Službena objava:
Na predstavljanju je u ime vinarije bio Stanko Štambuk zadužen za promociju vinarije u Hrvatskoj i inozemstvu i za prodaju. Zašto vinogradari u naslovu? Stoga što su Palihnići okupili čak 165 kooperanata s područja Pelješke župe i Kune Pelješke.
Udruženim snagama prosječno godišnje proizvedu oko 700.000 litara kvalitetnog i vrhunskog vina a u rodnijim godinama i više. Grožđe se prerađuje u vinariji obitelji Palihnić u Kuni Pelješkoj. Vinariju vode Anto i sin Goran odnedavno vlasnik i direktor vinarije.
Poslovna filozofija ovoga dvojca ujedinjenog s direktorom prodaje Štambukom je, uz plasman na domaće tržište pretežito u retailu, izvoz u europske zemlje (Belgija, Njemačka, Estonija, Litva, Poljska, Slovenija), zemlje Dalekog istoka Kinu i Japan i Australiju. Trenutno taj izvoz je oko 15% ukupne proizvodnje a cilj je dostići brojku 25 koja bi garantirala stabilnu proizvodnju vinariji i kooperantima.
Vinarija svojim suradnicima kupuje sredstva za održavanje i zaštitu vinograda, isplate su u dogovorena vremena. Palihnići u svom vlasništvu imaju oko 100 000 loza na 10 hektara, sadnja metar na metar, godišnje je to prinos od 12 tona a ukupno prerade kooperantskog grožđa još 150 tona. Pozicije na kojima se uzgaja su: Dingač, Postup, Podobuč, Oskorušno, Donja banda…
Predstavljanje koje na tribini “Vrijeme je za…” vodi sommelier Tomislav Jakopović započelo Roseom od plavca malog iz 2019 godine. Konstatirano je da je dobro posloženo, suho, s mirisima i okusom jagode i maline. Vino je imalo vremena za sazreti i to se vidi kaže Nenad Trifunović. Nije upotrebljen ekvivalentan naziv, inače nekada čest u Dalmaciji opolo, jer mlađa publika koja najčešće pije ovu vrstu je naviknuta na internacionalni naziv -rose. Vino ima 12.5% alkohola ali nisu naporni kod ovoga vina (Jakopović), dapače.
Slijedio je plavac mali selekcija s 15% alkohola. Bordo boja je sugerirala čvrste tanine međutim u okusu vino nije takvo. Čini se kao da je u masulju bilo i prosušenih bobica, miris karakterističan vrlo dobar, osjeti se i ostatak šećera koji nije velik. Vinarija inače ovo vino dotjerano na 13% alkohola i s većim sladorom, kako zahtijeva kinesko tržište, uspješno izvozi pod etiketom Red Dragon. U maloprodaji na našem tržištu ovaj plavac košta oko 60 kuna.
Postup iz 2019 s 15.5% je s pozicije Podobuč u selu Postup. Ovdje vinarija ima 4000 trsova u svome vlasništvu. Konstatirano je da ima i nedozrelih tanina koji ne smetaju, uz cijeli niz epiteta mirisu i okusu vina. Kod ovoga vina se razvila diskusija o barriqueu kao jednom od pomoćnih alata u konačnom oblikovanju vina. Anto Palihnić je vinar stare škole koji izbjegava preveliki okus drva. Vino u novim bačvicama ostaje 4-6 mjeseci poslije odležava dalje u rostfraju. Vinarija ima oko 50000 litara postupa i dingača u bariku koji se sukcesivno, nakon prodaje određenih količina, nadopunjavaju. Ovo vino u velikim prodajnim lancima košta oko 90 kuna.
O Dingaču 2019 sa 17% alkohola Jakopović kaže: “Ovdje je boja dublja, jasno se vidi ta distinkcija između postupa i dingača. Na nosu zreli mirisi, kasno brano, osjeti se intenzivni ekstrakt, ovo je modernije rađeni dingač”. Trifunović uz ordinarno crno bobičasto voće osjeća miris kadulje. Cijena od oko 100 kuna u maloprodaji je prava vrijednost za ovo vino a mogla bi biti i viša.
Završno smo probali Dingač riservu iz 2015 s 15% alkohola. Bilo je to najzrelije i najozbiljnije vino na prezentaciji. Ima dubinu, karakterističan miris i okus na smokvu i suhe šljive. Osjeti se mineralnost. Unatoč starosti od gotovo sedam godina pred ovim vinom je još barem desetak godina trajanja u punoj formi. Vinarija je plasira na tržište u ograničenoj ediciji s MPC od 400-500 kuna. Opći je zaključak da se na Palihnićevim vinima vidi da su tehnološki rađena korektno i stilski prepoznatljiva u pomalo starinskoj varijanti.
Moglo bi se na kraju kazati da ova suradnja Palihnića i čak 165 kooperanata funkcionira kao dobra proširena obiteljska proizvodnja a takvi su i odnosi unutar te grupacije.
