London calling 2

Hostel je ujutro bio prohladan i zapušten. Kupaonica u relativno kultiviranom stanju, unatoč tome što je cijeli kat koristio jedinu koja je radila i to drito preko puta naše sobe. Jedna sićušna retardacija me je iritirala sva četiri dana boravka, a izgledala je upravo ovako:

Osvojili su svijet, a nemaju mlaku vodu. Ili vrelu ili ledenu. Pa kako da se umijem? Da nosim vrećicu? Kaj oni napune lavabo pa se onda maču? Bi ja, ali ne i nakon još stotinjak sudionika istog procesa tog jutra. Biram hladnu. Brrr…
I onda iznenađenje za doručak. Dvije šnite tosta, pa neskafe na dnu plastične šolje, pa nema đusa, pa dugo dugo ništa, i onda dvije tegle s pekmezom i margarinom. Jednom članu je, kao što se to i očekivalo, za potvrdu Murphyjevog zakona namazani dio pao na nogavicu.

Nesiti, ali puni elana, grabimo planove i rastrčavamo se po gradu. Za naše, pivskim jetrima satrane organizme, svaki sat hoda bez soka od hmelja je ravan kilometru hopsanja uzbrdo Stipi Božiću, pa tako zastajemo u dućanu kod svakog Pakija u kojem miriši na putnog dućandžiju. Tako nam se omako i francuski uradak pivovare Kronenbourg u bijeloj bočici koji je fino vukao na kajsiju. Dobrano preplašeni engleskom kuhinjom, ubili smo se pilećim krilcima, juhom od klica, te nadasve zanimljivim umacima u restoranu stanovitog og Lee-ja u kineskoj četvrti po prihvatljivoj cijeni – žderi kolko možeš za pet funata. Što smo trebali ponoviti i sutra, ali smo odabrali glupi domaći sendvič sa špekom, dok je Smile jeo svinjetinu s kompotom od jabuke. I puno bolje prošao. A nakon toga – hajd u park,

i to Hyde Park. Na Speakers Corner koji je jedino mjesto u Kraljevini gdje se smije reć sve što želiš a da ne završiš u zatvoru. Pa čak i da je Kraljica ono… I onda mi steraju najseksi ministricu. Nije se valjda? Jooj, trebao sam više pričat! Na putu kroz prekrasan park, vidjeli smo što su kraljevski konji imali za doručak, kao i simboličnu zvijezdu na podu.

Slikamo se i kraj spomenika životinjama poginulim u ratu. Krajnje licemjerno od naroda koji je pobio barem 10 milijuna ljudi tijekom 500-godišnjeg osvajanja na svim kontinentima. Oni dižu spomenik magarcima… Degutantno.

I tako, preko palače, Opatije, Trgova i Zvonika, polukrepani nekako dokoturasmo i do birtije. I opet pub nije bio na razini koju smo očekivali. Živahnije je, zanimljivije i definitivno puno veselije u klubu strojovođa četvrtkom, ali ledeni Guiness ipak nismo mogli odbiti. Jebalo ih 30 kuna. Makar veseli ona djetelina koju ti nacrtaju na vrhu.

Kao ni Fosters. Engleske točene Aleove smo probali noć prije i bilo nam ih je sasvim dovoljno. A taman sam htio smisliti uzrečicu Ale iacta est, kad ono – mućak. Zavalili smo se u sobu oko ponoći i iz ruksaka povadili par pivica za prije spavanja i uz poneko tuširanje – pozaspali. Smile je imao prokleti peh s nesretnom majicom. Ali imali smo srećom rezervnu.

Ne majicu…

Zadnji dan za razgledavanje, i opet turistički maraton i bol u nogama. Iako smo ušli u double decker i bili solo na katu, pa otišli stanicu dalje od Abbey Roada. Kako je Lennon po meni Mozart 20. stoljeća, baš mi je fino bilo dok smo prelazeći prometom prezagušenu zebru marširali kao i Beatlesi nekad davno. Nitko nije skinuo cipele. Ipak je veljača.
Otišli smo i na Camden po suvenire, gdje su nas začudili prvi bijelci koji rade u Londonu – dva tipa iz securityja. Htjeli smo ih pitati da bismo se htjeli slikati s pravim Englezima, ali na par metara od njih, veći je komentirao manjemu: «Je li bre, jesi video ono lepo dupe?». Spoznaju da u Londonu ipak ima Engleza dokazala je simpatična bakica koja nas je uputila na pravu stranu svijeta pola sata kasnije, kao i hrabrost VV-a da se uslika s drugim bijelcima (treći su bili šljakeri na građevini – Rumunji) drugovima organima. Bobijem i Rudijem.

Prešli smo i Mostove (i pokušali napraviti svoj vlastiti),

vozili se u 130 metara visokom jajetu uz slikanje Temze, panorame i nekih čudnih spodoba,

vidjeli i Trafalgar te žonglirali za pare s iznenađenjem koje je VV držao u ruksaku,

te konačno završili na placu imenom Borrough gdje je prodavač urlao kako želi prodati još par ananasa i otić doma a to svim bakama bilo smiješno, a Stokućica već odprije bio pronašao podatak da postoji trgovina kvalitetnim engleskim flaširanim pivama domaće proizvodnje. Oduševljenje je bilo golemo.

Cijene također, ali je stradalo dvadesetak primjeraka. Vidjeli smo i putokaz za legendu – Peckham,

ali noge su tražile Guin… predah, pa smo u sumrak, konačno se i slikajući nasred trga koji nam je postao ko dom,

doklipsali i do sobe. Tamo smo konačno oslobodili ruksake i izvadili blago pred sebe.

Lagahno smo degustirali poneku (od čega ljepilo rade, majku im zaljepljenu, pola ih nisam uspio otkeljiti. Kakva tragedija za zbirku…), te krenuli prema stanici na kojoj su nas trebale čekati blogerice. Jedna od njih me zamolila da joj ne stavljam sliku na blog. A bila je na svim slikama koje smo ispucali u pubu, pa onda ne mogu ni dočarati sastanak. Uglavnom, kasnile su preko pola sata, što su opravdale gledanjem neke serije na TV-u, a onda su nas htjele voditi u gej lokale. Još jedna runda Guinessa i Fostersa nam se učinila kao puno bolji izbor. Popričali smo, nasmijali se, (Bruce je naočit te zgodan mladić, tipični Copacabanaš), vrijeme je brzo proletilo i mi smo otišli u sobu na pivice,

a blogerice u gej bar. E sad, kako biti i pošten i jeben. Xiola mi je u mailovima puno rekla o mjestima koja treba posjetiti i kako se snaći, Marisi pak vrlo susretljiva i raspričana te večeri, ali ipak, ostao je dojam kao i kod cijelog Londona. Kad dođeš punici prvi put na ručak, juha neslana, a tebi neugodno reć.
Evo kako su njihove komentare na to da slušamo rock, volimo cugat po cesti i ne zanimaju nas homoseksualni barovi reagirala dvojica susobljana.

Smile
Da super mi je to s kavom tamo, jer ovdje tog nema (i ne definitivno nisam pio starbucks,ne sjecam se koju sam pio) a nema zato jer ovdje mogu na miru popit sjedeci svoju tursku kavu koja je jedno 18 puta jeftinija od one u plastici tamo, za sto vi valjda tamo nemate vremena. I nismo popili nikakv anonimni lager, nego Fosters, jedno od najboljih piva koja uopce postoje. I hodali smo prije toga kao onaj busman koji je morao bacit flasu coca-cole na kraj svijeta, i sutra se dizali ujtoro, pa me je stoga odlazak u polugejfegetski bar sa elekto body house trance dubom privlacio kao i defloracija tajlandske muhe. Sta ces mi smo balkanci, blenemo pred Big Benom, cudimo se tri minute a onda zelimo piti pivo. Kad si Londonu – ponasaj se kao Rimljanin.

Stokućica
Posto nisam vican pisanju blogova, komentara i slicno, a nenadano me uhvatila zelja za pisanjem male replike zamolio sam Ribafisha da pod svojim imenom posta moje rijeci. Dakle ono sto slijedi nisu rijeci Ribafisha, vec Marka, jednog od decki s kojima su se xiola i marisi nasle u Londonu.
Djevojke, oprostite sto je vase zakasnjenje od 35 minuta utjecalo na nase raspolozenje. Potpuno je razumljivo ostaviti ljude da stoje na stanici podzemne s cokolinom u ruci dok vi gledate omiljenu seriju. Oprostite i sto smo ispali samo obicni turisti, a ne tako cool kao sto ste ocekivali. Oprostite sto su nam pivo i pub puno drazi od perolakih droga i gay barova. I na kraju oprostite sto vas nismo na vrijeme upozorili da spadamo u cudake, izumrlu vrstu koja slusa rock muziku. Iskreno se nadam da ce vas, pa i nas slijedeci ‘blind date’ zavrsiti sudarom manje razlicitih svjetova i da vam blogovi nakon tih susreta nece opet biti puni termina ‘fuj’, ‘bljak’ i ‘okretale smo ocima’. Lijep pozdrav iz Zagreba.

Na kraju, kad je Stokućica prvi otvorio oči i vidio prvo sunce otkako smo u Britaniji i rekao – kakva lijepa zora, Smile je dodao – jel ljepša od one iznad Tešnja.
Huljić factory su rekli – put putujem, a žao mi. Cane je pak rekao – najbolje se putuje kada putuješ sam. A meni je ovaj put bio sjajan jer sam bio sa sjajnim ljudima koji su našli balast između 7-10 piva i isto toliko znamenitosti dnevno. S njima i stopama Aleksandra Velikog!

Općenito, London je prekrasan grad za turistički obilazak. Dvotjedni. Dva i pol dana su puno premalo. Grad je platio danak višestoljetnim engleskim osvajanjima i sad djeluje kao Bombay kad nema monsuna. Kao klinac sam mislio da je London grad u koji idu svi nezadovoljni i neshvaćeni razmaženi klinci svijeta i tamo postaju sretni, furajući po cestama svoju glupu furku. Danas nisam predaleko od te teze. Došli smo i do zaključka da su Englezi išli u ratove zbog dva razloga – jer im je hrana odvratna, a žene isto. Iako mi je Jordan oličenje jednostavnosti i jedinstvenosti utovara, a sa VV-om sam pojeo izuzetno fine Fish&chips (doduše, chips je bio pire, ali smo dugo čekali…). At least, bilo je sjajno, jer obožavam sam pojam Melting pot, lude suputnike, nove pive i nadam se skorom posjetu kad će biti toplije. Te upoznavanju nekog Engleza.
Bez para smo, naravno, ostali drugi dan, pa sam mijenjao bakine australske dolare za crne dane. Sorrry baka. Svejedno, jedna zemlja manje za obić na karti. Hvala na pažnji.

leb – 12.02.2006. u 03:45 kaže: bleodiliki, nisam sve procitao i ispricavam se zbog povrsnosti, ali ima li tu negdje Marisi i njenih sisa?! Izgleda da nema. Mislim, koji si ti uopce kurac bio u Londri, isprike tvojoj zeni i djeci.

marisi – 12.02.2006. u 04:00 kaže: Molim lijepo, ja sam vam ponudila opciju odlaska u jedan POLUGEJPEDERSKI klub te dva obicna heteroseksualna kluba, al vam u njima pak muzika nije bila odgovarajuca. Kao zadnju opciju sam ponudila i bar-klub pet koraka od mjesta gdje smo se nasli, al i to je bilo odbijeno. E, pa decki moji…cccc

gawrun – 12.02.2006. u 04:25 kaže: meni bilo super u londonu. dobro, nisam bio s marisi i xiolom. e, sad će me ubit

milena – 12.02.2006. u 05:58 kaže: Slično sam doživjela London. Ništa me tamo nije oduševilo skroz, osim doručka :)). Svidio mi se taj kompletan tretman od kobasa i jaja rano ujutro :)) Asocijacije: gomila mentalnih tripova svih vrsta, otkačenost, pankeri, kraljica i royal nusproizvodi, pabovi zanimljivih imena, Japanci sa supernovim kamerama i fotoaparatima, gomile Japanaca, crveni autobusi i siva kamena nadmena tradicija, magla ala Jack the Ripper, slatki ali neudobni taxiji, loš metro. Dalje od centra, sve mi je bilo isto. A na povratku preko kanala gomile ružnjikavih (ali simpatičnih) euforičnih tinejdžera koji jure oduševljeno sa ruksacima u avanture – na Jadran :))!Ah, pomislih, a ja pređoh toliko km da bih čula da sam se rodila u čistoj egzotici :))). I eh, da, ružnije žene vidjeh još samo u Mađarskoj…

Sigurnija Viver – 12.02.2006. u 08:15 kaže: Mislim da je dobro sto ste se zaustavili pred tablom za Peckham. To je moja preporuka posjetiteljima Londona: ne idite u Peckham.

stari sat – 12.02.2006. u 08:20 kaže: jednog dana ču i ja u London…

c’est mois, Nemetz – 12.02.2006. u 09:52 kaže: Da, da, čuveni lavabo s dvije odvojene pipe za toplu i hladnu vodu… noćna mora svakog kontinentalca i uzrok za stotine varijanti istog komentara kako se umiti…. ti si odabrao miješanje vode u vrećici… ja mislim da je njihova ideja da začepiš odvod, ubaciš obje vode i umivaš se kao iz lavora….štednja? Sličan doživljaj imah sa braćom Srbima… zamolim čovjeka koji izgleda baš kao tipičan Englez u mojoj glavi (srednjih godina, ukočen i dotjeran) da me fotka kraj spomenika maršalu Montgomery-u, i fakat, nakon izmjene ljubaznosti na Oxfordskom narječju, minutu poslije skužim da vadi iz torbe zastavu s četiri ocila i pridružuje se prosvjedima za Miloševića preko puta, ispred Downing streeta.
Glede Jelavića i spominjanja “stare majke”… samo dopuna… taj edipov kompleks Majke Stare kod južnjačkih zabavnjaka je zanimljiv… sve su žene prevarantice, švrljaju više od muških, nepouzdane, ostaviteljice zbog kojih se naš južnjak utapa u vinu…. ALI Majka Stara je uvijek tu, ženski ideal koji sluša, razumije, daje savjet… pa jesen ti – većina žena su ili će biti MAJKE – pa kaj ih to odjednom posvećuje??

Automatik Flegmatik – 12.02.2006. u 11:10 kaže: ne smeta mi! otkud ti to?! ja citam svaki tvoj post i trgam se od smjeha!!

parliament – 12.02.2006. u 11:17 kaže: jednom sam sa rajom otisao u neki pederski bar ovdje u minhenu. to je bilo 60% iz zajebancije, 35% sto je to hype i 5% sto smo tim gestom htjeli potvrditi svoju neksenofobicnost i podrzati pravo svakoga na vlastito seksualno opredjeljenje. u baru smo se osjecali nekako neugodno medju svim tim ljudima ogrnutim u shishmish pelerine.
mene je u londonu razocarao king´s road, jer sam ocekivao da cu tamo vidjeti jos neke modove i rockere kako se marishu, hipike koji su jos frikovi i punkere koji su militantni, a ne samo zalosna kopija samih sebe. kad ono nista, tabula rasa.

neutrino – 12.02.2006. u 11:45 kaže: I tako su vas cure razocarale … cccccccc … ah nista onda, drago mi je da vam se barem svidio ostatak Londona…

ribac – 12.02.2006. u 12:03 kaže: bitna je piva…

xzone – 12.02.2006. u 12:22 kaže: Samo jedno vec znano TI SI LEGENDA!!!!!

Sybil – 12.02.2006. u 12:37 kaže: Dva dana je puno premalo vremena za pravi doživljaj Londona, al ja bih išla i na pola sata da opet mogu… Inače, počinjem se pitati je si li ti 007 za nekog velikog proizvođača piva. Svako malo ju spominješ ko da nas pokušavaš hipnotizirati. (Bili smo u Camdonu. Pivo. Ove su nas htjele voditi u gej klub. Pivo. Spomenik životinjama poginulim u ratovima. Pivo.) Uvuče ti se u podsvijest (ko ona jebena kapljica na boci coca-cole). Pivo. Evo, sad se i meni isto događa. Pivo. Nećeš me valjda sad morati ubiti kad sam otkrila ovu strašnu zavjeru?! Pivo. Ma, ko da je bitno… Pivo. (Svaka čast na postu, imaš nevjerojatan talent za procjenjivanje različitih krajeva i ljudi – od Engleza do Koprivničanaca…)

sevacjaku – 12.02.2006. u 15:02 kaže: http://www.diskografija.com/umjetnik/pjevac.htm
eto pjevača…kolko god treba…samo vadi

marisi – 12.02.2006. u 15:03 kaže: Eh, jos, lavaboi s odvojenim ipama, to je prastaro. Kod mene u svim stanovima gdje sam zivjela, bila je normalna pipa. Mislim, gdje se mijesa voda.
A zene im isto nisu ruzne. Ja ne znam…ne znam…kak si to zakljucio, a prije toga si reko da Engleza nisi ni vidio. Sta ja znam, ja kad idem van uvijek ima mali milion prekrasnih picki. Pa mi dodje da se [pokrijem usima preko glave.

c’est mois, Nemetz – 12.02.2006. u 15:34 kaže: @ marisi: kad sam bio, u mom hotelu (koji je još i bio ono, klasična B kategorija, praktički u centru – Southampton road) je uredno stajao lavabo s dvije pipe, a čuo sam i od još ljudi koji bijaše u Londonu. Izgleda da to nije baš takav relikt prošlosti. No, svatko ima svoje vlastite doživljaje bilo čega… recimo moj je doživljaj Londona malo različit od Ribinog, a nijanse nekog trenutka mogu odlučivat: vidio sam fakat i previše Engleza, piva mi je baš pasala (i to pogotovo stout), hrane sam našao i jeftine i dobre, doručak mi je bio za promjenu nešto interesantno (pogotovo onaj tradicionalni, sa grahom u nekom slatkom umaku), a žene, koliko god, kad se zagledaš, nisu ni do nogu većini ‘Ervat’ca, znaju se fakat i predroljasto obući, što će većini tupavih muškaraca biti dosta – pogotovo navečer na Leicester square-u i to po 0 Celzijusa, umotane samo u par simboličnih krpica hvataju frajere po cesti bez kojih ne mogu uć u one diskače tamo 🙂 …..

marisi – 12.02.2006. u 16:40 kaže: @ Nemetz, hoteli su manje vise stare gradjevine, dakle, stari lavabo s dvbije pipe (ukoliko ne ides u neki boutique hotel ili hotel s pet zvjezdica). Po kucama ljudi uglavnom imaju normalne lavabo s pipom gdje se mijesa.
A one Engleskinje na Leicester sq su najgori sljam…mislim, to i nije neko mjesto za izic van. mene (a i vecinu Londoncana) tamo ne bi ni mrtve nasao (osim ako se ne ide u kino). Ljudi sto tamo zalaze su ili stranci ili Englezi turisti. Cure mogu uc u klub bez muskarca, mislim, da vrijedi obrnuto. Muskarac ne mre bez cure. 😉

marisi – 12.02.2006. u 16:44 kaže: Oh, to da muskarac ne mre uc bez cure vrijedi samo u klubovima na Leicester sq. Koji su seljacki. Kao sto rekoh, jel. 😉

c’est mois, Nemetz – 12.02.2006. u 17:40 kaže: @ marisi… ja sam Ribu i otpratio u Londru s riječima “popišaj se po šminkerima s L
eicester square-a” tak da ne bu zabune … iako, stoji da će oskudno odjevena žena, ružnija ili ideološki neprihvatljiva 😉 nažalost, prije zapet za oko mnogim muškarcima nego svetica zakopčana do grala… jeb’ga… obzirom da sam mnoge drampače po trgu vidio kak presreću frajere, i to do ranga čistača ulica, čini mi se da nisu mogle nutra bez istih.. Iako, istina je, mene u Soho-u bez kolegice s posl nisu ‘ćeli pripustit u jedan klub….

c’est mois, Nemetz – 12.02.2006. u 17:44 kaže: Pišem ko da sam disleksičan – zakopčana do GRLA…I da, naravno da sam svjestan da doma vjerojatno svi imaju normalne pipe, imali su i u svim (novijim) javnim ustanovama, ali stoji i da po mnogim hotelima i drugim mjestima imaju i lavor-sistem … a i praktično je za na brzinu napravit čaj, valjda 😉

beba – 12.02.2006. u 19:23 kaže: jeben ti blog,citam te u kliku…nisam zaluden,al volim klik…ajd uzivaj

Vinko, Skopje – 12.02.2006. u 19:56 kaže: Ja sam se ponovo zaljubio u tebe! Bash ti fino stoji ‘nov@’ lijevo od glave 🙂

oceana – 12.02.2006. u 21:16 kaže: I mene izludiše te pipe oš’neš. Na svu sreća nema ih baš svugdje, ali i ono malo što ih ima, previše je…
btw, mozak mi u četvrtak pregorio od mudrovanja i izmišljanja nepostojećeg, tako da mi navečer ni tijelo nije uspio pokrenuti, pa molim ispričnicu za taj put. Nadam se da drugi put uspijem doći upoznati braću i sestre po pivi.

k – 12.02.2006. u 21:27 kaže: Oš mi molim te objasnit koji kurac ti svi ovi s linkovi na dosadašnje dnevnike s lijeve strane imaju naziv ‘dnevnik’ ovaj ili onaj, a jedino četrespeti ima ‘number’???

Blueville – 12.02.2006. u 22:30 kaže: ja u vecini stanova u kojima sam zivjela u Londonu, nisam imala lavabo sa dvije pipe… a kaj se tice ruznih zena… to samo turist koji je bio u Londonu na 2 dana moze pricati…jer je na Leicester Sq. vecinom nuljio u ruzne Protugalke i Spanjolke… u Londonu ima ljepsih zena nego u Hrvatskoj… u HR su se zene u zadnjih 12 god. def. poruznile… ja nisam mogla vjerovati kad sam se vratila u HR… bas sam se pitala…”ta gdje su nestale sve te ljepe zene…” 🙁
cudo da niste napisali kako se London nije vidio od magle… :rolleyes:

ribafish – 12.02.2006. u 22:57 kaže: lebe, da bi dobio mufa, trebas prvo i malo ljubit! citaj pomno!

ribafish – 12.02.2006. u 23:02 kaže: marisi, to je kao da dođeš iz sudana a ja te pitam oćeš li u rubelja ili na cvjetno.

ribafish – 12.02.2006. u 23:11 kaže: k, to znači arhiva. još da ponapišem naslove i eto ti knjižnice!

ribafish – 12.02.2006. u 23:15 kaže: engleskinje su ružne, debele i fufaste. bubrezi ih peku, jajnike imaju u tragovima, a svi vi šatro londonjani pošaljite neku sliku za dokaz ako imate. niste centar svijeta. ako odem u hostel 10 metara od glavnog trga nekog grada, onda to valjda podrazumijeva kakve su zgrade u tom gradu. a englezi su ili plavokosi mršavi štreberi ili tamnokosi proćelavi rabijatni buldozi. uz vlagu i mirise iz podzemlja te stalnu obranu koja nema čvrste noge, zagreb mi je sve ljepši i ljepši.

ribafish – 12.02.2006. u 23:18 kaže: nova? klik? koji retrro postovi…

ribafish – 12.02.2006. u 23:58 kaže: ja ga isto serem. engleskinje nisu ružne. nismo ih vidjeli, pa ne možemo to ni tvrdit. isprika jordan i ekipi…

Blueville – 13.02.2006. u 00:12 kaže: ja sam najljepse zene vidjela upravo u Londonu… samo trebas znati na koja mjesta ici…. Na Piccadilliju i Leicester Sq. ih sigurno ne bus vidio… tamo ni nema pravih Engleza…

c’est mois, Nemetz – 13.02.2006. u 00:19 kaže: Fakat koliko tih ZG i inih ‘rvackih Londončana ima? Ne samo na ovom blogu, ja znam samo tri, četiri… nije ni čudo da se Ribi pomutilo di su Anglo-Saso-Kelti… bolje vi svi nazad u Rvacku jest ista govna s nama & “neka vide da nas iimaaaa”, kao simbolični početak akcije “Vratimo Londru Englezima”….

Blueville – 13.02.2006. u 00:24 kaže: pa ja sam se i vratila u HR nakon 12 god. no ne svidja mi se ovdje, a i zene su se def. poruznile…. tak da se u jesen vracam… godinu dana u HR mi je cist dovoljno da se vise nikad ne pozelim vratiti… osim prek ljeta…

c’est mois, Nemetz – 13.02.2006. u 00:40 kaže: Svako ima pravo mislit što hoće, no generaliziranja (koja nisu satirična, naravno) svih vrsta su obično teški thumb down za mene… Da – žene “poružnile”… iskrivila im se na brzinu lica i narasli nosevi valjda…”definitivno”…

Blueville – 13.02.2006. u 00:54 kaže: po cemu se moja generalizacija razlikuje od tvoje…”engleskinje su ruzne i u engleskoj svi lavaboi imaju po dvije pipe…”
ma izgleda da se meni samo ukus promijenio izgleda… prije su mi Hrvatice bile jako lijepe… sad vise nisu….
i velik nos ne podrazumjeva ruznocu… ah, generalizacije li…

ribafish – 13.02.2006. u 01:13 kaže: nemetz, daj zaključi. žena je provela 12 godina u londri i zaključila da joj mi smrdimo a da ona pripada dušom i tijelom tom gradu. bedak jedan balkanski, fuj te bilo…

c’est mois, Nemetz – 13.02.2006. u 01:13 kaže: ??? Ja rekao da su engleskinje ružne? Sister, ja sam ih čak branio ovdje. Iako Riba tek pretjeruje i nije mrtav ozbiljan kao ti. Plus, JA rekao da “SVI” lavaboi imaju po dvije pipe?? Nađi mi i to, please (a ono o nosevima je bila tek sprdnja sa općom generalizacijom o ružnoći građanki Hrvatske)… a ako ti (očito) vjeruješ u genetsku mutaciju živuće populacije (jer “sada” odjednom više nisu lijepe one iste što su bile prije), onda vjeruj i da mi upravo raste treća ruka dok ovo tipkam, pa bolje da zbrišeš od zombija što se kote po ovoj Hrvatskoj što prije 😉 I ostaneš živjeti u prekrasnim uspomenama svoje mladosti (možda je i to zapravo tek banalni razlog?) na sve te nepočupane obrve, “Yassa” znojnike za čelo i svih onih talijanki u prvom redu koncerta “Itd-banda”… prelijepo. Da, sarkastičan sam. Get it?

dmr – 13.02.2006. u 01:17 kaže: e odlično si danas,tj.sad već jučer popljuval našu predivnu državu koja nas tera da se teramo ko jebeni zečevi.junački ti je logo gore.ovaj country not detected levo,mislim da je to slovenija jer nema kaj biti detected…ajd pusa meni

Blueville – 13.02.2006. u 01:24 kaže: jesam ja negdje napisala ili insinuirala da vi smrdite? samo mi se vase generalizacije nisu svidjele…. a ne znam kako ste vi skuzili da ja pljujem po Hrvatskoj i Hrvatima, time sto sam napisala da Hrvatice MENI nisu vise onako lijepe kao sto su mi nekad bile…. i da sam vidjela ljepsih Engleskinja nego Hrvatica… I naravno da nakon toliko provedenih godina u jednom gradu, isti i priraste srcu… kaje tu cudno?
anyway, ak ti se ne svidjaju moji komentrai, slobodno ih izbrisi…

c’est mois, Nemetz – 13.02.2006. u 08:41 kaže: Blueville, nemoj se obraćat opet nekom kolektivnom entitetu,OK? Bez množine molim. Ako misliš nešto reći meni, onda valjda odgovaraš na nešto što sam konačno i ja – stvarno rekao. A s druge je strane pak činjenica da ti NISI rekla samo ono što sad pomno izabireš, neg’ si lijepo jasno i glasno rekla da ti SE: NE SVIĐA ovdje i da je dovoljno da se NIKAD VIŠE ne poželiš vratiti + da su se žene DEFINITIVNO PORUŽNILE (bez “meni”) i to ne ostavlja baš prostora da ti se u cjelini ovdje išta sviđa. I to ne u smješnom ili satiričnom tonu. Znači, kaj da mislimo? Osim da smo za tebe buncha wallys kad smo toliko blesavi da živimo ovdje, onak kolektivno, kak nam se i obraćaš & našim ženama, jer vidim da ti je brzo nekaj drugo toliko jako priraslo srcu da ne ostavljaš mjesta za “nas”… A ja još Londonu držim svijeću na ovom blogu i hvalim li hvalim… čak i domaću englesku hranu (pa i same engleskinje themselves?!) – i to višekratno? Fakat – wally. E, odsad iz protesta nosim lonac domaće sarme na sva putovanja van. I u džepu grudu zemlje. Mo
že poslužiti i da se namažem po licu, ne bi li domaćine manje ustrašio svojim mutiranim izgledom 😛 No, mir budi s tobom…..

rudarka – 13.02.2006. u 08:41 kaže: to s pipama je i meni koma… no, kad se sad sjetim prošle godine u Wolverhamtonu (onaj grad s nogometnim klubom – kako mi je moj selski šef objasnio gdje je ta pripizdina u eng.) u hotelu su bile normalne pipe – doduše hotel s nekoliko zvjezdica više od vašeg…he he…a Londra, jes da sam bila prije sto godina, ali, nekako, treba vidjet – i vratit se doma!

patak74 – 13.02.2006. u 10:16 kaže: U prošlom si se postu gadno okomio na Miću Dušanovića, jesi zato uteko u London? Da nisi u nemilosti kakvih moćnika?

ribafish – 13.02.2006. u 11:00 kaže: pa tu sam vec tjedan dana, a ono nije bilo nista lose nego samo njegovi citati. daj citaj pazljivije…

ribafish – 13.02.2006. u 11:02 kaže: zasto bi brisao komentare? zato jer ne znas sto pricas? to mi je gubitak vremena. ti djelujes tako da ces i kad opet odes u london bit nezadovoljna i ceznut za vladivostokom…

ribafish – 13.02.2006. u 11:04 kaže: apropos pipa, bio sam u par pabova, birceva, javnih zahoda i u svima su bile dvije pipe, pa sam zato i pisao o tome. i ne napadajte me sto vasa teta u belfastu ima bide na roze zvjezdice, jebale vas pipe vise…

milena – 13.02.2006. u 13:15 kaže: 😀 😀 e ovo je baš veselo… ja naravno nisam mislila da su sve ribe u Londonu ružne, ali ono, u prosjeku 😀 😀

Sigurnija Viver – 13.02.2006. u 14:49 kaže: U Peckhamu definitivno svi imaju dvije pipe, mahom za crack. A Engleskinje znaju biti jako zgodne, onako bledolike i elegantne. Sophie Ellis-Bextor, taj tip.

neutrino – 13.02.2006. u 16:10 kaže: Glede pipa: ispaljuju me do iznemoglosti te idiotske dvostruke instalacije. Nije da su bas posvuda ali ih ima puno, puno, puno previse. Cak i u zgradi gdje radim. grmph. Pridruzujem se ribafishevom pozivu na kopulaciju NJIH i pipa. …….. Engleskinje – temeljem trogodisnjeg promatranja zena u raznim dobima dana i noci rekao bih diplomatski da sam ovdje spoznao koliko zene zbilja mogu biti ruzne. Parada ruznih zena u podzemnoj, u pubovima, u Nero-ima i Costa-ma, po ulicima i parkovima – cak i na TV – u reality showovima. Dobar dio (ne svi) engleskih engleza i engleskinja meni malo daje na “inbreeding”. Znam da je grozno ali meni cesto bljesne ta pomisao kad gledam nekog tipicnog predstavnika/cu. Kad se jos doda nerijetko ladette-“provokativno” ponasanje donekle kuzim ribafisha. S druge strane, ovdje sam vidio (na istim gore navedenim mjestima) i masu enormno zgodnih zena. Zena koje bi covjek (cak i onaj ozenjeni) najradije slikao pa drzao na zidu kao svaku drugu ljepotu. Istina je i da se meni (valjda zbog egzotike) najvise svidjaju Asians (indijke i arapkinje) i mulatkinje no to su sad vec nijanse ……

k – 13.02.2006. u 16:21 kaže: Nemetz: Not wally – wanker.

c’est mois, Nemetz – 13.02.2006. u 17:06 kaže: Koja je razlika od, wally, plonker i wanker? Ovo zadnje je mislim više kao – “drkadžija”?

dejvidhaselhof – 13.02.2006. u 17:29 kaže: Dejvid Haselhof – Mič Bukenon – Najt Rajder .. Jedna i jedina legenda, čovjek kojeg želi osjetiti svaka žena, a svaki muškarac bi sve dao za bar malo njegove dlake na prsima. Dejvid je bog.. Nije samo glumac .. Ne.. On i pjeva… I pleše… On je BOG… Pravo mjesto za njegovo kanjanje je ovdje..
“Oh Hasselhoff, Hasselhoff, Hasselhoff D –
you’re more of a man than I’ll ever be!”

Ozzy – 13.02.2006. u 18:38 kaže: # 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi dva broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu zelju. evo odgovora………. 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu. 10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja!

dejvidhaselhof – 13.02.2006. u 19:10 kaže: ajd dodji ribice i pokloni se najvećoj legendi zapadnog glumišta, ili uti zauvijek .. .;-=)

Gabro – 13.02.2006. u 20:04 kaže: Kronenbourg = KRONERbourg

=8)ZVJEZDANA(8= – 13.02.2006. u 22:20 kaže: SHTA BI TRIBALA NAPRAVIT DA I MENE POCHMESH “GUTAT”! JA LINK NA TVOJ BLOG IMAM NA SVOM! AKO TE ZANIMA TKO SAM IMASH LINK U POTPISU…… E!
shifra
*dok je SpLita bit che i travarice*

supergirl – 14.02.2006. u 09:15 kaže: london moze biti super ako znas kud ides i kako izbjeci guzvu i turiste. a sto se fostersa tice, imam frenda australca koji kaze da se to u australiji ne pije ni u ludilu, kao to je nesto sto se samo prodaje strancima:) haha

zbrda zdola – 14.02.2006. u 12:32 kaže: Slazem se u svezi pipa ali sva sreca pa nije tako u svim stanovima. Sto se tice Engleskinja za ove dvije godine u Londonu ih nisam puno upoznao ali zato svaki dan mozes vidjeti barem desetak cura za kojima se moras okrenuti. E sad da li su engleskinje ili ne to ne znam 🙂
U londonu treba provesti vise od dva dana da bi imao balo bolju sliku. No ni tada nemaju svi istu sliku Londona. Pitanje je sto ocekujes od njega.
U jednom mislim da ce se svi sloziti a to je da u njemu nikad nije dosadno.

ribafish – 14.02.2006. u 20:41 kaže: supergirl, bio sam u australiji i fosters se tamo proizvodi 90% za izvoz. i nitko ga ne pije. zato se piju druge fantastične pive poput hahna, tooheysa ili victorie bitter. svejedno, fosters kao takav je najbolje pivo što možeš probat u tipičnom engleskom pubu

ribafish – 14.02.2006. u 20:44 kaže: nije dosadno. sigurno nije dosadno. nije mi stiglo bit dosadno. čak ni kad sam pola sata na stanici podzemne čekao neke osobe… i gledao mladog ušlagiranog pripadnika jedne čudne grupacije kako riga nešto bijelo…