Kako sam zadovoljio 80 žena

927

Ne znam sjeća li se itko normalan neke prastare serije nedjeljom navečer o radnicama tekstilne industrije u Banja Luci kasnih sedamdesetih, ne bih je se ni ja sjećao da nije imala naslovnu pjesmu sa zaraznim refrenom “Osam stotina žena, la la la la la…”.

Tih je godina bila i zapažena reklama za hotel Esplanade, u kojoj je u završnoj sceni jako puno sobarica i čistačica veselo mahalo u kameru, dok je Oliver Mlakar iz offa govorio “Dvjesto četrdeset ljudi čekat će na vas!”.

Sljedeća brojka vezana uz puno žena dogodila se sad u četvrtak navečer kad sam u dogovoru sa Cineplexx Centar Kaptol trebao istima napuniti dvoranu u kojoj se puštala romantična komedija.
Dakle, sa 80 žena.

Da, usro sam se, ali kao osoba koja je preplivala Faros maraton, te preživila olimpijski desetoboj i depiliranje leđa – lupio sam šakom o stol i rekao “Ja to mogu!”
Kad sam tu na blogu najavio kino i pozvao žene, prvo sam mislio da ih neću skupiti ni za belot, ali onda se otvorilo, tako da sam tjedan dana prije najavljenog datuma već morao pisati odbijenice!

Ovom prilikom stoga još jedna isprika svim djevojkama koje su se prijavile nakon onih prvih osamdeset (njih cca 150), pa nisu mogle doći pogledati film i popiti čašu šampanjca.
Ali, kako rekoše ljudi iz Cineplexxa – odjek je toliko dobar da ćemo se opet družiti.
Za sad sam osmislio trilogiju Čaka Norisa s rastavljenim frajerima, Tom i Jerry maraton s dječurlijom te Inspektor Rex – prve sezone s kućnim ljubimcima.
Ali, otom potom Župančić, prvo izvještaj iz kina.

Dakle, film je predug, ljigav i besmislen, kao da su ga klala tri režisera, s previše vraćanja na onaj iritantni kostim zeke, glavni glumac je prekmezav, kenjav i madežast, iako glavna glumica nije za bacit.
Fali mi nekakva njena suprotnost, sisata kuja koja na kraju nastrada, ali kaj sad, to sam ipak samo ja – muško.
Uglavnom, pol sata predug, nasilno hepiendiran i – totalno oduševljavajuć za sve 84 žene koje su se na kraju uspjele skupiti!!!
Možda je zbog šampanjca?

Zaključak je da su romantične komedije za žene, isto kao i vulgarne komedije za mužjake – još uvijek pišam na “Ima li pilota u avionu”, “Top Secret” i “Hot shots”.
Pa sam u biti presretan što sam na ovaj način to imao priliku i shvatiti na svojoj koži.
Čak sam se skoro i rasplakao kad su se krenuli ženit, prokleti ljetni hormoni…

Svjetla se pale, strah me se okrenut jer sam obećo curi da neću gledat žene ispod brade, nakon puno smijanja, navijanja pa čak i pljeskanja, moj harem odlazi u noć.

Neka, sad u CV-ju mogu napisat da sam odjednom zadovoljio 80 žena.
Ali Baba sucks, Ribafish rules!

Fala Cineplexxu, fala curke, vidimo se opet uskoro!!!

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)