Makamana, Savica: Sjajne šparoge i plavi rak u novom zagrebačkom restoranu chefa Maura Renje
Otvoriti kvalitetan riblji restoran na zagrebačkoj Savici je po mom skromnom mišljenju dosta velika lutrija, pa smo na ručak u Makamanu ovog utorka otišli s laganom skepsom. Restoran nema vlastiti parking, ali gleda na Lidl u kojem ga uvijek ima, a i ulica nije prva zona nego druga. Lijepo je ostakljen, ugodan i moderno uređen s više ukusa nego većina zagrebačkih lokala. Kako je netko primijetio, sve je u boji mekog semifredda, svira nježna strana glazba i prvi plus je zapisan.
Sljedeći plus dolazi zbog nevjerojatno ugodnog, strpljivog i kulturnog konobara, a kako po njegovim riječima upravo printaju proljetni jelovnik, zadovoljili smo se i ručno pisanim primjerkom. Na njemu je sve skupa taman nekih dvadesetak predjela i jela, pola mesnih, pola ribljih, a konobar nam ponavlja ono što piše i na tabli ispred lokala – pet dnevnih jela od šparoga. Iako je Kasandra “šparoga Nazi”, nadamo se najboljem i naručujemo za početak juhu i rižoto od šparoga.
Pivska karta je klasična uz San Servolo, vinska u izradi (za sada imaju podjednak omjer hrvatskih i svjetskih vina, spomenut ćemo samo Puhelek Purek, Jakovac i Testament), a od žestica jako kvalitetan Hubertus iz Srbije. Odličan izbor! Vrlo brzo na stolu je lijepo poslužena nježna, aromatična i stvarno jako ukusna juha od šparoga – kako nam je sam chef Mauro Renje kasnije rekao „To su moje bakice nabrale u okolici Šibenika i stavile vriću na autobus, ne mogu friškije bit!“ Maura se vjerojatno sjećate iz prve sezone televizijskog kulinarskog showa Hell‘s Kitchen, gdje je ispao u polufinalu, a bilo je više nego ugodno proćakulati koju kako i o showu, tako i ideji Makamane.
“Želimo ponuditi našim gostima dašak mediteranske kuhinje, kako morske, tako i pašticada i drugih obalnih recepata. Trenutačno su nam najveći hitovi Morska teća, jedna naša vizija gregade i crni rižot, a nadamo se da će Zagreb prepoznati važnost naših cappelletta s mesom plavog raka.” S ovim se u potpunosti slažem, jer mislim da jestive invazivne vrste poput strijelke što prije trebamo početi jesti na sve načine pošto nemaju ništa što bi ih jelo u moru.
Tada je na stol stigao rižoto sa šparogama i kozicama, a kako je Kasandra ozbiljan “rižoto Nazi”, posumnjao sam u skori kraj ovog kratkog prijateljstva. No, rižoto je apsolutno izvanredan, kremozan, vlažan, rađen od nule, čista desetka. Ostaviti Kasandru bez riječi, nije se puno puta događalo. Uslijedio je vrlo dobar crni rižot s jako puno sipa (za 9, šteta što smo netom pojeli onaj sa šparogama) te jako zanimljiva tjestenina punjena mesom raka. Kao i kod grancigule, i ovdje je riječ o jako malo suhog mesa, pa je ovo jelo u umaku od oklopa raka – pun pogodak. Svaka čast, vidi se da je naučio štošta u Pelegriniju kod Rudija Štefana i nakon toga i kod Tvrtka Šakote. Filet brancina s pireom, kuhanom i ukiseljenom brokulom – također profesionalno odrađen, baš kao i kućni kruh te domaće maslinovo ulje iz Primoštena.
Lokal je pet friendly, a konobar Ribafish friendly pa pijuckamo fini Verdejo, saznajemo da terasa kreće s radom s prvim svibnjem, kada dolaze na red i kratki meniji i brunchevi. Ponedjeljkom lokal ne radi, a tijekom tjedna do vikenda od otvaranja u 11 pa do 22 i 23 sata te nedjeljom do 18. Na kraju dolaze i vrlo fini kremasti kolači (torta od čokolade i baskijski cheesecake), koje radi Maurova supruga za više nego pozitivnu prvu ocjenu ovog novog lokala na zagrebačkoj Savici.
Hvala Tomu Gretiću što je Mauru na sve što već otprije zna dodao i svoj obol i nadamo se da će ovo mjesto dugo držati ovakvu razinu. Ma evo i 9,5 crnom rižotu sad kad sam došao doma, požurite na babine šparoge dok ih još ima!
———–
Restoran Makamana
Lastovska 38, Zagreb, Croatia
01 2985 658
bistromakamana@gmail.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61564110166149
