Ovoga puta, najveći je praščić zbog obaveza ostavio ljepše dvije trećine u Zagrebu i zaputio se u sat vremena udaljenu Kutinu. Vodič je ovoga puta bila Ivana Pranjić, za prijatelje Vještica, mlada turistička djelatnica i vinska obožavateljica čiji je rodni kraj prema njenim riječima zaslužio puno bolji tretman na vinskoj karti Hrvatske pa se trudi to ispraviti.
Kako mi je najveći gušt istraživati nove okuse i upoznavati ljude koji ih stvaraju, točno u podne izašao sam iz busa na glavnom kutinskom kolodvoru.
Grad u kojem sam došao kupovati snimljene video kazete od Pankera Ricka, a kasnije i pjevati s klapom i piti sa Sašom Špirancem i Moranom Zibar, dočekao me raširenih ruku i s hrpom uspomena, dobro i sjećanja na mamurluke, ali vremena nije bilo na odmet jer smo se vrlo brzo dovezli do prve destinacije, pet kilometara od centra grada udaljenog OPG Glavica na Mramor Brdu u Repušnici.
Radi se o klasičnoj obiteljskoj priči, sinovi nastavili s brigom oko vinograda na bregima gdje su počeli djedovi i nastavili očevi, a trenutno je uz vino najbrižniji Antun Glavica, dok je Ivan s majkom više zadužen za klopu. „Napravili smo prošle godine oko 15.000 litara vina na četiri hektara vinograda, ali smo desetak tisuća popili tu u kleti s prijateljima“, iskreno će ovi mladići koji ne žive od vina, ali sve više uživaju u njemu kao ozbiljnom hobiju.
OPG inače postoji od 2015., eko certifikat su dobili 2019., a danas se diče s prvim ekološkim škrletom na svijetu! Rade pet etiketa od četiri sorte, škrleta, graševine i frankovke i nešto malo muškata.
Nakon vrlo finog, svježeg i voćnog baznog škrleta i pitke i odmjerene graševine, dakle očekivane klasike, uslijedio je odlazak u podrum. I tu sve odlazi u drugu dimenziju. Naime, ovako uređen disco podrum sa staklenim dnom i amforom u kutu – dugo nisam vidio. Dapače, dobio sam želju da ostavim sve i kupim klet do Glavica, ali već su ih kupili sami i trenutno ih pretvaraju u kuće za odmor.
Ispod staklenog pokrova leži tri tisuće (brojkom, 3.000) butelja („Nema vrata, dvojica jakih moraju dići staklo da netko uđe unutra – to je zato da nešto i sačuvamo“), ali pravo bogatstvo leži u dvorištu.
Tamo je u ukopanim amforama od terakote od 600 litara skrivena aktualna berba graševine i škrleta (i opet prvi na svijetu), na putu odležavanja od par mjeseci ili godina prije seljenja na druge lokacije. Rezervirajte si bocu, vrijedit će nešto…
Isplati se biti dobar s Glavicama jer smo pojeli takvu teleću peku (uz njihovo Mramor Brdo, kupažu graševine, chardonnaya i johannitera) da smo se jedva uputili nešto niže u Repušnici, u poznatu staru vinariju Mikša. Stari čokot iz davne 1936. godine ponosno stoji na ulazu u vinariju koja je proširivana u više navrata i stvarno treba bacati kamenčiće da se snađete.
A treba i paziti na glavu, ali jednom kad sjednete s mladim enologom i vlasnikom Antom Mikšom, sve se pretvara u upijanje jedne sjajne vinske priče mladog vinara koji živi za i od svojeg vina, i ne dopušta nikakve izlete niti odstupa od onog u što je siguran. Njegova misao vodilja je vrhunski škrlet, i on ga radi apsolutno savršeno.
Na nedavno održanoj radionici škrleta, upravo je ovo vino uz ono koje je došlo iz Kleti Romić dobilo najviše ocjene među poznatim vinskim stručnjacima i zaljubljenicima. Mirisno, svježe, voćno, pitko, za svaki dan i konstantan osmijeh i dugo kvalitetno druženje.
Sama vinarija u ovakvom obliku je tu od 1995., a na jednom zidu ponosno stoji tabla s prijepisom pjesmice slavnog Dragutina Tadijanovića koju je smislio i napisao na salveti nakon što se nauživao Mikšinih vina.
Mikša bere grožđe s 11 hektara, pravi oko 60.000 litara škrleta, pinota bijelog, graševine, frankovke i crnog pinota. Škrlet mu je perjanica, a na policama Vrutka i Vivat Finih Vina već možete nabaviti ovogodišnju berbu!
Ante je sam u podrumu i stoji iza svake boce, u čemu mu je uzor pradjed koji je sve i pokrenuo na ovome mjestu pred više od osam desetljeća. Uživamo u lokalnim sirevima, starim i novim škrletima i bijelom pinotu, a onda se vozimo u Klet Romić u Kutinsku Slatinu, i opet pet kilometara od centra Kutine, ali na drugu stranu.
Posebnost ove mini ekskurzije je bila u tome da su sva trojica vinara, Antun, Ante i Nikica, svo vrijeme bili skupa i sjajno se zezali među sobom i na vlastiti račun.
To je najviše došlo do izražaja kad smo se potpuno opustili uz velik izbor vina profesora kineziologije, nastavnika i trenera te tek onda vinara Nikice Katića, koji nije prestajao iznositi svoja vina, kao ni njegova sestra i baka moslavačke delicije. Podsjetio sam se one stare Đoletove „Dobro ljudi, dokle!?“, ali kad je atmosfera bila tako dobra…
Klet Romić počinje s radom kad Nikičini djed i baka u kleti pored vinograda počinju 1974. godine raditi vino, a 1980. i primati goste u svoju klet, pa shodno tome i raditi više suhomesnatih proizvoda, pečenja i vina te se 2000. otvara OPG i obrt. Na šezdesetak sjedećih mjesta se morate najaviti i rezervirati jer je navala ogromna, a kad sam u usta stavio najbolje bijele žgance u životu, sve s onim domaćim špekom i lukom u masti s vrhnjem, shvatio sam i zašto…
Kokošja juha s jetrenim knedlama, divljač s knedlima na pari te vratina u škrletu su bakini omiljeni specijaliteti, ipak je tu dugogodišnje iskustvo kuhanja u Petrokemiji (cca 5.000 gableca dnevno, pa si vi mislite), i samo spominjem da je ostalo tek još par slobodnih dana u prosincu… Navalite!
Nikica je ponosan na svoja vina, koja sam prvi put kušao pred dvije godine u Iloku, jedini od današnje trojke radi pjenušac (pravi ga i Trdenić u Moslavini, ali nešto istočnije), svakojake mirisne i voćne škrlete, graševinu, pinot bijeli, frankovku… Dočekala nas je LaRita 2017- pjenušac od 85% moslavca i 15% škrleta, odležan na talozima 36 mjeseci prije degoržiranja.
“Škrlet Humka je jako mala količina škrleta koju napravim samo za kušanje u kleti, kupaža različitih položaja, kratka maceracija, ili odležani škrlet u starom drvetu. Uglavnom škrlet humka je uvijek neka igrica, doduše, kao i sva moja vina.” Skromno će Nikica dok nastavlja s Dragonadom 2019 kupažom škrleta i graševine, odležanoj u korištenoj barrique bačvici 18 mjeseci što je ime dobila kombinacijom imena djeda i bake, orange Škrletom “Ovnek” 2018 maceriran 313 dana, pa Škrlet 190, maceriran logično 190 dana, Frankovka 2019, Škrlet 190 iz bebre 2019 te Graševinu 2019.
“Kasniju berbu graševine, čiji je dio odležan na finom talogu u inoksu, dio u drvenoj bačvi sa povremenim dizanjem taloga i odrađenim malolaktičnim vrenjem. Prije punjenja napravim različite omjere i najbolju kupažu svega punim u bocu.”
Naknadna šetnja podrumom nas je uvjerila da je ovaj mladi čovjek u punoj snazi i da nas najbolje od njega tek očekuje. Za kraj, prije spavanja u Hotelu Kutina i nakon bakinih čudesnih taškrla, morali smo stati i u Vinskom podrumu u centru grada koji koristi Udruga vinara i voćara Lujo Miklaužić, organizatori izložbe vina u suradnji sa TZ-om.
Pretpostavljam da shvaćate kako je završilo, i zašto ovo pišem s laganim vremenskim odmakom, pa vam toplo savjetujem da posjetite vinarije Kutine i MoslaVino, uzmete za doma koji karton svježih vina, rezervirate butelju iz amfore i date podršku turizmu koji je ovdje tek u povojima, a svakako zaslužuje viši level. Kakav tulum…
Oduševljen prijateljskim i zajebantskim odnosom tri mladića koji potpuno drugačije pristupaju vinima, a opet daju tako dobre rezultate svakako će me često vraćati na ova mjesta. Hvala još jednom na svemu i vidimo se uskoro!
Detalje o vinarijama potražite na njihovim Fb stranicama:
Klet Romić
Vinarija Mikša
Vina Glavica
