Dva kombija puna vinskih novinara, blogera i općenito vesele ekipe uputila se zorom iz Zagreba kako bi još bolje upoznala prostor koji se prostire podno Kozjaka, a s najvećim naglaskom na sortu crljenak kaštelanski.
Poznata pod sinonimima tribidrag, pribidrag, zinfandel, primitivo i kratošija, ova je vinska sorta najzaslužnija za pozicioniranje Kaštela, pa i čitave Hrvatske na svjetsku kartu „must see“ vinskih destinacija.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Kaštela kroz povijest
Povijest uzgoja grožđa na području Kaštela seže još u Antiku, o čemu smo se osobno uvjerili u prekrasnom, ali ledenom dvorcu Vitturi u kojem se nalazi muzej grada Kaštela. Uz stručno vodstvo prošli smo kompletnu povijest od prapovijesti i Mujine pećine sve do današnjih dana, i vidjeli prekrasne megarske keramičke čaše koje dokazuju da se ovdje odavna uživalo u vinu.
Naime, u zapadnom dijelu kaštelanskog zaljeva, pri istraživanjima helenističke faze naselja Sikuli, pronađene su brojne reljefne keramike i amfore u kojima se čuvalo vino, kao i luksuzno stolno keramičko posuđe koje je služilo za svakodnevno ispijanje.
U blizini je pronađen i Putaljski dokument ili tzv. Trpimirova darovnica iz 852. godine kojom knez Trpimir Splitskoj nadbiskupiji daruje crkvu Sv. Jurja u Putaljima, zajedno s pripadajućim vinogradima i kmetovima, što je prvi pisani dokument u kojem se spominje naziv Hrvat te spominju hrvatsko vinarstvo i vinogradarstvo.
Južne padine planine Kozjak od davnina tako obiluju vinogradima, čije laporasto tlo i osunčani strmi položaji omogućuju uzgoj vinove loze i proizvodnju, najčešće crnog, vina iznimne kvalitete. Anton Kovač, vlasnik vinarije Putalj, rekao nam je da se prije II. Svjetskog rata 95% obitelji u Kaštelima bavilo vinogradarstvom i vinarstvom, ali je poslijeratna industrijalizacija pokrenula trend zapošljavanja u tvornicama baš kao i na većini naših otoka.
Osim toga, poslijeratna tvornička proizvodnja vina, koja je favorizirala visoke prinose spram kvalitete, nije išla na ruku autohtonim i domicilnim sortama ovoga kraja (ljutun, dobričić, glavinuša, ničuša, babica, mladenka, rogoznička, vlaška, plavac mali i maraština), koje u pravilu odlikuje nešto niža rodnost. U Kaštelima je 1946. godine bilo posađeno 20 milijuna trsova vinove loze, dok ih je danas manje od pola milijuna.
Povratak crljenka
Crljenak kaštelanski tada je bila zaboravljena i gotovo potpuno iščezla sorta, a onda je 1997. godine Carole Meredith s kalofirnijskog sveučilišta Davis zaključila da je ova sorta zajedno s brojnim iseljenicima iz područja Austro-Ugarske, krenula u svijet iz carskog rasadnika u Beču. U ljeto 2001. u suradnji s prof. Maletićem i prof. Pejićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, otkrili su u vinogradima Ivice Radunića iz Kaštel Novog kako uzorci crljenka ukazuju na stopostotnu genetsku identičnost sa zinfandelom i tako je ova sorta spašena od zaborava.
Danas je proizvodnja crljenka kaštelanskog u značajnom porastu, a dvanaest udruženih proizvođača dobilo je oznaku visoke kvalitete javne ustanove RERA pod nazivom „Pravi kaštelanski crljenak“. Ugostiteljski objekti i vinoteke koje žele istaknuti oznaku Zin(fandel) friendly moraju ispuniti čak 22 uvjeta, među kojima su poznavanje povijesti sorte, te način uzgoja loze i proizvodnje vina.
Crljenak kaštelanski u čaši, prema riječima sommeliera Tome Jakopovića, dopadljivo je, sadržajno i karakterno vino koje odiše snagom, ali i svježinom. Ima duboku crvenu boju i uglađene tanine, dok su relativno visoki alkoholi u pravilu dobro uklopljeni, a vina prepuna slasti.
Turneja četiri (i pol) vinarije
Priču o Dvorcu Vitturi u kojem je smješten Muzej grada Kaštela predstavila nam je gospođa Nada Maršić, direktorica TZ grada Kaštela, a nakon toga smo krenuli istraživati nove Kaštele i vinare. U ugodnom ambijentu moderne Vinarije Vučica u Kaštel Kambelovcu s čije terase puca pogled na Kaštelanski zaljev, dočekali su nas Anđela i Josip Vučica, koji su 2019. godine hrabro odlučili oživjeti gotovo napuštene obiteljske vinograde i upustiti se u proizvodnju vina.
Vinogradi u selu Dugobabe im se prostiru na oko 3,5 ha, proizvode oko 5.000 litara godišnje, od čega se oko 20% proda na kućnom pragu. Vučica za sad nudi četiri etikete koje smo probali ručajući njihovu teletinu ispod peke: Maraština 2020, Opolo rosé (babica, plavac i crljenak) dobiven 24-satnom maceracijom, Cuvée Vučica 2019 (babica 70%, plavac 15%, crljenak 15%) i Crljenak kaštelanski iz 2018 u kojem je dozvoljenih 10% plavca malog. Kušali smo i crljenak Bedalov, jedan od najbolje ocijenjenih crljenaka u Hrvatskoj, kojeg nam je poslao vlasnik Jakša Bedalov, ali nas na žalost zbog renoviranja, nije mogao ugostiti u vlastitoj vinariji.
Na sljedećem punktu dočekao nas je iskusni vinar Anton Kovač, vlasnik vinarije Putalj iz Kaštel Sućurca. Riječ je o starom nazivu za selo Sućurac u kojem se nalazi izvor vode Puteus Manus, ali i crkvica Svetog Jurja, poznata po već spomenutoj Trpimirovoj darovnici. Uz kušanje dva vrhunska crna vina – Plavca malog 2019 i Crljenka kaštelanskog 2019 (u ponudi imaju još i rosé od crljenka), pohvalili smo izvrsno dizajniranu etiketu:
„Grafika predstavlja izvor vode, koji je zapravo otvarač za vino, ali i vinska čaša, no zapravo može biti i trs s korijenom, ali na kraju nije ništa od toga već Kaštelanski zaljev.“ Govori Anton.
Vinogradi su smješteni na padinama Kozjaka na oko 2ha površina, na kojima se uzgajaju isključivo plavac mali i crljenak kaštelanski. Antonove vođene vinske ture čine 70% poslovanja vinarije, čime se snažno promovira vinski turizam ovoga kraja.
Nakon što smo se divili čak 1500 godina staroj maslini, u narodu poznate pod nazivom Perišićeva mastrenka u Kaštel Štafiliću, istraživanje smo nastavili u vinogradu Ivice Kuzmanića iz Kaštela Novog. Kušali smo pošip i bijelo vino samonikle loze pronađene u vinogradu (za koju Kuzmanići vjeruju da ovdje raste još od 50-tih godina prošlog stoljeća), što ju „radno“ nazivaju Kikićeva bijela.
Vino od autohtone sorte glavinuše, koju odlikuju visoki šećeri i mali prinosi, jedini na svijetu čuvaju od zaborava i danas imaju 2000 trsova. Najbolje rezultate dobivaju tako da u vinu ostavljaju 30% prosušenih bobica kojima vino dobiva na ekstraktnosti i uz obavezno odležavanje 3 do 4 godine. Vlasnik kaže da je to još uvijek eksperimentalno vino kojeg proizvede u količini od jedva 1000 litara godišnje.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Na kraju, došao je red i na degustaciju čuvenog pošipa Ivice Milana, vina koje je prije dvije godine u organizaciji Rolls-Royce kluba posluženo na rođendanu britanske kraljice Elizabete. Pažljivo odabrane sadnice pošipa s Korčule su zaživjele svoj novi život pod obroncima Kozjaka, gdje je Ivica izmislio za njih posebni „pergola uzgoj“ koji podiže lozje visoko, i omogućuje svakom grozdu optimalan omjer hlada i sunca.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Time je postignuta idealna insolacija uz kontrolu zrenja, sladora i budućeg alkohola. Kao gosti Cigar kluba Mareva, na čelu s cigar-ambasadorom Markom Bilićem, čuli smo i priču o prvoj hrvatskoj cigari pod nazivom Spalato, i još dugo, dugo uživali u vinu i pričama vrijednih ljudi ovoga kraja.
Želite li i vi doživjeti KašteIe, kliknite na www.kastela-info.hr, i krenite vinskim putevima crljenka i prijatelja, a je drugi put definitivno nosim i opremu za „u lignje“ jer je kaštelanski zaljev toliko divan da se to ne smije propustiti. Posjetite Kaštelanski kraj i istinski uživajte, mi se svakako vraćamo!
Foto: Nikola Zoko, Dear Leader Joe, Rene Karaman, Ribafish
