Iako smo išli u polušpijunsku misiju da možda imamo ekskluzivu o prvom radnom danu restorana čije se lansiranje već jako dugo očekuje, ispalo je da smo “samo” proveli prekrasno poslijepodne na vrhu Plešivice ispijajući izvrsna vina u obiteljskoj vinariji Korak.
A restoran će se otvoriti vrlo brzo, jer kažu da im, tako hrvatski, fali još samo jedan papir…
Mladi, netom oženjeni Josip Korak dočekuje nas na ulazu i pokazuje obnovljene i dotjerane dijelove vinarije/kušaonice/restorana, uz sobu za sastanke i vip lounge na katu. Odmjereno, ugodno, definitivno za provesti nedjeljno popodne. U biti, bilo koje popodne, bez ikakvog pretjerivanja, s prirodnim materijalima i bojama.
Najviše me dojmio šank, blistav i uredan, pod strogom paskom Josipove sestre Vere i njenog zaručnika Dina, koji se danas uglavnom bavio gostima, američkim turistima – i u „mrtvoj“ sezoni, ovdje je uvijek živo…
Obitelj Korak ima tradiciju već nekoliko naraštaja, a otac Velimir se nakon godina provedenih u zadruzi, krajem osamdesetih odlučio na iskorak i krenuo raditi sam. Uskoro mu se pridružio i Josip, koji je također završio studij Agronomije, tako da su danas njihova vina spoj najboljega iz prirode, tradicije i novih saznanja, što naročito dolazi do izražaja kod najnovije akvizicije, vina bez sumpora s divnim originalnim etiketama, dok se jedno posebno iznenađenje sprema i za idući tjedan, reći ćemo vam samo da je riječ o starim sortama.
Šest hektara vinograda obitelji Korak razbacano je na položajima na južnim, jugoistočnim i jugozapadnim stranama Plešivičkih vinogradarskih amfiteatara, na nadmorskoj visini od 350 do 400 metara. Vinogradi su pretežno na višim dijelovima, i tako se smanjuje opasnost od mraza. Nakon kišne 2014. godine kad je veliki dio vina završio u pjenušcima, uslijedio je period dobrih godina, i bili smo spremni na kušanje istih.
No, kako se ne pije na prazan želudac, na stol dolazi kruh od njihovog kvasca, buđola, špek, češnjovka… Sve iz vlastite proizvodnje, a tu je izvrstan sir Šestak od istoimenih proizvođača dva kilometra niže niz cestu.
Kuhinju će inače držati brat Bernard Korak, koji se kalio u Osteriji Francescani u Modeni, kao i u Hiži Franko kod tada najbolje chefice svijeta Ane Roš, gdje je na koncu radio kao sous chef. Iako ima mjesta za četrdesetak ljudi, u početku će ih primati dvadeset, tako da požurite s rezervacijama! Kada smo se već malo opustili, na stol je došla i šunka koja je odležavala dvije godine.
Obitelj pretežno uzgaja rajnski rizling, sauvignon, chardonnay, pinot sivi, te pinot crni, syrah i portugizac. Iako im nije primarno, rade i pjenušce, (brut nature, rose nature), pa smo tako i započeli putovanje prekrasnim zelenim brdima do kojih baš i nije najlakše doći, ali jednom kad ste stigli – dugo se nećete željeti vratiti. Nakon pjenušaca na red su došli svježi i ozbiljni Laškovec Rajnski rizling 2018, i rizling 2011., a onda i sauvignoni: Kamenica 2018. (meni idealan za uz rižoto s ne previše šparoga), i onaj iz 2011..
Uslijedio je sur lie chardonnay Laškovec 2017. i već spomenuta prirodna vina bez dodatka sumpora, koja obično volim nazivati tulumom u štali. Ali ovo je korak više. Divota, mekano, plemenito, level pro…
Završili smo s crnim pinotom Cimbuščak stari trsi (uskoro izlazi), sjajno vino s dva mjeseca maceracije i godinom i pol u bačvi, i zaboravili probati obećani višnjevac, kojeg smo ostavili za sljedeću prigodu. Uskoro izlazi i novi syrah, dakle, prekrasna vinska škola ljudi koji stvarno vole i znaju svoj posao.
Restoran se dovršava, svi su užurbani i nestrpljivi, nismo vidjeli jedino Bernarda, ali po Josipovim riječima – već se zna meni za otvaranje. Jedva čekamo.
“Velimir Korak na etiketama više ne piše kvalitetno ili vrhunsko vino. To su besmislene oznake, jer ono koje je danas vrhunsko, za deset godina ne mora biti. Međutim, piše vinogradarski položaj. To je jamstvo kvalitete, uz prezime koje je tijekom desetljeća postalo sinonim za pouzdanost.” Riječi su velikog Ive Kozarčanina koje najbolje opisuju doživljaj koji ćete još dugo nositi sa sobom.
Sjajna obiteljska priča, vrijedni ljudi i fantastična vina, vrijeme je da se stavi i točka na I, i otvori najbolji restoran na Plešivici. Do tada, još jednom svaka čast na svemu što su napravili.
Foto: Vilicom kroz Hrvatsku
