Komentari na: Jedno ljeto s Rokom, kako sam mislio da ga vidi Rok…

Autor: M

Fri, 15 Feb 2019 10:40:54 +0000

Moj stariji brat je redovito nabavljao Klik.
Pretpostavljam, ne zbog Ribe nego radi treba i sve te priče. A možda i zbog Ribe.
Ja, vrlo mlado čeljade, tada sam krišom listala i čitala Klik. Zapravo, čitala sam ono što RibaFish piše i smijala se. Bilo mi je fora naći još nešto zanimljivo za čitati pored Zagora i Alan Forda.
I tako je jedna djevojčica koja nije imala pojma o životu, a sad vjerojatno još i manje, postala, a nazovite to kako hoće, ali ja bih rekla štovatelj Ribih riječi. Počela sam i sama piskarati, pomalo. Kroz moje školovanje, izrodio se taj neki talenat za pisanje, pa sam vodila školske novine u kojima sam žonglirala između nekih ozbiljnih i blesavih tema. Ruku na srce više su mi sjedale ove blesave. Bila sam opaka tad jer sam u jednom od članaka rekla ‘JEBEM TI’ i cijela škola je bila u šoku. Novine su izlazile u 10 primjeraka, zvala su se ‘Dvojka’ i nije bilo šanse da se takav skandal zataška jer se već na velikom odmoru školom proširio glas o tome kako je ona mala glasna iz gimnazije opsovala u školskim novinama.
Od tih prvih čitanja Klika, pratila sam Ribino piskaranje godinama. Povremeno bih pustila neko vrijeme da se nakupi novog štiva, a ponekad bih redovito pratila. Znate kako je to u životu, neke stvari su konstantne bez obzira da li ih radite svaki dan, svakih pola godine ili svakih par godina ali su prisutne tu, u vašem su životu. Možda je tako i s ljudima, imate neke prijatelje koje ne vidite godinama ali onog momenta kad se vidite, kao da nikad niste ni bili odvojeni, kao da je vrijeme stalo u tom momentu kad ste se rastali i ponovo krenulo kad ste se sreli. Ali su i dalje tu.
Danas, živim uspješno od piskaranja, tko bi rekao da se to može jel da? I sve je počelo s Ribom.
I dan danas, iako prođe neko vrijeme i život me pretekne pa se ne snađem u momentu, Riba je konstanta.
Hvala, Riba!

Autor: A.

A. — Mon, 08 Oct 2018 21:08:33 +0000

Čitam Ribafisha još iz doba Klika, i danas pamtim onu kako reći njenom tati da je trudna, dnevnik trudnog muškarca nakon tog, sve zgode i nezgode s Rokom.. Vidjela sam vas hrpu puta po gradu, food festivalima, izviđačima, uvijek veseli i nasmijani.. I znam da ništa od ovog što hrpa nas piše, ne može pomoći, nema tih riječi da se kaže išta pametno. Ali znam da s ovog svijeta ne možeš, ne još, ne želiš svojim roditeljima ovo što osjećaš ti sad. I moraš se boriti jer nema druge. Nije tvoja krivica, neka pitanja nažalost ostanu ne odgovorena.. Pamtim i životne istine za sina kad bude punoljetan, zajedničke planove, i svega što je mogla donijeti budućnost. Nažalost, ta budućnost se neće dogoditi, ali nastavi s tim, piši za njega, piši za svu drugu djecu koja možda neće dobiti takve savjete od svojih roditelja, piši i roditeljima, proširi im vidike. Kažu da čovjeka najviše (nakon dobitka na lotu) veseli humanitarni rad, odnosno osjećaj da može nekome pomoći. Ti možeš, iskoristi taj dar u spomen na Roka, znaj da je on u svojih 12 godina prošao više nego što neki naprave za cijeli život.. Postoji toliko djece koja su sama, nemaju tatu da ih vodi u kino, escape room, geo caching i sva druga cool mjesta, možda se ta silna tuga može usmjeriti na nešto pozitivno. Probaj! S Rokom u srcu, jer tamo će ostati zauvijek.

Autor: Marita

Marita — Mon, 08 Oct 2018 00:57:19 +0000

Moj sin je puno mlađi od Roka i uspoređujući ovo vrijeme s onim kada sam ja odrastala kasnih 70-ih i u 80-ima, čini mi se da zaista odrasta u lošim vremenima. Mi smo puno više živjeli u sinergiji i s čovjekom i s prirodom i koliko god nismo imali ništa naspram djece danas, imali smo sve.
Danas je teško biti dijete u vremenu instant sreće, zabave, interesa. Ne možeš ostati neokrhnut. Ni mi odrasli, a kamoli dijete koje živi u buri svojih emocija. Koliko god to svakog roditelja činilo bespomoćnim, istina je da ne možeš s njim biti 24/7 kako bi bio siguran da ga možeš sačuvati od svega i koliko god se trudio da mu usadiš one prave vrijednosti i osnažiš za život, nikad ne možeš biti siguran da se to sve na željeni način posložilo u njegovoj glavi. Možeš se nadati i ništa više od toga.
Sigurna sam da si ti učinio sve da tako bude.
Razumijem sve emocije i stanja koje opisuješ i mislim da nitko ne očekuje da budeš onaj od nekad; nemoj ni ti.
Nakon ovakve tragedije većina ljudi pobjegne u vjeru i vjerujem da je dobro da je tako. Puno teže je to preživjeti ‘naživo’ bez iluzija o anđelima i rajskim vrtovima. Sumnjiv mi je taj bog koji bi dozvolio toliku patnju. Zvuči mi kao neki tip kojeg ne bih željela poznavati.
Žao mi je što je tako, voljela bih da sam mogla zadržati vjeru u njegovu dobrotu.
Divim se tvojoj snazi. Znam da ti je svaki dan borba za smisao.
Divim ti se jer treba uopće moći funkcionirati-moći se ujutro ustati, raditi išta smisleno, komunicirati s ljudima, ne biti ogorčen 24/7, tražiti smisao za dalje i ljepotu u životu (u pjesmi, vicu, knjizi, bilo čemu što postoji).
Ne mislim da vrijeme liječi rane, one se samo vidaju u vremenu.
Mislim da samo oštrica boli malo otupi jer se srodiš naposljetku s tom misli koja te budi ili se s njom budiš- da ga nema…
Na njegov rođendan i sve protekle dane vaše razdvojenosti beskrajno sam tužna zbog vas i ljuta jer se i pravda i nepravda dijele neovisno o tome kakav si i što si zaslužio.
Želim ti da pronađeš svoj mir i svoj smisao usred besmisla, ne samo zbog života kao takvog, nego i još više, usprkos njemu.

Autor: Bubašvaba

Bubašvaba — Sat, 22 Sep 2018 12:20:02 +0000

Biraj St ili Ka, pa mozemo popiti pivu i popricati o nasim sinovima. 🙂
Rekla jednom Zvoncica Petru Panu da ga ceka na onome mjestu, izmedu sna i jave. Istina je. Ondje ga i ja vidam.

Autor: Iris

Iris — Thu, 05 Jul 2018 22:37:36 +0000

Divan i emotivan tekst. Knedla u grlu stoji. Svatko može biti otac, ali ne mogu svi biti tata. Barku nemam, krevet u Rijeci imam kad god poželiš promijeniti okolinu

Autor: Marita

Marita — Thu, 05 Jul 2018 01:05:51 +0000

Šta je d-mol za emocije koje su se trajno nastanile u meni zbog tvog gubitka…Apsolutno i još uvijek neprevedive u riječi…

Autor: Teuta

Teuta — Wed, 04 Jul 2018 13:57:09 +0000

sve sto cu rec je volimo te <3

Autor: Davor Krajacic

Davor Krajacic — Wed, 04 Jul 2018 11:06:09 +0000

Uff…teško…knedla….bez teksta…

Autor: Viviana

Viviana — Wed, 04 Jul 2018 09:46:47 +0000

https://www.youtube.com/watch?v=KrO3AgonFm0

“ja jedino umem da budem Don Kihot
i da dalje jurim svoje vetrenjace”

Autor: Tonči Barčot

Tonči Barčot — Wed, 04 Jul 2018 08:13:19 +0000

U jednom dahu sam pročitao ovo štivo. Nemam dalje teksta. Sve mi se u grlu stislo.

Autor: Fila

Fila — Wed, 04 Jul 2018 08:02:42 +0000

Prvi put se borim da suzu ne pustim na temu “Kako sam proveo ljetnje praznike.” Fant-fant-fantastično.

Autor: anabanana

anabanana — Wed, 04 Jul 2018 07:51:44 +0000

divan tekst…divan otac 🙂 predivne uspomene <3

Autor: Maja

Maja — Tue, 03 Jul 2018 19:05:05 +0000

Nemam ni krevet ni barku ali saljem veliku pusu