Nije baš da se najjasnije sjećam, ali mislim da je to bilo negdje 1977. ili 1979., kad me pokojni dida odveo na dječju priredbu u bivšem domu JNA povodom dana tenkista ili čega već (onda nije bilo Miffy, Munjevitog Jurića, a bogami ni PS3), gdje je hrpa klinaca izvodila neke gimnastičke kerefeke.
Uglavnom, komunistička preseravanja, par salta, kolutova i sličnih pizdarija, ali u spoju s nečim prekrasnim, kečkastim i ogromnookim u trikou što me dvaput pogledalo – dovoljno da se jedno lijeno dijete potpuno oduzme i odluta u mislima jako, jako daleko.
Došao sam doma i mam pokušavao skakutat, hitat se po tepihu i neuspješno radit zvijezde (čudi me kako Tuki tu figuru nije preimenovao), što je u izvedbi jednog prosječno debelog i natprosječno lijenog kikića vrlo neartikuliranih pokreta i udova čvrstoće Životinjskog carstva izgledalo otprilike jadno.
Kad sam i sedmi put opizdio nečim u ormar ne napravivši ono što je bila radila curica u trikou, dakle, moja prva ljubav, sjeo sam na pod i rasplakao se.
Pitao sam didu – „Jebate, pa kak da zbarim onu gimnastičarku? Kak da joj budem faca? Ko hoda s takvim savršenim curama?“
A dida je mudro odgovorio, možda ne baš tim riječima ali otprilike – „Odlikaši, mali moj…“
E sad, ne znam jel to kasnije preraslo u vic, ili je taj vic dida već bio čuo, ali ga ja baš i nisam shvatio.
Odnosno, shvatio sam ga preozbiljno i počeo gutat knjige.
Doslovno.
Tri do četiri tjedno, s nezaobilaznim zaobilaženjem lektire, koju kao da su birali teži debili i stavljali mi kretenizme poput „Divote prašine“ i slične gluposti pod obavezno.
Nakon biblioteke Vjeverica i Jelen, stigle su i ozbiljnije stvari poput Agathe, Horvata, Tribusona, ranog Pavličića, Škvoreckog, Kundere, Hessea…
I bio sam odlikaš.
I nisam fukal.
I ne da me nisu htjele one koje sam ja htio, nego su me ignorirali i gabori.
Što i nije bilo nelogično jer sam bio grbava deformirana masa od 90 kila koja je samo htjela lajat o knjigama i televiziji i redovito dolazila među tri zadnja na trčanju i pretežno neuspješno služila za ometanje protoka lopte u gol na tjelesnom.
Iako sam furt nekaj sral pa bi se svi smijali, pa bi me htjeli u društvu…
Općenito nisam pretjerano izlazio iz kreveta sve do vojske, kad općenito nisam stigao prdnut i skinuo 21 kilu pretežno sala na granici s Albanijom, di sam totalno zatupio.
Ali sam dobio mišiće.
Pa me htjela jedna koju sam ja htio kad ona nije mene, nego je bila s dugokosim tipom koji je pušio, kašljao, smrdio po dimu i pio votku.
Ali onda ja nisam htio nju.
Pustio sam kosu, propio se, prestao čitat i imao cura ko kenje.
Ali nikad one koje sam ja htio…
Dida nije imao pravo.
Razmišljam o tome dok čekam plinara koji nema tri osnovne, smrdi po dimu cigareta i uzet će mi u fušu 200 kuna da popravi dvije peći, solit mi pamet do isteka punog sata i onda se odvest u bemburi.
Jer mu je to peti fuš danas i jer živimo u kupleraju a ne državi…
Što da kažem Roku za koju godinu?
Uči sine, čitaj knjige, puni mozak – kužit ćeš svijet oko sebe i bolit će te srce što vladaju pokvareni zli ljudi, lopovi i đubrad a ti si potpuno nemoćan jer si pošten?
Zajebi sve to sinko, završi zanat i budi vodoinstalater ili autoelektričar – nećeš se nervirat, bogatuni će ti jest govno iz ruke jer si im potreban, knjige su za pičkice a pičkice ne fukaju?
Serem.
Imam sjajan posao zahvaljujući tome što sam puno čitao, a imam i sjajne frendove koji nisu završili škole i uvijek se dobro zabavimo. Samo me nervira kaj mi plinar kasni i što sam dovoljno kreten da ne znam sam proć šibicom kraj plina i upalit peć.
A niš.
Ako bu na mene, sam će krenut u iščitavanje, ako je na mamu uz to će i do dvanaeste napravit nacrt za metro i put na Neptun.
Do tada, a ima vremena, traje fascinacija motornim i inim vozilima.
Živio Tehnički muzej!
Vlak, iliti tu-tu
Avion koji, zloćko, ne leti kad pušeš u njega
Didi. Iz sabora mi ne odgovaraju na molbu da se automobili od sad zovu didi, jer tako želi moj princ…
Tramvaj – i opet tu-tu.
Helić – ostao je bez riječi!
Svijet je ljepši kad se promatra odozgora.
Leti leti…
…tataaaa
Standardna olimpijska disciplina guranje kifle tati u nos!
Sine, ovo ti je toposf… Trofo… Topro… Ma mi smo ti tu dole…
Veliki didi polako počinje zvučati kao Mion…
Oću sladoleeed! Makni me od ovih pčelaaa!
Bonus tracks:
Najsretnije biće na svijetu dok mama shoppingira u Milleru. Poludi kad prođete ispred njega i pravite se da vas je lupio. Sunce tatino krvožedno…
Oko jastrebovo je uočilo nešto nesvakidašnje i pustilo suzu. Laški Golding iz 1972!!!
Ok. Nekad se drukčije radilo s rendgenom. Ali zar baš ovako!?
I na kraju, zasluženi odmor.
Uglavnom, jebeš sve države svijeta, sve tekme i sva putovanja za onaj divni trenutak kad vidiš kako se tvoj genetski kod davi u tvojoj sarmi…
Fotke: Krtezi of Miha!
20 komentara
Ko se igra sa Teletabisom u pozadini? Ti ili Rok?
Samo neka on uči i bude odlikaš. Što prije se razočara u ženski rod, duže će mu život bit ljep.
Slike su ti opet u koortzu. Tj. predžinovske.
Puna kesa bombona! Za popizdit. 😀
svaka čast kak imaš živaca i volje ići bilo kuda sa klincem, mene strava obuzme izač ispred zgrade sa malom a kamoli nekud dalje!
vidim tamo neki teletabis da nije tinki drinki, tak me žena zove a maloj najdraži lik valjda , pojma nemam!
nekad dok sam bio mlad puno sam fukal, a samo 6. razreda osnovne, nikad se nisam trudio niti upucavao ženama, vjeruj ni danas mi nije jasno, kako ,zašto, jednostavno je išlo!
riba, slike su ti fakat dzinovske, al ajd to, nego fali pola slike, proguta je stranica!:)
i da, opet, najdrazi su mi ovi tvoji tekstovi o klincu. ful su topil:D
i za kraj…sta mi znas ukratko reci o bukurestu (idem na par dana, sta trebam i moram vidjet, a sta ne…), ako ti nije tesko 🙂
Riba, mogu ja?
Bukurest je grad – qrac. Pazi se dzeparosha po kolodvorima, rachuna u tzv ‘nacionalnim restoranima’, taksista i ljudi opcenito.
Vrijedi vidjeti: onaj park sa umjetnim jezerom, patrijarshiju na brdu (sa ostatkom stvari na tom istom brdu), zgradu parlamenta (iz daljine, pa se onda kreces prema njoj, da osjetish o kojoj velichini razgovaramo).
A ako imash dan-dva, kreni ka planini. Brasov, pa Sibiu, pa sve u tom pravci. To vec vrijedi putovanja.
hvala vinko, zaboravih da si i ti tamo boravio 😀
nemam kompletne dane, tako da mrdanje iz bukurešta ne dolazi u obzir, nažalost.
jedno ili dva popodneva, ako budem imala sreće…
živijo Rok. tata pa pa
jebi ga, kad se nama “finima” gadi politika (pa nemamo za koga glasati), pa nam se gadi zgaziti gamad… ufff…
Baš bih volio da mi mali bude npr. vrhunski kuhar. Super plaća, korisno zanimanje, tražen si u najboljim establishmentima. I žene se tope pred tvojim sposobnostima.
Al’ generalno, neka čita. Fukanje nije baš uvijek ovisno o tome čita li netko ili ne. Uostalom, svaka ženska subkultura se pali na nešto i svaki lonac nađe poklopac.
“Rani Pavličić”… 🙂
baš sam se lijepo nasmijala sjetivši se kako dvije krajnosti mogu izgledati. ne ljuti se,to je pozitivno i zapravo ti želim reći da mislim da negdje na pola puta između njih leži i tvoja sreća. i kad budeš spreman,samo ćeš pružiti ruku i uzeti je (ali ti I TO već znaš-hahhahah,a to nema u knjigama).mene ne moš prevariti,jer JA TE ČITAM. dječak je prekrasan,toplina se osjeti da se možeš i opeći, a sex je ionako samo-sport. pa za čime žaliti?
jooj vidi ga…najbolje kad si klinac i ne kuzis previse toga, a opet dovoljno…
zivio tehnicki muzej.
al zakaj kvragu nisam nikad uocio one flase? moracu na popravni
da ti ja velim kad te dida tvoj poveo, bila je to 77. jer i sam velis da si bio dijete jos, 79. si ti pajdo vec bio omladinac jurisnik :)))))) lenjin te pozdravlja i klanja ti se…
samo mi nije jasno kako se piva uklapa u sve ovo!
daj samo zamisli
kak bu mali
za par godina
vrištao od smijeha
na ove fotke i textove!!!!!
wayti, bolje nego da ide na vjeronauk. ovo je bar iskreno…
kulte, za pivu uvijek ima mjesta!
makedo, reko ti coek!
Presladak ti je sinčić, nije čudo da si totalno opsjednut njime! Zapravo, malo koji starac nije kad su u toj dobi.
A ono o uspjehu kod žena… pa ja kao žensko mislim da to nema nikakve veze sa odlikašenjem nego isključivo sa samopouzdanjem koje čovjeku uglavnom fali dok je mlad, a kad puno vode prođe ispod Savskog mosta i čovjek zaradi neko iskustvo, opekline i ožiljke, dok ne skopča kak stvari funkcioniraju, onda ide ko po loju! Najvažnije je znati da nije tragedija ak ne uspije negdje, odnosno ak ne uspije od prve. Jer uvijek uspije negdje mada možda ne od prve. To je i pravilo za sve u životu, kaj ne?! :))
PORUKA ONIMA KOJIMA SE GADI POLITIKA PA NEMAJU ZA KOG GLASATI:
svakako odite na izbore i PREKRIŽITE (userite im) glasački listić, da ga neko od njih poštenjačina ne bi upotrebil u vaše ime!
Ok?!
nema ništa ljepše nego vidjet tatu i kikaća kak uživaju skupa. a Rokica je stvarno presladak, ima tatin smile 🙂