Nametanje vjere?

by Ribafish
60 komentara

Pokojni dida je bio dobričina.
I vjerovao je u komunizam.
Sve dok nije shvatio da on stvarno vjeruje u komunizam, a većina ostalih ga koristi za krađu.
Pa se uvukao u sebe, sve manje pričao i prebrzo se ugasio.

On je bio ono što nigdje drugdje nisam vidio – vjernik komunizma.

Starci su bili nekakvi polurealisti.
I oni su cijenili svaku religiju, boju kože, odabir, ideologiju, samo dok im se ne bi nametala.
Nije se išlo u crkvu, slavila bi se Nova godina s borom i poklonima.

Ja sam nedjeljom išao u kino na matineje, iako me malo rajcalo što Robi, Siniša i Boris idu na Vjeronauk gdje bi im davalo bombone a mogli su igrat i pingić i košaricu.
Čovječe, koji grubnićasti nazivi – pingić i šica, al fakat se tak govorilo…

Kad sam imao petnaestak, mama mi je rekla – sine, evo ti malo literature o religijama svijeta. Pročitaj, pogledaj, razmisli…
Pročito ja, pogledo, razmislio…
I još razmišljam.

I uvijek ću razmišljati, ali sad kad sam malo stariji, sve sam bliže stajalištu da je stvarno divno poštovati sve ljude svih boja kože, religija i uvjerenja koji ti ne nameću svoju vjeru ni svoje uvjete i činiti im dobro te se veseliti u svakom trenutku.
Isto tako se ne mogu zamisliti da idem u neki hram i tamo glumim licemjera.
Sori, torbal sam prije braka, volim popit pivicu, jest meso kad mi se jede meso, ne ić negdje kad mi se ne ide negdje, družit se s ljudima koji mi pašu.

Znam da postoji neka sila koja drži ovaj besmisleni komad mokrog kamena u zraku i s njenim serviserom razgovaram uz pivicu kad sjednem na obalu mora.
I to mi pravo niko neće oduzet.
Pa se lagano smirim nakon što me lagano iznerviraju mejlovi tipa „pročitaj proročanstvo vidjelice iz Španjolske“ uz koje idu riječi – i ja sam živio kao ti – ovo me promijenilo…
I ni ne predstavi se, nego forsira li forsira.
A kako me mama učila da ne primam bombone od nepoznatih stričeka…
Mislim da bi se svevišnji u kojeg vjerujete stidio što spamate u njegovo ime.

Pitanje za raspravu.
Pred 20 dana sam čekao zoru u Turskoj Republici Sjeverni Cipar.
Išao sam na aerodrom, bilo je pet ujutro, uživao sam u tišini, mirisima i obrisima nove destinacije, iako mi je nakon dva dana sve već bilo blisko kao da sam, kajaznam, u Draškovićevoj ili Sopotu…
I onda je kroz eter krenuo Hodža.

Muslimanski svijet – svako malo krene tenor na pretežno lošem razglasu i zove ljude da je vrijeme za molitvu.

Katolički svijet je malo manje agresivan što se tiče pozivanja na molitvu.
Kod nas se to rješava zvonjavom na van, pa onda govorom unutra.
Što je skroz OK, osim ako ne ljetuješ na kilometar od neke crkve, npr. u Kukljici, a Fratar ne mrzi furešte pa ne kolje zvono ko da puni top na Bountyju već od šest ujutro.

I onda nešto novo.
Sinestezija, ili nešto slično duže od devet slova.
Rok i ja na sanjkanju na Sljemenu, Činovnička livada.
Hrvati, naravno, pomodni kao i uvijek, kako skijanje više nije in nego rukomet, zaboravili na zimske radosti i kupuju djeci indoors tenisice.

Pa na brdu – mir, tišina, gušt…
Kad ono, neki čudan zvuk.
Idealno sanjkalište doduše i inače zamišljam okruženo nekim zvučnicima i laganom veselom glazbom, ali tamo…

Netko se mudar na kapelicu stotinjak metara iznad Činovničke sjetio s vanjske strane staviti razglas.
I onda se ti spuštaš i šopaš i kotrljaš po nevinom snijegu uz škripave sablasne zvukove iz duboke šume – majkobožjamilostipunamolizanasgriješnike…

Užasno me iritira kad u Kicbilu zadnji skok ima ime Redbul skok, pa ga još Brunek onako iskrklja kroz napaćeno grlo kao Kalember nakon bronhitisa…
Tako bi Činovnička mogla uskoro postat Vatikanska livada, ili Spust Svetog Petra…

Meni je to silovanje i forsiranje, kao i oni retardi koji odvrnu narodnjake u mercedesima i bemburama (ko je ono reko da je veličina i jačina auta obrnuto proporcionalna kvocijentu inteligencije? Presterica?) ili mene iberseljačine kad odvrnem In the pink od Young Knivesa, opet sam se navuko…

Ne znam, nisam pametan, Činovnička je pojam sanjkanja, blizu je parking, u šumi si, snijega ko kenje, moš i čaj i vince kupit, al drugi put ipak idem na Hunjku.
Ne volim ići ni u birtije di mi ne paše mjuza, e pa neću ni u prirodu gdje je neko svojata.
Uf, očekujem napade.
Ajmo Kaćunko, brate po znaštidobročemu, zaradi tu masnu plaću!

I ovo bi vam se moglo svidjeti

60 komentara

jet 28 siječnja, 2009 - 13:46

…upravo tako! I s ovom izjavom zaključujem svoje sudjelovanje u raspravi! Pozdrav bedwilka i mamica! 🙂

Odgovori
bedwilka 28 siječnja, 2009 - 14:03

mene je moj djed naučio…

destilirat rakiju

Odgovori
tignarius 28 siječnja, 2009 - 16:29

Vjera je dar!
Neki jadnici su je dobili pa bacili u smeće.
Neki je nisu dobili, pa putuju po svijetu tražeći je po LA, (LSD-u)Cipru, Indiji….
Neki su je dobili pa je brižno čuvaju.
Neki koji su je dobili, se s njom razbacujui
Neki koji su je dobili ne znaju što će s njom.

Nije lako!

“Vjera je jamstvo za naša nadanja i dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo”

Odgovori
Hulja 28 siječnja, 2009 - 19:26

jebote, ja se zarakijam…

Odgovori
vonsmile 28 siječnja, 2009 - 19:30

Ja sam neki dan doživio epifaniju. Zarakijah se neki dan do sitnih sati, a onda sam dobip poruku “vidjet ćeš ti svog boga kad dođeš kući”.

Odgovori
Hermione 28 siječnja, 2009 - 20:55

Ma nema većih lopova nego što su crkveni štakori. I nema većih tračara nego baba na seoskoj podnevnoj misi. Nije bez razloga Crkva odmah iza Oxforda po prihodima…

Odgovori
DmR 28 siječnja, 2009 - 21:19

Šta je Blažotica? I ti čitaš ribu?Tako treba…riba je zdrav(a)….
Meh..religija…ako Bog postoji mogu se ja i doma ispovjedit…ne treba mi ispovjedaonica da mi fratr tamo hukne sengulu od 10 dg posebne i malo lukčine…pa da se onesvjestim…

Odgovori
scuby 28 siječnja, 2009 - 22:59

I kod mene je bilo i borova i prasića i poklona. Više toga baš i nema. Odnjeli ovi u bembama i mečkama

Odgovori
marchelina 29 siječnja, 2009 - 08:49

Potpisujem od riči do riči….

Odgovori
Ivana 29 siječnja, 2009 - 20:13

e.
i ovde je tako.

Odgovori
1 2

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.