega do 35-40 ljudi. I naravno, za obitelji s puno dječurlije koje će se moći sjajno zabavljati.
Nema ćevapa ni ražnjića, u budućnosti se žele još više podići na ozbiljnija jela, i prema svemu što smo vidjeli – ovaj lokal čeka lijepa budućnost.
