Nemojmo samo kukati, latimo se posla – riječi su kojima se hrabri ljudi koji popravljaju krovove po cijeloj zemlji pozivaju na akciju. Dame i gospodo, ovi heroji su – Ninja krovnjače!
Zagreb i okolicu je u ožujku fino zašamarao potres. Većina nas se onako glupo i izbezumljeno spustila u pidžamama do parka i blebetala u nadi da više neće biti takvih sranja.
Fasade i dimnjaci su bili po ulicama, arhivske boce, suveniri, cd-ovi i knjige po podovima, u glavama strah… Trebao nam je netko poput države, gradonačelnika ili Supermena da nas smiri i spriječi petokolonaše da se lihvarski obogate na krhotinama.
I onda su se pojavili oni, visinski radnici, alpinisti, speleolozi, penjači, visokogorci i svi ostali prirodnjaci koji su se ujedinili u jednom cilju – pružanje pomoći u sanaciji krovova u okviru volonterskog rada.
Slično kao što su se kasnije u još gorim potresima na Baniji ujedinili i kuhari, građanska inicijativa ‘Alpinisti, speleolozi i visinci pomažu Zagrebu’, odnosno Ninje Krovnjače, kako su si od milja dali ime, krenuli su nesebično pružati pomoć i skidati dimnjake, krovove i sve što može ugroziti „normalan“ život jednom kad skupite hrabrost vratiti se nazad.
Preko Hrvoja smo upitali Ivonu, Master Nindžu, da nam ukratko predstavi ove velike ljude.
Ivona, kako su nastale Krovnjače?
Ninja krovnjače su neformalna građanska volonterska inicijativa sastavljena od alpinista, speleologa, visinskih radnika, visokogoraca i planinara koji su se prvi put okupili 27.03.2020. kao reakcija na zagrebački potres uslijed želje da bilo kako pomognu u uklanjanju direktnih ugroza – cigli, crjepova i dimnjaka koji su prijetili prolaznicima s krovova.
Nitko vas ne plaća?
Neprofitna smo gerila te od samog početka oštro odbijamo ikakve novčane donacije, prihvaćamo samo opremu i pivo.
Jeste li u rodu s HGSS-om, često vas trpaju u istu rečenicu?
Ninje su neovisna organizacijska tvorevina, ali su mnogi naši članovi ujedno i u HGSS-u, pa smo se logistički i koordinacijski isprepleli u Petrinji, Sisku i Glini, zato dolazi do zabune. No blisko i uspješno surađujemo s ljudima u crvenom.
Koliko vas je i kako vam se može pristupiti?
Bazu Krovnjača čini 50-ak alpinista, speleologa i visinskih radnika koji su bili aktivni u Zagrebu te u Sisačko-moslavačkoj županiji. Tijekom posljednje akcije taj broj se proširio na preko 200 jer se priključilo mnogo novih volontera. Nema pristupnice u Krovnjače – ako posjeduješ znanje baratanja opremom, užadi i imaš iskustva u stijeni, špilji, na krovu – i više no dobrodošao/la si!
Što ste sve do sad napravili?
Nakon zagrebačkog potresa, u dva i pol tjedna volonterske akcije uspješno smo sanirali preko 300 krovišta što čini okvirno oko 1000 skinutih dimnjaka. Do sada smo tijekom akcije u Sisačko-moslavačkoj županiji sredili oko 1200 krovova s otprilike 3000 sklonjenih dimnjaka. Naša pješadija je dostavila namirnice i hranu u općine Sunja, Majur, Dvor, Donji Kukuruzari i Topusko te 7 naselja područja Hrvatske Kostajnice, 55 naselja na području grada Petrinje i 69 naselja područja grada Gline.
Radite li i dalje i kojim intenzitetom?
Akcija se postepeno privodi kraju, iako i dalje operira nekoliko timova na terenu, logistički vođeni iz Zagreba. Volonteri se vraćaju svojim životima i obavezama te se prepušta djelovanje stručnjacima.
Može li vam se nekako nešto donirati i na koju adresu?
Rado prihvaćamo opremu koju smo oštetili na krovovima – statičku užad, karabinere, gurtne, komplete, spravice, žimare – da barem budemo na nuli. Svi ljudi dobrog srca neka se jave na ninjakrovnjace@gmail.com
Koja vas filozofija vodi?
Čini ono što želiš da drugi čine i tebi u postapokaliptičnom scenariju.
Odmarate li ikad?
Ninje Krovnjače uvijek bdiju! U vrhuncu akcije, od 30.12. do 12.01. vrlo se malo spavalo, kako zbog posla, tako i zbog konstantnih potresa. Posljednjih dana smo napokon došli k sebi.
Imate li neku aktualnu anegdotu, iako danas više ništa nije za smijanje…
Imamo materijala i priča s terena za barem dvije knjige, krovovi pišu najbolje stihove, pa dok ih netko ne sažme, teško mi je izdvojiti najbolje.
Zadnje što mi se dogodilo je u Donjoj Bačugi, pored Petrinje gdje smo 80-godišnjem dedi Lazaru stavljali veliku ceradu s naslikanom lubenicom da prekrije truli krov i rupe od popadalih dimnjaka. Dosta smo se namučili, posklizali po snježnom krovu i nakon par sati posla spuštamo se dolje, deda nas dočekuje s osmijehom od uha do uha i njegovom domaćom kapljicom.
„Djeco draga, eto meni najslađe lubenice. Ali da su mi barem vaša lica na ceradi da ih zauvijek upamtim!“
Odmah je čovjeku toplije za dušu. A i grlo, hvala dedi Lazaru!
Kako mogu pomoći ljudi koji su smotani i boje se visine, a željeli bi sudjelovati u pomoći nastradalim područjima?
Prostora za pomaganje uvijek ima, zato smo i oformili diviziju pješadije i izvidnice kako bi iskoristili potencijal putnika namjernika s prijevoznim sredstvima. Bitno je samo ne srljati na slijepo, već se javiti nekom na terenu koji raspolaže informacijama i lokacijama te ciljano uputiti gdje je pomoć potrebna. Zima je i ljudima treba hrane i odjeće, ta potrebe se neće brzo namiriti.
Jeste li zadovoljni kako se država i grad Zagreb odnose s vama?
Nismo, ali ne radimo to što radimo da bi nas država i grad prepoznali. Ljudi kojima pomažemo vide naš doprinos i vrijednost, a to je na kraju dana najvažnije.
Želite li nekome nešto poručiti?
Kad bi svatko učinio barem malo da poboljša svoju okolinu, svojim primjerom i radom, svijet bi bio ljepše mjesto. Nemojmo samo kukati, latimo se posla!
Do kada mislite pomagati, koliko sudjeluju drugi organi u Hrvatskoj?
S obzirom na to da se akcija privodi kraju, a pokrenuta je upravo zbog neorganizacije i nepravovremenog djelovanja nadležnih, kao vid prvog vala pomoći, mislim da smo ispunili svoju svrhu i kacige možemo zadovoljno objesiti doma da se suše.
Imate li kakvu poruku za kraj?
Ninja Krovnjače se zahvaljuju svim volonterima, donatorima i ljudima dobrog srca na neumornom radu, motivaciji i podršci koju već drugi potres ulijevaju u akciju i pogođene građane. Zbog vas živimo u malo boljem društvu!
Puno hvala!
