Bilo je to još u doba nevinosti.
Golobradi kretenčić je otišao u školu, naletio na prazan sat, digao ljude iz razreda, mislim da smo bili treći “e”, i umjesto u park, otiđosmo – u birtiju.
Imao sam sedamnaest, do tad sam bio probao sve vrste alkohola, ali samo po gutljaj.
Majkemi, sve je peklo i imalo grozan okus.
Čak i rum za kolače kojeg bi kusnuo tu i tamo kad bi mi zamirisao u nekom maminom biskvitu, dakle – rijetko.
Uglavnom, popilo se, dosta se popilo za prvi put, mislim pet rundi votke.
Onda sam naručio ono zeleno kaj pije striček za onim stolom, pa nas je striček čuo pa častio rundom mentola jer je bilo zgodnih curki za stolom.
I onda smo se smijali, i onda su me dečki donijeli doma.
Mama je pogledala mene satrana, lupila se po glavi i – prasnula u smijeh “Zvonko, počelo je…”
Ja sam se tupavo smijuljio i pokušavao loše promrmljat “Nijeminiš, opše nišampil…”
Sat vremena kasnije, zrigan te opran ležao sam u krevetu i htio zaspat ali nije išlo.
Stavio sam Pub, te 1987. svoju omiljenu ploču i pokušavao pratit tekst najdraže pjesme o najboljem kockaru na svijetu – Boži zvanom Pub.
Kao i većina klinaca, neke sam meni nerazumljive tekstove pjesama tumačio na svoj način, a Štulić i Azra su za nekog tko nije imao originalne ploče bili teža enigma (“Dignem glavu a tamo mala, prišt”, “Kada ode djevojka na konjuuu”, “U čemu je jaaaz…”), no i Đole je pjevao na paorsko-vojvođanskom pa je i tu bilo mimoilaženja…
Jel iko zna šta je ono jektičava-cvetičava, miljon puta sam to otpeval, zvuči mi nekak kužno-kolerasto ali i dalje ne znam definiciju…
Tako je i u stihu “Kad bi terao maler on bi rekao – stih”, meni to zvučalo da on tjera neke male, pa sam to tako i usvojio sve dok se par godina kasnije u JNA nisam upoznao sa značenjem malera…
Ali, pričat ću vam poslije o Ravelliju (Mutić, 1988.)…
Mama je ušla u sobu sa svježom gazom za čelo i kamilicom za oporavak.
Tiho je rekla, “gledaj, nisi dovoljno bogat da kupuješ jeftine stvari, niti si dovoljno glup da piješ jeftina pića. Urazumi se jer si s ovakvim bofl votkama trojkama i silovano mentolima ubijaš i jetru i mozak…”
Stara je otišla iz sobe, ja sam se ko pravi panker durio i mislio si “daj ne njajke, ono, e”, ali te su mi riječi ostale nekako urezane, baš ono kad si mlad i drčan (i u vojsci drnčan), a sve što se spomene na metar od tebe ostane zauvijek upisano u nekom bezveznom folderu.
S Tosce 21, prastarog gramofona, Đole je brzim glasom recitirao o Boži koji je bio jači i od te male, u biti malera a ja sam nekako utonuo u san.
Moja mama je sad na moru.
Čuva svoju mamu i šeće cucka.
Ima kilavu prosvjetnu penziju, divno unuče i općenito je uspjela u životu, osim što joj jedinac uopće nije poslušao savjete.
Pa mi i danas, kad god imam mamurluk, zvonko odzvanjaju njene riječi – konju, nemoj pit sranja, pij fino…
Pa sam si, kako je danas jedan poseban dan u mojoj profesionalnoj karijeri – kupio nešto jako fino.
Nešto što sam odmah prozvao malerom iako se ono “e” malo jače razvlači i farba s “o”.
Malheur Dark Brut (Noir).
Po zanimanju – Belgian strong ale…
Kraj na http://www.gajbapive.com/beerafish
12 komentara
a ja pamtim riječi svog starog.. i svaki se put sjetim.. sine, veli, da nema mamurluka, svaka bi šuša pila 😛
joooj, hoću i ja taj Malheur!! za posebne prilike, naravno 🙂
koji lud opis… zvuči fantastično.
Čestitam na posebnom danu u karijeri!
a koji je to poseban dan u karijeri, pa pohvali se malo, ne događa se to svaki dan, i šta god da je čestitam!
🙂 Hihi Mislim da je jektičava – tuberkulozna ili “slaba na pluća” :)) Gori si od cimera mog starog, koji je na višoj pedagoškoj cijelu noć sa male ploče skidao “Zeko i potočić” i dočekao starog ujutro sa pitanjem: “A šta pištiiii, cimeruuuu?” (“…i njemu tišti grud” prim.aut.) :))
meni je stari reko kad sam se prvi put napila, kako ti veliš “u doba nevinosti” (šatro), marš van mi pomoć drva složit!
a to jutro me probudil pilar koji je došel spilit 13 metara drva za zimu…mislim, ne on osobno već njegova pila…
i dan danas kad god sam mamurna osjetim miris piljevine
Ja sam kronično loše razumijevao pjesme i pjesmice i dan danas to činim. Djelomično i zbog nagluhosti. Npr. kad sam kao klinac prvi put čuo “Balkan” od Azre, mislio sam da pjevaju “Val-karneval”, crven crven.
Dobro, nešto i iz neznanja… onu japansku bubu iz crtića razumijevao sam sa “mušice mu, tu ste!”, umjesto “tuste”.
prvi se put nalit u sedamnaestoj? jel ja to dobro vidim?
mene su prvi put ulovili sa 15 godina, na nekom rodjendanu…nalili se štok kole…
stari kad sam došla na vrata : stani na jednu nogu!
a ja jedva na dvije stojim 😛
što se tekstova tiče, dogadja se i danas da netko nešto krivo skonta, pa pita mene muž kakva je to životinja “nam” iz pjesme “šef gradilišta”…kao ono “crknuti nam”…a lijepo pjevaju ljudi nek se ne vuče ko “crkotina” 😛
jekticava mislim znaci tuberkulozna, ali nisam sigurna
pozdrav iz kine!
neugodan si kad popiješ.
Mislim da je jekticavo nesto poput “hripljavo”, pretpostavljam da ima izravno-posljedicne veze s TBC-om, al nisam ziher…
Glede ugodnog uzivanja alkohola ter oblokavanja, u srednjoj sam samo pijuckal pivu, nesto malo votke i rakije al nis posebno, a prvo ozbiljno opijanje ispalo je malo preozbiljno. U JNA, pred strazu, popil sam pol boce prvoklasnog-singl molt-fancy Badelle Cognaca i potom se na strazi onesvijestio. Cisti blekaut. Prvi i zadnji u zivotu. Smjena straze je odnijela moje tijelo pod okriljem noci u spavaonicu. Bil sam u totalnoj pomrcini 5-6 sati i “propustio” slijedecu smjenu, neko me bil zamijenil, dan-danas sam mu zahvalan, kao i ostalima koji su zataskali cijeli slucaj…
Da mi je bar neko prije bil rekal “ne loci konjak, konju”, al eto…:)
ko sto je reko Gustav Mahler:
“I was a crazy young man who let himself be blinded by his passions and obeyed only the impulses of the moment.”
“It is strange how one feels drawn forward without knowing at first where one is going.”
“It’s not just a question of conquering a summit previously unknown, but of tracing, step by step, a new pathway to it.”
“The longer you live and the more you learn, the more clearly you will feel the difference between the few men who are truly great and the mere virtuosi.”
“The spirit can assert itself only through the medium of clear form.”
“Fortunately, something always remains to be harvested. So let us not be idle.”
“You must renounce all superficiality, all convention, all vanity and delusion.”
“The point is not to take the world’s opinion as a guiding star but to go one’s way in life and working unerringly, neither depressed by failure nor seduced by applause.”
Meni je trebalo preko 35 godina da skužim da radijske “Ooooo glasne minute” ustvari nisu tako glasne nego su “Oglasne minute”.