Like za Liku: Savršen zimski odmor u srcu Hrvatske

Snijeg, mir, tišina, civilizacija na desetak minuta vožnje i veliki kamin u drvenoj kućici. To smo tražili od vikenda u Lici, a dobili i puno više.

by Ribafish
1 comment

Netko je nedavno stavio foru na internete – iz Hrvatske otišlo 400.000 ljudi, a ja i dalje ne mogu naći parking. Upravo je takva situacija u centru metropole u kojoj živim i radim, pa nekad zbog glupih i zlih ljudi oko mene jednostavno poželim otići negdje u pustopoljinu i tri dana blejat u zvjezdano nebo i eventualno gurnuti koju kladu u vatru.


Našli smo suputnike i subjegunce u Vedranu i Mihaeli, javili se Antoniji u FB grupu Kuće za odmor kontinentalna Hrvatska, i u petak popodne parkirali u Trnovcu. Odredište je bio Trnovac i Kuća za odmor Manuela koju su vlasnici Đurđica i Ivan krenuli nedavno preuređivati, dotjerivati i napraviti baš sve da bi se gosti osjećali što ugodnije.

Upoznali smo se, oni nam izvadili platu ličkih specijaliteta dobrodošlice na kojoj su bili njihovi kućni naresci i sirevi Vedrine, i pokazali kako se rukuje s drvima i vatrom. I ništa nam više nije bilo potrebno, dobro, osim boce šljive koju smo kao vrhunski gosti vrlo brzo strusili…


Dvije prostrane sobe, dobra izolacija, dizanje u tri ujutro radi toaleta i obnavljanje vatre, i uskoro je svanula zora i psi su mogli na dvorište u snijeg. Kakvo veselje, kakav nered, postalo nam je jako bitno kad negdje putujemo znati podatak je li dvorište ograđeno pa da se cucki izluftaju i prodivljaju, a ovdje je to savršeno odrađeno. S tim da ovdje dobivate i bonus, mali crni pas Koko dolazi s kućom i nešto je najumiljatije na svijetu. Čista ljubav.

Nikom se ne da šetati, pa idem s Dživom napraviti svojih 12.000 dnevnih koraka i dolazim do slijepe ulice uz buku puno pasa čuvara, pa skupljam još dva psa polulutalice, dilam pseće keskiće i na kraju kad sretnem prvog čovjeka doznajem da do prve birtije ima šest kilometara, da su starci od Ivane Brkljačić tu u selu nekoć imali jednu, ali da nije išlo, pa se nakon penjanja na kapelicu s divnim pogledom, vraćam u kuću i tjeram ljude da idemo na burek za doručak u obližnji Gospić.


U Gospiću svega pomalo, osim klasičnog centra grada, pa sami odlučujemo da je centar tamo gdje je pub, i nakon korektnog bureka u slastičarni Specijal preko ceste i zaliha kolača koji su po 6-8 kuna, lagano idemo na ručak u kuću gdje su nam domaćini napravili roštilj i pečene krumpire.

Da, sve je to u cijeni, fakat se brinu! Satiranje, što reći, izvrsni ćevapi iz lokalne mesnice, još snijega, pasa, šetnje, zraka, ubijanja očiju i s mrakom krećemo u prekrasan butik domaćih proizvoda u centru Gospića.

Ime mu je Zera, odnosno mrva, a tamo pod dirigentskom palicom prekrasne vrijedne Antonije mrve svega i svačega – ličke kape, knjige, lončići, lutke, lizalice, sirevi, jastučići, majice, rakije, hrpa brendiranih poklončića za svakoga… Sjajna oazica pokrenuta od strane vrijednih i marljivih ljudi koji stvarno vole svoj Gospić i Liku.


Vratili smo se na kartanje uz vatricu iz kamina i gin tonice te pokoje Velebitsko kao znak pažnje naših domaćina koji izgleda sve svoje goste ovako maze i paze, pa smo se sutradan nakon izleta do Baških Oštarija jedva nekako odlijepili i krenuli kućama.

Ako volite sanjkanje, dvadesetak minuta vožnje od Gospića je sanjkalište, hostel, kamp i restorančić hostela Baške Oštarije s filekima i bažuljom te sirana Vegium s hrpom skuta, jogurta, basa, škripavaca i tvrdih sireva, pa smo se nakupovali kao da nema sutra. Da ne mislite kako nismo planinarili, prohodali smo par kilometara do spomen područja Jadovno i uživali u gustoj šumi i hrpi snijega te svratili i do Nikole Tesle za kraj. Raj.


Za kraj, umjesto na autoput, uputili smo se u Sinac pored Otočca na Lambizzu by Ribafish, genijalnu pogaču s basom, janjetinom i mladim lukom koju je vlasnik Ante Svoren ubacio na meni kad smo prošle godine došli do zajedničkog zaključka da bi to mogao biti hit. I još uvijek je hit, kao i Lički raj na slici ispod, čovjek je stvarno velemajstor i tijesta i nadjeva, svaka čast. Dakle, kakva dobra mirisna i sočna klopa, Lika u tanjuru!


Još jednom hvala Antoniji iz FB grupe Kuće za odmor – kontinentalna Hrvatska i Kući za odmor Manuela na divnom vikendu, oprostite što smo potrošili toliko drva, ali hipnotiziralo me. Najtoplija preporuka za bijeg u nedođiju, djevičanski čistu i prekrasnu Liku, definitivno ćete napuniti baterije.

 

Ovako je Liku vidjela Kasandra… Većina slika su njene, a ukrali smo i pokoju od Vedrana Boškovića!

Destinacija iz snova: Lička zima, rakija, veseli domaćini i sve to u pet friendly kući za odmor Manuela

You may also like

1 comment

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.