Tamo smo jeli sjajne deserte, a o pogledu s terase bi se dalo razgovarati… danima… Prenosimo službenu objavu!
Hrana je puno više od potrebe i navike, ona je umjetnost, ritual i uživanje u skladu. Odlazak u restoran predstavlja odmak od svakodnevice i nesmetano opuštanje u ukusnim gastronomskim kreacijama, a ako se u toj priči nađe i nesvakidašnja lokacija, govorimo o pravom odmoru za dušu i tijelo.
Ideja za vikend izlet: Gdje smo sve bili, što smo jeli i kako smo proveli dva dana u Međimurju
Upravo takva priča očekuje one koji se zapute na pitoreskni brijeg u Železnoj gori, samo sat vremena udaljenoj od Zagreba i sjednu na prostranu terasu restorana Terbotz. Ovaj restoran, izgrađen na temeljima 200 godina stare kurije Terbotz, čiji se dio i danas nalazi na imanju kao zaštićeni spomenik kulture, već godinama privlači brojne ljubitelje autohtonih recepata . Tajna njegovog uspjeha leži i u samoj prirodi – od lokacije s koje se pruža prekrasan pogled na zelene vinograde do šarenih tanjura čiji sastojci stižu iz obližnjeg vrta, šume i lokalnih dobavljača.
Kuhinja u Terbotzu je prirodna i promišljena, ali istovremeno jako uzbudljiva. Temelji se na staroj knjizi s receptima koje je chefica Silvija Horak obogatila suvremenim tehnikama i pristupom. Njezine ideje i cijeli proces stvaranja uvijek započinju sa sezonskim namirnicama koje su glavne zvijezde i novog, ljetnog menija.
Neki od njezinih najnovijih specijaliteta su jastučići punjeni plućicama, ramstek s vrganjima s pireom od mrkve i smuđ s hrskavom koricom od graška i peršina.
„Temelj našeg ljetnog menija su sezonske namirnice iz našeg vrta: mlada mrkva, mladi grašak, mlada cikla, vrganji, lisičke… Vruće je, ljeto je i okrećemo se jelima s manje umaka, a s više povrća, zelenog i lisnatog. Sve što nam priroda daje i što beremo u našem vrtu, uvijek pronađe svoje mjesto u meniju.“, kaže chefica Silvija Horak.
Terbotz je poznat i po svojim domaćim desertima, štruklima s višnjama, međimurskoj gibanici i domaćim sladoledima od buče, aronije i šumskog voća. Iako se gastronomska ponuda temelji na tradicionalnim okusima, Silvija i njezin tim prate kulinarske trendove te osluškuju potrebe svojih gostiju pa se tako na njihovom meniju mogu pronaći razni vegetarijanski i bezglutenski recepti kao što su: popečci od tri vrste žitarica, sirni vangalonci i popečci s vrganjima.
U kreiranju menija sudjeluju i vlasnici restorana Nada i Branimir Jakopić koji smatraju da se gosti u Terbotz vraćaju upravo zbog autohtonih i prirodnih okusa.
„U ponudi imamo isključivo međimurska vina, namirnice nabavljamo u krugu 15 kilometara oko nas i maksimalno držimo do prirode. Sve ono što je jestivo u prirodi to je kod nas u ponudi restorana, a tjesteninu, deserte, kruh, priloge, sladolede i slično radimo sami, ručno. Imamo svoja tri velika vrta gdje uzgajamo povrće i iz kojih radimo zimnicu za potrebe restorana, a sretni smo što naš domaći rad prepoznaju i naši gosti i struka.“, ističe Branimir Jakopić.
Vrijednost ove tradicijske kuhinje u modernom ruhu prepoznao je prestižni gastronomski vodič Gault&Millau Croatia, koji je restoranu dodijelio dvije toke, a chefici Silviji Horak trofej „Chef tradicijske kuhinje 2020“. Uz to, Terbotz je dobitnik i zlatne povelje u kategoriji “Tradicijska ruralna gastronomija” na dodjeli nagrada najboljim predstavnicima seoskog i ruralnog turizma, Suncokret ruralnog turizma Hrvatske. Zbog cvjetne livade, stoljetne šume i zelenih vinograda, portal Crogourmet365 izdvojio je Terbotz kao jedan od deset restorana s najljepšim pogledom u Hrvatskoj.
Uz ugostiteljstvo, obitelj Jakopić bavi se proizvodnjom vina, a njihov vinski podrum smješten je ispod restorana. Prva nagrada iz Londona obitelji Jakopić je stigla 2017. godine za Jakopić Graševinu 2015 – izbornu berbu prosušenih bobica koja je osvojila platinastu medalju. Već iduća godina donijela je zlatnu medalju vrhunskom vinu Jakopić Pušipel Prestige 2015 – izborna berba bobica, a 2019. godine srebrnom su se medaljom okitila dva vina: Jakopić Graševina – kasna berba 2012 i Pušipel Classic 2016.
