Klet Cinkuš: Najjači roštilj Demerja i Leskovca

Kada ste pomislili da smo se zaletjeli čak do Leskovca na granici Makedonije i Srbije, malkice ste se prešli, jer smo brke omastili na krajnjoj granici – Grada Zagreba!

by Ribafish
4 komentara

Ovoga smo tjedna imali sasvim zgodan izletić u okolicu metropole, odnosno u Hrvatskom Leskovcu i Demerju. Ako niste znali za ovaj skriveni dio Lijepe naše u kojem je zemljište sve skuplje jer ste u Zagrebu, a u biti ste u prirodi, prođete Arenu, pa desno prema Stupniku, prije Emmezete skrenete lijevo, nakon kilometar – dva opet lijevo – i eto vas!

Nakon ugodnog poslovnog razgovora u Vitakraftu, osjetili smo da je vrijeme i za pojesti nešto pa se zaustavili u Kleti Cinkuš. Iako izvana ne djeluje toliko veliko, ovdje pogotovo na terasi ima mjesta za 140 ljudi, a tu je i parkić za klinčadiju, kao i dovoljno prostora i slobode za vaše ljubimce.

Dapače, u dvorištu imaju i prekrasnog konja! Na vratima stoji natpis da je ovo mjesto samo za prijatelje i ljude dobre volje, a slobodno bi mogli i dodati – i za one koji se žele fino najesti.

Klet Cinkuš postoji od 2003. godine i danas je, iako tu ima svega od burgera do pizza, poznata najviše po teletini ispod peke i jelima s roštilja uz kruh koji rade sami. Još kad saznate da lepinje dolaze iz novozagrebačke Rusice, a brioši za burgere od Miška, vidi se da vlasnici stvarno na nivou brinu za svoje posjetitelje.

A njih ima stvarno svih fela, od lokalne ekipe, poljoprivrednika, do hrpe poslovnjaka koji dolaze iz desetaka svakojakih zgrada koje ovaj kraj pretvaraju u pravu business zonu na ovom kraju metropole.

Chef zadužen za sva blaga na meniju već dvije godine je Vedran Ožegović, koji je karijeru brusio u Staroj Savi, zatim u Trabakulu u Betini, Muringu u Tribunju i Spare Ribs Grillu u Rudešu.

Govori nam da imaju desetak klasičnih vina iz cijele Hrvatske, kako je kupaža kuće mješavina raznih sorti iz Štrigove, ali da je slažu sami i da uz klasična piva, imaju i sjajni lokalni craft Hajsonberg, do kojeg se prošećete za svega par minuta. No, za stol su stigle vrlo kvalitetne mazalice s brendiranim umacima Volim ljuto i kušanje je moglo početi.

Sve što mogu nabavljaju iz OPG-ova u blizini, a meso je uglavnom iz Super Marija iz Botinca. Naglasak je na lokalnoj, domaćoj kuhinji, i ne odstupaju previše od toga. Gableci se služe do 15.00 i stoje od 35-45 kn, a na moju veliku žalost – nama špek fileka.

„Nije išlo, stari, nema smisla…“ slegnuo je Vedran ramenima, a sve se zaboravilo kad je na stol došla plata za dvoje koja više izgleda kao plata za gladnu obitelj, fina piletina, još bolji lungić i izvanredno začinjena pljeska koja je tek na sekundu ostala predugo na vatri. Kao da smo u originalnom Leskovcu, jako dobro!

Uslijedili su njoki s teletinom i vrganjima i po meni bolji izbor – pljukanci s biftekom i vrganjima, možda i najbolje jelo dana. Obilato, ukusno, čak i iznad neke osnovne filozofije Cinkuša „Pojest, popit i ne preveć razmišljat!“…

Za deserte ima svega, od palačinki, preko tiramisua do štrudle i suflea, uglavnom, sasvim zadovoljavajuće za kvart u kojem do sada i nismo bili previše puta. Nostra culpa, sad znamo gdje su…

Uglavnom, ako volite dobro začinjene pljeske, pljukance i domaći craft – naletite u Klet Cinkuš u Demerje na granici s Leskovcem. Garantiramo da nećete izaći gladni!

I ovo bi vam se moglo svidjeti

4 komentara

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.