Općina do koje je malo brže doći kroz Učku nego okolo, ali okolo gledate more, broji manje od tri tisuće duša, najveća su mjesta Kršan i Plomin, a pitoma brda izmjenjuju se s ravnim dijelovima pa se u jutarnjoj šetnji nagledate svega, od prelijepih vila, preko skrivenih OPG-ova, čarobnih šuma do najezde šparoga – nikad se u životu nisam toliko najeo tih zelenih pročišćivača bubrega. Klaudio i Sandra su nas u svoj Holiday Home Nino primili kao da smo begovi, najeli nas i napili izvrsnom lokalnom malvazijom Vosilla iz Vozilića (Klaudio, drugi put ne ostavljaj nezaštićenu bisku! :)), Arijana iz Turističke zajednice nas odvela u Plomin i općenito, evo vam razlog za putovanje u Istru za koju vjerojatno i ne znate. Sama fešta je tipična istarska, od Nene Pavinčića na mikrofonu, harmonike, mažoretkinja, prastarih neuništivih Anelida i milijuna krafa koje smo apsolutno sve smazali. Divota.
Uglavnom, najtoplija preporuka, divan provod, pročitajte što je Kasandra napisala na Vilici o dojmovima s Festivala!
Kršan nas je namamio jednom zaista posebnom manifestacijom koja je ove godine održana po 18. put – KRAFIfest!
KRAFIfest je posvećen istarskoj deliciji o kojoj smo puno čuli, a smo ih konačno imali prilike isprobati u autohtonom okruženju.Radi se o tjestenini punjenoj nadjevom od svježeg sira koja se jede slatka ili slana. Nalik je raviolima, a jede se uz jednostavne umake ili pak žgvacet od kokoši. Svakako je ovo posebna tjestenina koja je zaslužila svoj festival, a ovaj u Kršanu je ove godine postao punoljetan!
U Kršan smo stigli tik prije početka manifestacije, a da tamo ne pođemo baš previše gladni, pobrinuli su se naši domaćini u Kući za odmor Nino. Tamo su nas toplo dočekali Sandra i Klaudio pa dok smo mi raspakiravali najnužnije i jednim okom motrili našeg mješanca koji je odlučio istražiti baš cijelo dvorište, oni su već na stol vadili domaće proizvode.
„Ma samo malo, ipak ste s puta“.
Grijeh je odbiti domaćine pa smo navalili na domaće kobasice, pršut, a pomamili smo se za domaćom sušenom vratinom! Nismo ostali imuni ni na sir obližnje sirane Fajman iz Šušnjevice. Sve ponuđeno je bilo lokalno, s područja općine Kršan, a čak su nam donijeli i domaći kruh i njihove domaće kolačiće pečene onako po starinski, s amonijakom što često srećemo diljem Istre.
Uživali smo, no trebalo je poći na otvaranje manifestacije pa smo još punih usta krenuli degustirati što Kršan nudi i ispod šatora!
Organizacija festivala nikako nije lak posao, a kroz ovaj je prošlo sigurno 2.500 ljudi pa čestitamo Ariani iz Turističke zajednice koja je cijeli dan budnim okom pratila zbivanja i priskakala kad je nekome nešto zatrebalo. Pošto je vrijeme u ovom periodu nestabilno, šator je svake godine postavljen za nedajbože.
Mi smo takve sreće da nas je kiša ipak sustigla, a u šatoru se tražilo mjesto više. Svi su željeli probati te krafi koje je osam domaćica s područja općine pripremalo. Bilo je tu svega, od onih kuhanih, pečenih, slatkih, slanih. Za svakoga ponešto! Probali smo ih sve, naravno, a recept za tradicionalne kršanske krafi možete naći na kraju teksta.
Mene su oduševili pečeni krafi, dok je Riba na kraju zaključio da su oni kuhani za njega. Kažem vam, za svakoga ponešto!
Nismo se libili isprobati i druge ponuđene specijalitete pa smo grabili pljukance s lignjama i tjesteninu s mljevenim mesom, a na samom se festivalu moglo pronaći i odlično lokalno vino. Za tekuća pitanja, tu je kao predstavnik Vozilića bila vinarija Vosilla, a isprobali smo njihovu malvaziju, merlot i muškat žuti. Riba je čak probao napraviti kršanski gemišt od popularne pašarete i malvazije, no sudeći po izrazu lica koji je napravio, neće ideju ponoviti.
Uz dobru kapljicu i zalogaje, uživali smo u nastupu mažoretkinja (one četiri najmanje princeze su nas oduševile), ali i KUD-a Ivan Fonović Zlatela koji su nas hipnotizirali svojim tradicionalnim plesovima. Nije ni cijeloj manifestaciji nedostajalo dobre muzike za što su se brinuli uvijek mladi Anelidi te harmonikaš Dejan Jedretić. Da su samo veseli ljudi pohodili KRAFIfest, svjedočila je i gužva na plesnom podiju! Svi su uživali u pjesmi i plesu, ali i krafima sudeći po redovima koje smo vidjeli ispred štandova.
Održano je i posebno natjecanje u izradi krafa, a svoju su vještinu prezentirali župan Boris Miletić, pjevačica Majda Šušelj -Tara, pročelnica Upravnog odjela za turizam Nada Prodan Mraković i općinski načelnik Roman Carić. Atmosferu je dodatno zagrijavao voditelj manifestacije Nino Pavinčić, a mi smo pak pokušavali razabrati te neke istarske izraze koji su nam manje poznati. Srećom smo imali divno društvo naših domaćina iz kuće za odmor Nino koji su nam strpljivo tumačili sve što nam nije bilo baš jasno.
Zabava je tu potrajala sve dok nije nestalo krafi, a pojelo se, vjerovali ili ne, 350 kilograma ove punjene tjestenine.
Mi smo se, pošto nismo baš neki plesači, povukli u naš smještaj i prepustili plesni podij vještijima. Kuća za odmor Nino nas je baš oduševila, ali lako za nas, Dživo je ipak najviše uživao. Ogromno dvorište koje okružuje kuću je bogom dano za našeg istraživača, a popodnevnu smo šetnju iskoristili za traženje šparoga.
Nismo morali daleko, oko kuće smo našli taman dovoljno za fritaju koju smo planirali pojesti ujutro, a našim domaćinima je preostalo samo slegnuti ramenima na činjenicu da su im pohlepni Purgeri obrali sve šparoge oko kuće.
Iako se cijeli dan jelo i pilo, Sandra i Klaudio su ipak zaključili da nam nije dovoljno istarskih specijaliteta pa su nam za večeru priredili maneštru od šparoga (nažicala sam recept i evo upravo se krčka i na zagrebačkom štednjaku), a Klaudio nas je iznenadio bisteccom fiorentinom koju je ispekao točno kako mi volimo. Toćalo se domaće maslinovo ulje, pila se Vosilla malvazija, a bome se nahranilo i psa ispod stola.
Sandra i Klaudio su dobili instant pet od pet zvjezdica za domaćine godine i bome visoko postavili ljestvicu za dalje. Ako tražite mirno mjesto za odmor, pet friendly, uredno i autohtono, ne morate tražiti dalje – kuća Nino je sve što vam treba.
Sljedeće nas je jutro zatekla teška kiša pa su planirane šetnje pale u vodu, no vrijeme je taman poslužilo za guštanje u smještaju, pripremanje fritaje s ostacima večere i friškim već spomenutim šparogama. E da, i naši su nas domaćini iznenadili domaćim jajima koje smo sretno umutili.
Taman smo se spakirali i kiša je jenjavala pa smo taj kratki prozor tek oblačnog vremena iskoristili za šetnju Plominom. Plomin je također u sastavu općine Kršan, a sada je svima ipak najpoznatiji po termoelektrani iako se tu skriva pravi dragulj koji smo s guštom otkrivali. Plomin je naime oplemenjen virtualnim vodičem pa vas na samom ulazu tek par klikova na vašem pametnom telefonu dijeli od virtualnog vodstva barunice Tonneti. Ovaj nas je lik proveo kroz ulice Plomina i pomogao nam da se potpuno uživimo u lokalne legende i šćorice (priče). Šćorica mi je, inače, nova omiljena riječ koju sam sretno ponijela kući iz Plomina.
Malo mi je žao što smo došli ipak koji dan prerano pa nismo u potpunosti uživali u cvatnji plominskog zvončića iako po viđenom možemo naslutiti da je u pitanju jedna prava ljubičasta čarolija. Naime, stare su kamene ulice preplavljene tim sitnim cvjetićima. Oni se, osim Plomina pojavljuju i na obroncima Učke, na Kalčiću, na stijenama kvarnerskih otoka Cresa, Lošinja, Krka i Paga. Ovom je cvjetiću posvećena i manifestacija, Zvončić zove u Plomin. Na kraju smo se u restoranu Dorina osladili tortama, a škicnuli smo i starinske recepte kojima su ukrasili jedan zid restorana. Pošto smo u điru šparoga, odmah sam škicnula jednu tortu sa starim kruhom i šparogama! Sljedeći tjedan je taj recept na redu, taman smo doma ponijeli i finog sira sirane Fajman pa će i mirisati na Istru.
Proljeće je puno događanja u općini Kršan pa tako već ovaj vikend možete uživati u Festivalu samoniklih biljaka. Kroz zanimljiva predavanja i radionice posjetitelji će imati priliku upoznati se s namjenom i načinom upotrebe samoniklih biljaka u gastronomiji i fitoterapiji pa nemojte propustiti ovu manifestaciju. Ako se spustite do Plomina, možda zateknete i zvončiće u punom sjaju!
Zadnja destinacija prije odlaska kući je trebala biti tek usputna, a postala je pravo iznenađenje. Naime, u Šušnjevici nam se na putu našao Ekomuzej „Vlaški puti“. Ovaj nam je interpretacijski centar i ekomuzej dao kratki uvid u život na području Šušnjevice i bliže okolice, a najviše nam se svidio dio posvećen „vlaškom“ ili istrorumunjskom jeziku.
Učili smo o jeziku kroz interaktivnu „igru“ pogađanja riječi, a naučili smo nešto i o kontrabandu – reklo bi se krijumčarenju trgovačke robe iz bescarinske zone preko Učke. Ipak, potrebno je malo zagrebati po površini i vidjeti da ljudi nisu to radili iz čistog oportunizma već iz potrebe, a priče svjedoka su dosita interesantne. Dosta je razloga za pristati u ovom malom mjestu pa svakako svratite i do Šušnjevice kad ste u ovom kraju.
Već se jedva čekamo vratiti, a na stranicama Turističke zajednice Kršan pronađite još više informacija o atrakcijama i događanjima na području općine i već ovo proljeće posjetite ovo šarmantno mjesto podno Učke.
Hvala na svemu i vidimo se opet!
