Uvijek kada sa svojim prastarim Cliom krenem u spuštanje s vrha Pelješca prema trajektu za Korčulu nekako već vidim kuću, starce, svoju valu… Mirišu borovi, pogled na otočiće oko Korčule potpuno očarava, na zavojitoj cesti svako malo nekakav putokaz za apartmane i vinarije…
A vinarija na Pelješcu ima već 92. U Hrvatskoj oko 2500. Pa ti onda nemoj pit, i još odaberi onu koja valja i u kojoj ćeš se osjećati kao kralj jer ipak moraš pristojan doći starcima, a iako je izbor golem, izvrstan i divan pored Mrgudića, Miloša, Vukasa i svih drugih, pred dulje vrijeme mi je za oko zapala jedna u blizini mora, na samom ulazu u Orebić.
Kako piše na Miva.com: “Vinarija Korta Katarina postoji od 2005.godine. Osnovali su je supružnici Lee i Penny Anderson. Naziv vinarije Korta Katarina potječe od naziva starih orebićkih ograđenih kapetanskih vila koje se zovu korte. Katarina (Katharine eng.) je dragocjeno ime koje se generacijama dodjeljuje u familiji, a kako se njihova kćer zove upravo tako…
Lee i Pam su tijekom rata donirali humanitarne projekte u Hrvatskoj i Hercegovini i od tuda kreće njihova poveznica s Hrvatskom. Nakon rata dolaze u posjet Hrvatskoj i na prvi pogled se zaljubljuju u ljepotu naše zemlje. Iz ljubavi prema zemlji i krajolikom kojim su bili okruženi rodila se želja za stvaranjem jedne vinarije.”
Ta zgrada, kuća, hotel, štoli, nekako mi je savršen primjer kako bi trebalo napraviti nešto monumentalno, veliko, toliko lijepo i prekrasno na oko. Riječ je o starom, predratnom odmaralištu iz 1920, koje su kupili Amerikanci jer su ovdje pronašli najljepše mjesto na svijetu.
Često se jako puno novca ne poklapa s ukusom, ali ovog je puta sve apsolutno predivno. Eto, zaljubih se u kamen, oblost, palme i mediteransko bilje uokrug, ali sve do neki dan nisam ušao unutra, pa je na kraju godišnjeg konačno i ova nepravda ispravljena. Vinarije je otvorena cijele godine, a hotel se iznajmljuje samo kao cjelina, nema da ćete uzeti sobu na noć ili tjedan, deset soba i to je to pa vam preporučujemo brutalan medeni tjedan.
Izuzetno ljubazni ljudi koji stoje iza vinskog podruma bez problema su mi javili termin, i kako je bio početak studenog i kraj sezone, bili smo jedini gosti, čak nam je i naš domaćin Goran Tanić rekao da se totalno zaželio hrvatskog jer je tijekom ljeta od silnih gostiju gotovo zaboravio pričati naški.
Goran je jedini Slavonac među zaposlenicima, svi ostali su lokalci, eventualno s obližnje Korčule. Priča o vinima je isto tako lokalna, plavac mali (iz njihovih vinograda na Postupu i Dingaču) i pošip (rukatac u pjenušcu), iako se uskoro priprema jedno sjajno iznenađenje. Dva pjenušca, jedno bijelo i tri crva, obično, winemaker i Reubenova (po gazdi) rezerva. Ako je godina loša, nema vina. Samo vrhunske stvari!
Dio vinograda je odmah uz hotel i vinariju nastalu 2005., dio se nabavlja od dobavljača s Pelješca, uglavnom bijelo, sve je renovirano do kraja tek pred godinu dana. Vina su samo vrhunske kvalitete, 30 pošipa, 70% plavci, oko 80.000 boca godišnje. Vinarije je u tri nivoa, koristi se gravitacije, nešto vina nakon fermentacije ide u inoks, nešto u bačve. Strojeva – nema. Glavna enologinja Nika Silić Maroević iz Račišća s Korčule. U vili i vinariji radi tridesetak ljudi.
Restoran nije a la carte, nego samo za goste hotela, ali u vinariji postoji degustacija, s uskoro i više od sadašnja tri slijeda hrane. Kušaonica je okupana suncem, sva u kamenu, dakle jedno nevjerojatno ugodno iskustvo uz brutalna vina. Pošip 2018, slastan je, herbalan, uz bok mog omiljenog Luke Krajančića, čuva se dijelom u inoksu, dijelom u bačvi i onda spaja u divnu voćnost i svježinu i na kraju izlazi maslačna aroma. Ima 13% alkohola koji se uopće ne osjeti, ali se i te kako osjeti nakon nekog vremena. Vino za jesen.
A onda su nam pokazali i vilu. Dakle, za ljubitelje luksuza, zlatnih pipa i možda mrvicu preameričko i kičasto za moj ukus. Ali, genijalno, za diviti se… Vlasnici su u poznim godinama, puno su zaradili marketingom i sad dolaze odmoriti kad im se poželi. Ugodna starost, mora se priznati.
Plavci su im divni, veliki, ozbiljni, iskoristit ću riječi velikog Ive Kozarčanina:
„Miriše po zreloj trešnji, dudu, suhim šljivama i rogaču, voćan je i okus, ali i pikantan, čvrst, dubok, harmoničan. Plavac Winemakers selection 2011. orebićke vinarije Korta Katarina vino je za uživanje, zapisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda i dodijelili mu pet zvjezdica. U vinariji je butelja 215 kuna.”
Još kad probate odležanijeg i odmorenijeg Reuben’s private reserve… Čudo!
Uglavnom, ne časite časa da je posjetite, degustirate i uživate u ljepoti jedne od najmodernijih vinarija Hrvatske. Hotel/Vila je još čudesnija, pa ako trebate kvalitetnog kuma ili barjaktara, bilježim se sa štovanjem.
Pelješac ostaje jedna od najvažnijih vinskih regija Hrvatske i nikako ne propustite dane otvorenih vinarija koji samo što nisu stigli!
