Kikinda je u mom pedeset i nešto godišnjem mozgu bila smještena tamo negdje na kraju Vojvodine, odakle su nam dolazili i prijevodi Velikog Bleka, Kapetana Mikija, te Carnexovih pašteta i gotovih jela 29. Novembra. Kada sam dobio poziv od organizatora Škembe festa Milorada Šibula da svakako dođem na njegovu manifestaciju i budem član međunarodnog žirija, samo sam spakirao stvari za prenoćiti, uzeo sretnu žlicu i čekao datum.
Da stvar bude bolja, prikrpao sam se proslavljenoj ekipi restorana Kod Bake iz Kapelice pored Garešnice te se mirno truckao pola dana do zadane destinacije. Mnogo su im loše ceste, a sad još ima i kombajna i traktora tako da skidam kapu vozaču Zdravku! Usput nam je pri prvom otvaranju gepeka ispala rakija na pod i ne razbila se, stali smo u lošem restoranu za šofere, i na kraju ne našli jezero na kojem se trebalo kuhati… A onda sjeli i uživali u mirnoći i nekakvom starinskom štihu pri prvom posjetu Kikindi, dok mi je u ušima odzvanjalo “Alive in kickind”…
Grad sa svojih 32.000 duša dijeli sličnu sudbinu brojnih mjesta u regiji koja nisu imala sreću da se nalaze na važnim prometnicama, a kako im je industrija uglavnom pogašena, Kikinda i nije magnet za mlade ljude. S druge strane, grad je čist, uredan, s prekrasnom, balaševićevskom atmosferom i ljudima s kojima ćete propričati i odmah uz osmijeh saznati što vas zanima. Banat, samo takav… Kada nas je već sam grad ugodno iznenadio, lokacija na kojoj je trebalo kuhati i ocjenjivati fileke je sve digla na višu razinu jer se radi o prelijepom parku uz jezeru u centru grada totalno skrivenom od vanjskih utjecaja. Čudo!
Večer smo proveli u društvu legendarnog kikinđanskog chefa Radovana Subana, s kojim me povezao dragi prijatelj Gabor Vecsey iz magazina Hedonist. Uz roštilj, rakijicu i Zaječarsko pivo saznali smo pregršt detalja o ovom kraju i specijalitetima koji ih karakteriziraju, pa tako saznali za tri craft pivovare i sjajnu Malu radionicu kafe s vlastitim proizvodima. Ujutro sam krenuo odraditi svojih 10 kilometara i izašao potražiti neko brdašce da snimim grad. Dva sata kasnije sam se vratio u apartman shvativši da sam ipak u Vojvodini, i da brda – nema, pritom pogledao kostur mamuta u muzeju, prošetao do pijace, groblja i pokoje crkve te bio sto posto spreman za jedno od meni važnijih suđenja u karijeri.
Romana Rista iz Arada, Rumunjka je koja radi na kvalitetnoj promidžbi okusa svoje zemlje, piše kuharice, drži predavanja, organizira manifestacije, Dragana Herceg prehrambena tehničarka iz Kikinde i moja malenkost smo u svojstvu žirija dosta bojažljivo gledali velik prostor na koji su se razbacali natjecatelji, dogovorili detalje pravila i krenuli razgovarati s okupljenima. Kao i uvijek na ovakvim feštama, pola ekipa dođe zbog prestiža i trofeja, a druga polovica samo radi tulumarenja, pa je tako bilo i danas. Veseljaci, tamburaši, narezana slaninica, kobase, krvavice i sirevi, gajbe Jelena i bocuni vina s obaveznim rakijama dobrodošlice kraj svakog kotlića pretvorili su ovaj sunčan dan u nešto izvrsno, veselo, raspjevano, a bogami ni nitko nije ostao gladan. Od nereda ni n, divota…
Točno tri sata nakon početka, proglasili smo i kraj natjecanja i pričekali predstavnike svih 17 ekipa da predaju uzorke, Milorad ih je označio i mogli smo početi s ocjenjivanjem. Ako me znate, onda vam je jasno da fileke obožavam i da sam dosta strog kad je riječ o ocjenjivanju. Dakle, preslani, premasni, prekiseli uzorci su odmah dobili ocjene manje, baš kao i oni koji su bili prečvrstih ili premekanih tripica. I bilo je tu svega, stvarno svega, od pokušaja s previše mažurana, prejakog udjela kima, potpuno rijetkih ili zakiseljenih s više vina nego temeljca… Ali svejedno, njih devet je bilo za svaku pohvalu, doduše, pojeo bih ja svih 17 i malo mrmljao, ali danas ih je bilo stvarno sjajnih.
Nismo se složili oko apsolutno svega, ali bilo je jako ugodno surađivati s dvije kompetentne prekrasne i elokventne mlade dame i tako smo došli i do konačnih rezultata. Trio pobjednika došao je iz domaće Kikinde, a među „Dijasporom“ su dečki iz Garešnice završili na četvrtom mjestu s bodom ispred Rumunja i dva ispred Mađara (koji su bili srebrni u Garešnici). Naravno, sve su ekipe dobile poklone i svi koji su ovdje došli su pobjednici, pogotovo oni koji su po prvi put probali tripice i zaključili da je to jelo u biti sjajno, i da se predrasude trebaju razbijati te otvarati prema novim svjetovima.
Romana je zaključila da će uskoro organizirati prvi rumunjski festival, a žena koja je dovela pedesetak svojih prijatelja zrači toliko kvalitetnom energijom i ljubavi prema namirnicama, hrani i tradiciji, da sam ostao u čudu i obećao da definitivno dolazimo. Divna Dragana mi je poklonila lokalna piva Banatske pivovare za put, popili smo još koju od Kings Brewery (a večer prije i Drozli…), nitko se nije previše ljutio što nije prvi, pogotovo oni koji jesu bili prvi, a fešta se s i dalje prekrasnog jezera prebacila na druga mjesta u gradu. Dakle, ako želite burekdžinicu s 19 vrsta bureka, pravac Baja kod zgrade Suda! I buča se kaže – ludaja!!!
Kikinda je mirno mjesto divnih ljudi okruženo beskrajnom ravnicom, s vrhunskim kuharima, bogatom ponudom pretežno roštilja i gdje vam je apsolutno sve pri ruci. Kada dolazite, birajte dulji put autocestom, spremite na vrlo niske cijene klope i cuge, nemogućnost odbijanja runde i zdravice te neke mirne, vrijedne i drage ljude. Škembe fest ima malih organizacijskih nedostataka, ali bi s vremenom trebao postati meka za regionalna prvenstva u puno jačem izdanju i s još više PR-a i marketinga, ali svejedno, svaka čast na svemu i hvala na pozivu.
Još jednom hvala Aleksandru na smještaju, Miloradu na organizaciji (druge godine nam daj mikrofon i popis ekipa 😉), Dragani i Romani na novim prijateljstvima, desecima novih poznanika, Garešničanima osvjetlanog obraza Zdravku i Grossu na avanturi (“Sjebali smo s lukom, drugi put pobjeđujemo!”) i Danijeli što je sama držala četiri kuta Kod Bake dok nas nije bilo. Vidimo se u Garešnici na trećem Tripe festu 1. lipnja 2024.!
Službeni rezultati 4. Škembe festa, Kikinda 2023.
- Branislav Momčilov – Kikinda
- Rudolf Pavli – Kikinda
- Petar Milić – Kikinda
- Alen Horvat – Garešnica
- Dragoslav Đuričin – Kikinda
Najveselija i najbrojnija te najbolje pripremljena ekipa – definitivno Rumunji!
Foto: Goran Birimac, Zdravko Andri, Romana Rista
