Opet ovo Valentinovo…

by Ribafish
28 komentara

Tekst iz zadnjeg Cosmopolitana, a kupite li novi, naći ćete moj ingeniozan tekst o mužjacima budućnosti!

Prokletstvo, evo ga opet. A još se od Božića ne oporavismo. Zašto ga ne stave u srpanj, kad već mogu Dane državnosti mijenjat… Dakle, jedna stara hrvatska poslovica kazuje ovako: Valentinovo je u biti izmišljotina nekog tipa koji je zaboravio na vrijeme čestitati rođendan svom komadu. Vjerojatno je isti bio dan prije, dakle, 13. veljače, i onda joj je mladić sutradan došao s dobrom pričom. Otprilike – “draga, namjerno ti jučer nisam čestitao rođu jer sam malo istraživao povijest i horoskop. Pa zaključio da ti je baš danas Feng Shui u Marsu, Venera u azimutu a u šalici sam turske kave s grahom vidio kako je danas puno ljepši dan za izlazak, pa te vodim na večeru. Oh, vidi buketić!” A kako žene više vjeruju horoskopu nego trojici doktora znanosti, desio se popuš. Iako je dotični noć prije do 4 ujutro fukao tajnicu.

Uglavnom, blef je uspio, tip se nakon uspjeha danima kurčio po birtiji, ona se hvalila frendicama kako joj je dragi divan, mudar i susretljiv, i dogodine je već pola Massachussetsa ili Vermonta zaboravnih muževa/frajera/ljubavnika (usranih od straha što su nešto zabrljali) hitala četrnaestog drugog svojim curama s buketom u jednoj i bombonjerom u drugoj ruci. Proizvođači slatkiša, cvjećari, vlasnici restorana i ostali trgovci su nanjušili masnu i laku lovu i tako je krenula lavina. A kako Hrvati samo tako prihvaćaju sve što je glupo, kičasto i ne mora se raditi – eto i pelcanja… Jedino ni dalje ne mogu vjerovati koliko se može prodati ičega u obliku srca, srčeka, srdašca. “Ovoliko te volim”, “Ti si moje…” i ina smeća dižu utrobu više od pojave domaćih stilista ili reprize Mog prijatelja Willieja. Kao da nema ljepših unutarnjih organa od tog debelog mišića…

Valentinovo se tako danas pretvorilo u čistu marketinšku potrebu poput Djeda Mraza. S time da ovaj datum umjesto velikooke dječurlije željne tračnica i bombona pokušava natjerati mužjake da ispunjavaju želje svojim ženama barem na jednu večer. Po njihovim smjernicama. Jednosmjerno. Mi tu uopće nismo bitni. Valentinovo je prokletstvo jer je izmišljeno, forsirano, na silu i bez veze. Ali ima i svojih dobrih strana. To nam je prilika da se izvučemo od nekog sranja koje smo nedavno napravili, a ako oduševimo svoju odabranicu dubinom kese koju smo spremni odriješiti ili kreativnošću uloženom u izbor poklona, osigurali smo si mir u vezi na barem mjesec dana.

Velik je problem ako Valentinovo naleti u doba dok je veza još u početku. Dakle, oko treće kavice kad mi bismo, a vi još ne znate biste li, te se igrate vatrom i ispipavate koliko smo ozbiljni. E, u tom se slučaju nikako ne smijemo prenagliti, jer ako se preveć istrošimo – razmazit ćemo vas. A kod žena nažalost nema ćevapa nakon steaka… Ako smo pak usred dobre veze, onda nema potrebe za forsiranom večerom i gužvanjem sa stotinama debila u košuljicama i kravaticama koji si nešto guguču preko polupunih tanjura s paštom koju plaćaju kao da jedu muf od muflona. Jer ako je veza prava, onda si svaki dan nešto poklanjaš i to te diže više nego jastog u bešamelu punjen tartufima, kolibrijevim mozgom i biserjem. A ako je veza u komi, onda i najskuplja čokolada i najrazvikaniji lokal mogu tek na kratko produžiti agoniju. Ako je veza dulja od tri godine, izlazak na Valentinovo je jedna vrlo nervozna i loše provedena večer, jer se i ona i on stalno osvrću oko sebe u strahu da će negdje za susjednim stolom vidjeti svog ljubavnika ili ljubavnicu.

Na kraju se sve svodi da se žene vesele tom danu jer mogu pokazati svijetu novu haljinu/šminku/cipele. Što nažalost vrlo rijetko paše u kombinaciji s pripadajućim muškarcem. Koji već od drugog dana prohodavanja nije onoliko šarmantan i idealan kao dok vas je bario. Pa se vi nervirate što će on obući, hoće li se obrijati, znati naručiti pravo vino a ne da konobar koluta očima i naravno – hoće li platiti i ostaviti dovoljno veliku napojnicu pa da ih netko otprati do vrata a ne pljunu u džep kaputa. Da ne spominjemo gafove koji se događeju ako hodate s napadačem Dinama koji briše nos u stoljnjak ili pika grašak sa štapićem u japanskom restaču, ili pak rumenilo i znojenje vašeg 63-godišnjeg donatora-ljubavnika zbog kojih ne odzdravljate frendicama za susjednim stolom… Apropos nedostatku dobrih restorana, kako su Hrvati nažalot jedna jako pomodna sorta, tako su i mjesta u restoranima rezervirana kao u garažama – na sat vremena. “Gospodo, gle, treba doći još golupčića, svijeća vam je dogorjela, zamotat ćemo vam mousse u doggy bag”, pa će vam i to ubiti veselje druženja.

Muškarci na to gledaju malo drukčije. Oni zbroje sve grijehe koje su napravili od zadnjeg većeg zajedničkog pokazivanja, i onda kvantitetom pokušavaju to nadoknaditi. Najteže je zapamtiti godišnjicu veze, jer mi za taj datum uzimamo sekundu prvog seksa, a vi trenutak kad su nam se prvi put sreli pogledi. Zaboravljanje rođendana je passe otkad imamo Facebook. Naravno, samo u slučaju da se ne zaboravite ponekad prijaviti i s tim profilom kojeg ste prijavili djevojci. Odlazak s dečkima na tekmu je nešto zbog čega se ne bi trebalo ispričavati. Osim ako vas ona čeka doma u halterima i puricom s mlincima. Dogovorenom puricom s mlincima. Zbog koje je tri sata pogrbljena pekla i zalijevala mašću i ramenom držala slušalicu s mamom na drugoj liniji pa ima uklještenje živca naredna dva tjedna. Najsmješnije u svemu tome je što za velike gafove poput seksa s njenom najboljom prijateljicom nikad ne osjećamo grižnju savjesti.

Otkako je Valentinova, postoji i muška čežnja za čitanjem misli ženama i nadom da im možemo priuštiti savršenu večer. Žene se vole duriti. Minimalno jednom mjesečno da nam dokažu kako je lijepo posjedovati ih pa da se za to treba i malo oblijetati. Pa nam zamjeraju neke stvari i guraju nam ih pod nos. Kako su rođendani ipak rezervirani za razgovore s rodbinom i čestitanja frendica pa nema dovoljno koncentracije (a godišnjicu zaboravimo), tako nam je ovo prilika da zasijemo u punom svjetlu. Dakle, idealan je poklon torbica od 20.000 kuna, čizme od bar 10 i po jedna ruža za svaki dan što vas poznajemo. I da joj sve to poklonite kad joj skinete povez s očiju dok je privatnim mlažnjakom vodite u kolibu na Mauricijusu. Gdje ste naručili ljeto. I oslijepili svo stanovništvo otoka da joj ne vidi striju. Al’ to može Berlusconi, Trump, Mamić i još jedan. Ali ni ne pokušavati s Montanom, lizaljkom i izlaskom ispred zgrade. Smrtnici koji žele pošteno odraditi tu obvezu si jednostavno trebaju oprati grijehe s nekom sredinom, bez pretjerivanja. Da se ne bi ponovilo Valentinovo devedeset i neke kad sam polumrtav pijan na jednom tulumu zakrmio kraj neke tete na kauču i u snu je zagrlio i čeprkao joj po kosi. Nisam išao dalje od toga, sestre mi, ali me par dana nakon toga ubila savjest, jer ne bi htio ni da mojoj tada najdražoj neki Robert, Igor ili Hrvoje prtlja svojom od pive masnom ručetinom po defaultno mojim kovrčama. Pa sam digao sve pare od student servisa, maznuo staroj iz novčanika puno novca, kupio skupu knjigu, skupi parfem, napravio jedan od najboljih Frutti di tutto al frizer rižota u životu i kupio poput krvi 20 crvenih komada cvjetova. I dočekao je čist poput tena Marka Grubnića nakon tretmana, nasmiješen, čio i opečen od stotinjak svijeća koje su sluzile vosak po maminom parketu dok je ista s nadrkanim joj najdražim na silu gledala već treći film u kinu. I uđe ona na vrata, pogleda ruže i zasikće – kurvin sine, sigurno si me prevario… Očekivani snošaj, nula bodova. Ruže umrle. Parfem ispario. Knjiga zaboravljena. Vosak na parketu – još živi…

I tako se mi tjerani savješću i grižnjom iste uglavnom spremamo za tu kobnu večeru. Princip je isti kao i kod ubojstva. Ubojica je onaj koji plati najveću čitulju. Pa što imamo veći osjećaj krivice, to smo šire ruke. Ali kako ste vi ipak jači psiholozi, često nas pročitate, pa moramo jako paziti. Da nam bar dozvolite da na večeru idemo u parovima, ali kad onda mislite da nećete doći do izražaja kad počnemo sa svojim kumom mljet o muškim temama. A i kuma možda ima skuplju maskaru… Užasno nervira to proglašavanje Valentinova intimnim druženjem a svodi se na izlazak među brojne i nepoznate ljude. I jezivu srceslamajuću ljigavu mjuzu, krezubog violinista i tete s celofanskim ružama. O, da nam je nestati…

U moderno se doba veza svodi na rijetke nalaske i opravdavanje zašto se ne vidite češće. Muškarce odbijaju dvije vrste – ambiciozna kučka koja živi (za) posao i udavača koja skakuće iz krila u krilo polumafijašima, fudbalerima i bogatim tatinim sinovima. Normalni mužjaci takve sve češće izbjegavaju, i traže nešto normalno i veselo. Nekoga s kim će podijeliti Životinjsko carstvo ili dugo pričati o pogledanom filmu, veseliti se kad se zaserete senfom iz hotdoga… Nekoga tko neće upadati u dosadne ravne i duge šine normi kojima nas žele ograničiti.

Zato u ime zdravog razuma apeliram na sljedeće. Dolje Valentinovo kao jedan određeni dan u godini, obavezno srčeko i večera u restoranu. Ako si to ne priuštimo jednom mjesečno i doista potrudimo razveseliti dragu nam osobu – onda to i nije veza za koju bi se isplatilo ginuti. Odaberite jedan dan u mjesecu, tjednu, tromjesečju samo za vas dvoje i uživajte u romantici, gugutanju, držanju za ruke (preživjet ćemo, slijedi nam seks. Valjda), i ne forsirajte nešto samo zato jer o tome govore u Red Carpetu ili pišu u Storyju.

A ako nađete nekoga s kim isto dišete, onda vam je svaki dan Valentinovo, a samo Valentinovo poput juhe iz vrećice nasuprot bakinog ajngemahteca. Pa sretno vam bilo…

I ovo bi vam se moglo svidjeti

28 komentara

Miš 24 veljače, 2009 - 17:44

SVE žene seru po Valentinovu, ali te SVE propisno izvrijeđaju ako taj dan ne doneseš poklon.

Odgovori
Marko77 24 veljače, 2009 - 18:07

kapa dolje, legendo…
sve što valentinovo bi i ne bi trebalo biti, sve u maniri pravog majstora!!!
svaka čast, i pozdrav iz koprivnice…

Odgovori
Ina_37 24 veljače, 2009 - 18:12

danas si se raspiso pravo :-)) valentinovo ne dozivljavam tj.ne znaci mi nista, a ima i istine u tome sto pises.pozz

Odgovori
rudarka 24 veljače, 2009 - 18:19

kaj je, malo recikliramo. jebemumaterriba! zbog tebe kupila taj faking časopis koji tretira nas iznad 30 (da ne velim iznad 40!) kao stare babe i sad mi ti to pusitiš za đabe!!!

Odgovori
rudarka 24 veljače, 2009 - 18:19

i ne, ne, nisam u pms-u. skoro mi je rođendan! to je jedan veliki PeeMeS!!!

Odgovori
vonsmile 24 veljače, 2009 - 18:51

Meni je bolje Tjelovo 😉

Odgovori
porta1 24 veljače, 2009 - 19:53

hahahaha poslije 3 kave., ma odma, nema tu puno simte-tamte, kakvo jebeno valentinovo, to je za papke tamo na zapadu, ovo je još uvijek balkan-nadam se da če i ostat!

Odgovori
aparatčik 24 veljače, 2009 - 21:09

Ja bi pito, ako već imamo Valentinovo i Haloween, zakaj ne bi imali i Thanksgiving? Pa da se pomiluje nekog purana.
Meni je od svih tih običaja, kuraca-palaca i tako nekih bitnih datuma najdraža korizma. Zato što se ne može komercijalno eksploatirati. Ono, suzdržavanje je skroz kontra nemilom trošenju koje naše mladokapitaliste čini sretnima…

Odgovori
RiLady 24 veljače, 2009 - 22:51

Valentinovo je prokletstvo jer je izmišljeno, forsirano, na silu i bez veze. – Sve ovo potpisujem. U vezi ili bez veze – ovaj dan bih najradije preskočila u kalendaru. Blaženi oni dečki koji zaborave na Valentinovo, a djevojku vole svih 365 dan au godini.

Odgovori
Ivana 24 veljače, 2009 - 23:16

e gde su ona vremena kad smo se podsmevali onima koji su mislili na valentinovo…

Odgovori
dunivjetre malosaneretve 24 veljače, 2009 - 23:18

Mislila sam da sam ja uvijek jedna od onih koja ide mimo svijeta(ili mi je to možda moja mama uvrtila u glavu:))), ali kad vidim da nas ima punoooo bude mi godrina. Mrzim sve isfolirane, isforsirane i instant stvari, pa tako i ovakve praznike koji su mi više nego smiješni.
A tek pokloni…..povraća mi se na ona srculenca…nikada nisam tako slavila ljubav i nećuuuuuu!!!
Volim te uvijek i kas se budiš, i kad na licu šminke nemaš, i kad si ljuta i kad se čudiš, i kad bez mene na ples se spremaš,volim te kad si posve njema,kad šutiš poput ribe baš… i tad te volim,
hoću nekog takvog, a ne nekog ko me voli na valentinovo!

Odgovori
makedo 25 veljače, 2009 - 08:14

ja sam stara garda. zamjeram samo kad mi zaboravi donijet karanfil na 8. mart :D.

Odgovori
bedwilka 25 veljače, 2009 - 09:00

vidiš dobra biznis ideja, male slezene ili malena jetrica s nekim stihom…ili likom…
i maleni bubrežščići (isusamu vidi umanjenice) kao privješčići…

Odgovori
JebenoPametan 25 veljače, 2009 - 09:19

Uh, muka mi je i sere mi se od svega toga cmoljenja, kissenja, huganja, pozzića, giftića, diskača, ma sve u ku*ec. Taj dan si svatko treba priuštiti ljubavnika ili ljubavnicu – kad se već slavi da svi slave… Dopizdilo mi je da me cure svaki put vežu na taj dan. a da ne spominjem kako ne volim bičeve – al’ eto, sve zbog ‘ljubavi’. Idem sad kenjat.

Odgovori
Kojotica 25 veljače, 2009 - 09:24

Čist onako btw i off topic, na Valentinovo se rodio Miljenko Smoje…mada čovjek vjerojatno nikada ni nije to saznap, jer je umro prije nego se to sranje počelo slaviti…a valjda je imalo nekog utjecaja na njega, kad je izmislio dva najzanimljivija ljubavna para, Bepinu & Luigija i Roka & Cicibelu…sve bez tih slatkarija ljudi se voljeli do kraja…
A meni, da mi muž dodje sa nekim »draga« ili »ljubljena« upadom, vjerojatno bi ga odmah spakirala, pa odvela na promatranje, jer bi mislila da je »malo maka«…

A za to sranje koje se radi oko Valentinovog su krive bajke kojima su nas filali kad smo bili mali i časopisi poput Cosmopolitana…Slatke i drage razmažene princezice, kojima možeš dokazat ljubav tako da se popneš na vrh nekog brda, upadneš u pećinu i ubiješ zlog zmaja, te mu ukradeš jaje…Onda onako izubijan dodješ kod nje s onim jajem, a ova već čeka u bijeloj haljini pred oltarom…Ili ako baš nemaš sreće zaželila se jagoda usred zime…I onda slijedi happy end…Oženili se…Ali zaboravili su napisati što se dogadja u nastavku…Princeza je koka, a koke su čudne ptice i nakon par godina pobjegne sa prvim grubijanom koji dobro kljuca, jer tko bi još bi ostao sa budaletinom koja se bori sa zmajem i nema karaktera.

Odgovori
DmR 25 veljače, 2009 - 15:11

ajoj….neznam šta mi se više dopada…text ili komentari…pohvala svima. VLnTnV saks! Zaključak svega…valentinovo je u biti dan kad češ se posvađat…baš iz tih svih hirova i razloga…koji su prethodno nabrojeni.
respekt.

Odgovori
Nemetz 25 veljače, 2009 - 15:33

Al si se raspisao, sad kužim kad mi veliš za moje blokove teksta… ali evo, moj prijedlog u vezi onog “ima i ljepših unutarnjih organa od srca”… vele da ljubav može ići i kroz želudac, zakaj se ne sjete za promjenu umjesto jednog te istog srca, npr. izrađivati i poklanjati stilizirani želuci s prigodnim porukama? Još je veća fora probavni trakt, pa da se može razvlačiti, a i više teksta stane.

Odgovori
cocka 25 veljače, 2009 - 18:53

ovo je tvoj najbolji tekst koji sam pročitao do sada.
Svaka čast majstore…

Odgovori
dida99 25 veljače, 2009 - 19:59

Davno sam čito sjajan tekst izvjesnog Bobana o Valentinovu kao pravoj prilici za slobodne muškiće, naročito za one odjebane od strane neke ženskice. Kupiš lijepo buket ruža i ponosno šetaš cijelim gradom da te svi vide. Pa curke zaključe – vidi pravog muškarca, blago njegovoj curi, kako se on ne srami ko oni naši papci što cvjeće nose ispod kaputa. I još kad ga vidi prijateljica od bivše, pa krene priča o frajeru…

Odgovori
porta1 25 veljače, 2009 - 23:18

ima dida pravo, zbog tih majmuna smo i najebali!
jebote daš im pravo glasa a one bi sad neznam šta, mući i marš u kužinu!!!!!!

Odgovori
Kaco Mortale 26 veljače, 2009 - 11:20

Da je bar crveno na kalendaru taj dan. Ovako, ko ga jebe.

Odgovori
Kojotica 26 veljače, 2009 - 11:32

pa i je crveno…ali ne na kalendaru, nego na tekućem računu :)))
a par dana prije valentinova treba oprezno ispitat curu da nema slučajno PMS, da ulaganje ne bude potpuno bezuspješno :)))

Odgovori
Marija 26 veljače, 2009 - 12:09

Slažem se s Kojoticom oko princeza. U jednom dokumentarcu o ženama koje non stop idu na plastične operacije bila je i priča o jednoj koja je imala kuću iz bajke, zgodnog muža koji ju voli i sina. No, ona nezadovoljna samom sobom vječito išla na operacije, morali zbog toga i prodati kuću, a i nemaju iz istog razloga ušteđevinu za sina za fax. Sve je on to uz nju prolazio. Komentar mog muža: i onda bu ga ostavila zbog prvog koji ju dobro izjebe i istuče… I tak nekako i bude. Jer tko bi bio s kretenom koji nema svoje ja i kojemu budućnost vlastitog djeteta nije prije ženine opsjednutosti sobom. Psihijatru ju je trebao odvest, bilo bi jeftinije.

Odgovori
Europark 26 veljače, 2009 - 16:30

😀 Da mi je samo znati kako si došao do Europark bloga 😀
Uglavnom, udruga je iz Varaždina, pa zato zasad samo Vž. Nema se para za globalne izlete. A i nema mjesta u Sloveniji za dva busa 😉

Odgovori
vonsmile 26 veljače, 2009 - 19:14

Zamišljam Portu kak s buketom šeće od dućana do Marchea…

Odgovori
porta1 26 veljače, 2009 - 20:25

uuu sad se javio malo bolji…

Odgovori
orka 27 veljače, 2009 - 01:22

@porta- ti sigurno ne samo da kupujes cvijece dragoj, vec joj pripremis i serviras vecericu umjesto nje, jer je ona umorna, kupis najveci buket i naravno poklon uz to, i sve joj lijepo serviras uz (na kraju) pjesmu i gitaru!! hi hi hi…. 😛

Odgovori
porta1 27 veljače, 2009 - 13:24

gle uvijek sam nosio cviječe tj. kupio kad sam siguran bio da ču dobit pice, ali ovako nema teorije, da znam kuhat i to dobro , kuhanje mi je hobi, malo koja bi odbila poslije moje večere he he he!!!!

Odgovori

Odgovori na porta1

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.