Tvrtka Slovin Unique-Rastoke d.o.o., uspješno posluje od 2004. godine, raspolaže jedinstvenim imanjem u centru Rastoka od preko 7.000 četvornih metara, okruženim slapovima i jezerima, smještajnim kapacitetom, kongresnom dvoranom i potpuno opremljenim restoranom s terasom s pogledom na jezero za više od 50 osoba.
Zbog skorog odlaska dosadašnjih menadžera u mirovinu, traže nove potencijalne partnere koji bi nastavili rad tvrtke kroz najam dijela tvrtke ili cijelog „imanja“ od 1. siječnja 2024., odnosno kako sami kažu: „Voljeli bismo da se tu pronađe netko tko bi stvarno pokušao napraviti svoju priču i iskoristiti potencijal.” Kako mi fali malo para da sam krenem u ovaj biznis, iako bih se, da sam malo mlađi i luđi objeručke bi se bacio na to, upitao sam Krunoslava da mi detaljnije objasni priču i nekome od čitatelja i pratitelja možda promijeni život.
Dragi Kruno, kako je počela cijela priča…
Kao i svaka druga, od stoljeća sedmog… ali pokušat ću se ipak zadržati na zadnjih 20-ak godina. Tvrtku koja danas upravlja većinom našeg obiteljskog imanja (mali dio je još uvijek privatan i na njemu živimo i dalje), Slovin Unique-Rastoke d.o.o., osnovali su majka i otac još 1999. godine kada su pokušali ponovno oživjeti dio ideje koju su započeli prije rata, a koja je onda stavljena na čekanje. Osnovali su je i prije nego je današnja središnja kuća, gdje je konoba, bila stavljena pod krov. Konoba je prva jela poslužila tek 2004. godine. U to vrijeme je Slunj još uvijek bio u procesu oporavka i mi smo bili jedni od entuzijasta koji su htjeli pomoći u tome znajući što imamo i koji potencijal leži u Rastokama.
Otvorili smo konobu Pod rastočkim krovom s domaćim tradicionalnim jelima fokusiranim na domaću pastrvu iz vlastitog ribnjaka. Konobi smo pridodali nekoliko soba za iznajmljivanje, kongresnu dvoranu za održavanje sastanaka i teambuildinga i konačno naše vrtove sa sadržajima poput originalnog mlina, indijanskog totema, etno muzeja i raznih instalacija i izložbi, što je s konobom zaokružilo cijelu priču. Ne treba zaboraviti rijeke Slunjčicu i Koranu kojima je imanje okruženo i koje svojim slapovima i kanjonom čine ovo mjesto prilično jedinstvenim.
Kada je Rastočki slap doživio svoj vrhunac?
Pa zapravo sam siguran da još uvijek nije. Moja obitelj se dala maksimalno u ovaj životni projekt, gradila ga i oplemenjivala zadnjih 20 godina. Svakih par godina mislili smo da je to vrhunac, ali uvijek se ispostavljalo da bolje slijedi. No, bilo je i padova. Kriza početkom desetljeća, korona prije nekoliko sezona, to su uobičajene stvari, ali uvijek smo se dizali još jači nakon toga. Mislim da je to normalno. Uvjeren sam da je dosta potencijala ove izuzetne lokacije još uvijek zaključano, da samo čeka da preskoči granice i lansira Rastoke u neke nove visine vrhunske turističke ponude.
Koji su specijaliteti karakteristični za ovaj kraj?
Oduvijek smo razmišljali autohtono i zato smo odabrali tip restorana – Konoba. Zadnjih nekoliko godina, pogotovo nakon korone, to se pokazalo kao ispravan put jer su domaće namirnice postale pravi hit. Naš meni nikad nije bio prevelik i uvijek smo se za glavna jela oslanjali na domaću pastrvu iz vlastitog ribnjaka koju smo spremali na nekoliko načina, razna jela od divljači te nekoliko menija za djecu i vegetarijance. Goste smo za predjelo često usmjeravali na proju (beskvasni kruh od 5 vrsta žitarica) u kombinaciji s paštetom od pastrve i domaćeg svježeg sira. A kad bi došao red na desert, moramo spomenuti da su naše diplomatske palačinke i štrudle od višanja i jabuka bile naširoko poznate.
Kako to da su se roditelji prestali baviti restoranom?
Konoba je isprva zamišljena kao potpora kongresnoj dvorani, kao i sobe. Htjeli smo organizirani turizam gdje će tvrtke moći doći sa svojim zaposlenicima, održavati sastanke i teambuildinge, uz osiguranu okrijepu u Konobi ili vani na vrtovima te mogućnost noćenja u sobama. Kako se turizam u Hrvatskoj razvijao i kako su Plitvice, pa tako i Rastoke, postale, ne sramim se reći, globalno popularne, tako je bilo sve teže odbiti količinu gostiju koji su htjeli ući na imanje, probati specijalitete, uživati u prirodi. Na kraju krajeva, Plitvice su često, pogotovo u sezoni, prepune gostima i ljudi jednostavno shvaćaju da u Rastokama dobiju nešto slično, za neke i bolje, uz puno manje stresa. To potvrđuju brojna svjedočanstva i domaćih i stranih gostiju koji se iznova vraćaju.
Da se vratim na odgovor, onaj dobro poznati svima zadnjih par godina: s vremenom je posla bilo previše, a radnika premalo. Dogodila se korona, izvukli smo se iz nje i nastavili rasti, ali ponestalo je snage, možda je u pitanju i godina proizvodnje, rekli bi. Tko je probao ugostiteljstvo, zna o čemu pričam. Ponestalo je energije svake godine iznova osmišljavati program, obučavati radnike, pratiti državne promjene.
Koliki je to obim posla?
Velik, nećemo se lagat. U 3 glavna mjeseca – lipanj, srpanj, kolovoz – to je ludnica! Usporedivo s našom obalom. Ali po tome se ne razlikuje od većine dobrih tvrtki u Hrvatskoj koje su u ovom poslu. U tom periodu najbitnija je organizacija i posložen tim radnika, čemu smo uvijek težili i što smatram da smo i postigli, ali uvijek postoji još prostora za napredak. Tehnologija pak može danas puno toga automatizirati, a ljudi se onda mogu fokusirati na gosta i ponuditi osobnije iskustvo što je u konačnici ono što se posebno cijeni.
S kojim će se sve problemima suočiti novi vlasnik?
Nema problema, samo izazova. Zapravo se sutra može početi raditi i stvarati. Naravno da bi trebalo uložiti u neke stvari da se predoči novi stil ili novi smjer, ali za početak nije potrebno puno, što svatko može procijeniti iz prve ruke. Možda najveći izazov je stvoriti neku dobru lokalnu ekipu koja to može nositi duže vremena. Ima super ljudi u našem najboljem turističkom selu-gradu Slunju, i sad u firmi imamo dobre ljude. Vjerujem da novi voditelj, sa znanjem iz ove branše, može složiti dream team i napraviti čudo. Čekamo neku novu Anu Roš da napravi „dar-mar“ u ovom dijelu Hrvatske i iz Rastoka postavi nove standarde u ugostiteljstvu.
Kako garantiraš da to nije prevara, ipak smo u Hrvatskoj ?
Oni najhrabriji i najozbiljniji morat će doći sami i uvjeriti se. Naše knjige su otvorene, a inače smo sorta „što na umu – to na drumu“, tako da vjerujem da se korektnim razgovorom može sve dogovoriti.
Što bi po tebi bilo najbolje za napraviti na ovoj parceli?
Svatko od nas, pa i ti sigurno, imao bi bar 3-4 ozbiljne ideje kako zaokrenuti ili nastaviti priču, naravno sa uzlaznom putanjom i korakom unaprijed. Zapravo ovisi o novom partneru, njegovoj ideji i koliko je ona izvediva sa stanjem koje je sada, a onda na scenu stupa dogovor, povjerenje, rizik, pravnici… Sadašnji vlasnici imanja žele korektno i transparentno poslovanje i unaprijed dogovorene planove, kako bi zaštitili imanje od neželjenih kardinalnih promjena. Osobno bih volio zadržati tradiciju i autohtonost, ali je uvesti u moderno doba i u korak s trendovima „slow-living“ koncepta za koji je ovo mjesto kao stvoreno.
Što sve očekuje novog vlasnika?
Onaj tko je u ugostiteljstvu, zna koje su standardne prednosti i mane tog posla – nije ništa drugačije u Rastokama nego bilo gdje drugdje u Hrvatskoj. Konkretnije po pitanju Rastoka, očekuje ga kraj koji je otvoren za nove kvalitetne sadržaje koji će podići kvalitetu života lokalnog stanovništva kao i turističku ponudu za sve veći broj posjetitelja Rastoka. Od novog partnera se očekuje da upozna prostor na koji dolazi, prepozna što nedostaje u ponudi ovog kraja i okupi tim koji to može i ponuditi.
Što nikako nećeš dopustiti?
Vašar ili neku seosku zabavu za mase. Prioriteti nam nisu usmjereni isprva ka zaradi već prema očuvanju duha mjesta. Smatramo da ne moramo uništiti da bi prihodovali.
Kakva je budućnost Rastoka, Slunja, Like?
Znat ću više nakon što objaviš ovaj tekst. Volim vjerovati da ovaj kraj ima toliko potencijala i to se svake godine iznova potvrđuje, sve više ljudi dolazi vidjeti što se ovdje nudi, a vidim i sve više mladih koji se vraćaju iz metropola prepoznavši potencijal i pronalazeći neku svoju nišu iz koje mogu dalje nastaviti stvarati i živjeti. Ne trebam ni spominjati da je Benjamin Button zapravo iz Rastoka.
Na koji način da te kontaktiraju ljudi?
Pa najbolje mailom, krunoslav.holjevac@slunj-rastoke.com.
Puno hvala i sretno, držim fige da ovo jednog dana bude pet friendly tradicijski restoran s velikim igralištem!
