U počecima craft booma u Hrvatskoj pred nekih desetak godina zaljubljenici u kvalitetno pivo bili su najsretniji ljudi u zemlji. O kako se tu kuhalo i isprobavalo novih sjajnih stvari, otvarale se nove čakre, uživalo u do tada nezamislivim aromama i mirisima… Ljudi koji su hrabro krenuli stvarati svoje brendove i otkrivati nam nova piva danas su duboko u biznisu, nimalo maženi i paženi od strane države i poreznika, svaki s nekim svojim stilom i pričom, pa danas postoji preko 120 pivovara u Hrvatskoj i svatko može pronaći nešto za sebe. No, jeste li sigurni da znate prepoznati stilove, kako točiti, gledati, mirisati, piti i još kvalitetnije uživati u dobrim pivima i naučiti nešto novo iz ove branše?
E pa sad dolazimo do bitnog, jer je jedan od tih ljudi s početka priče, čovjek koji se okušao i kao sudac i kuhar i distributer i ne znam što sve ne, Hrabren Dobrotić, počeo je držati ljetne edukacijske pivske radionice u megapopularnom Broomu 44 Igora Gudca i ekipe na zagrebačkoj tržnici Dolac.
Dakle, Hrabrene, predstavi nam se u par rečenica, otkuda si, koliko si star, što si htio biti kad narasteš…
Rođen sam u Zagrebu, gdje živim cijeli život, 35 godina. Kao dječaka me zanimala biologija, a u srednjoj školi i na fakultetu glazba i humanističke znanosti pa sam studirao i diplomirao književnost.
Kako, kad i zašto se rodila ljubav prema pivu?
U onom trenutku kada je u ovom dijelu Europe kulturološki prihvatljiva konzumacija alkohola, dakle negdje oko punoljetnosti, dolazi do prijelomne točke, u kojoj pojedinac ili postaje dijelom „kulture pijenja“ ili se ograđuje apstinencijom, pri čemu mlađoj generaciji srdačno preporučam ovo drugo. Međutim, u mom slučaju to je bila sredina romantičnih 2000-ih, koje su i tebi, siguran sam, ostale u vrlo lijepom sjećanju: uzlet alternativne scene, u Zagrebu je to značilo izlaske na Ribnjak, Purgeraj, Melin, Route 66, Močvaru, kasnije naravno stari Krivi put i KSFF i pio se uvijek – Tomislav. S pivske strane tu je bio Medvedgrad (tada) na Savskoj i litra Crne kraljice za 18 kn (manje od 2,5 € za one koji ne pamte tu valutu), ali uskoro i (tada) kultni Tolkien’s, zatim HopDevil koje je opskrbljivao čarobni Magic Beer Room i osebujni Belgijac Ludo. U Zagreb su pristigli probrani pivski klasici iz Belgije, Nizozemske, Njemačke, Velike Britanije i Češke.
Imao sam sreće da sam tih godina s društvom iz srednje i faksa dosta putovao. Kad se već pilo, i to uglavnom pivo, pomislio sam da bi bilo šteta malo se ne osvrnuti na sva ta pića analitički, zabilježiti što se pije i kakvog je okusa i karaktera i na taj način od razonode stvoriti ozbiljan hobi. Negdje tih godina otvaram profil na RateBeeru, internetskoj stranici za ocjenjivanje piva, u početku sam dosta neaktivan, uglavnom sam pisao jednostavne bilješke u bilježnice, a tada upoznajem i Marka Ožegovića koji iako tek godinu stariji, ima dosta više iskustva i već je administrator na tom istom RateBeeru, s kojim sam prošao sigurno polovicu piva koju sam kušao u životu i kojega smatram svojim prijateljem i mentorom u tom smislu.
Koliko je to imalo utjecaja na tvoju glazbenu karijeru i zasviraš li i danas?
Tih godina završavao sam srednju glazbenu školu i već sam predavao gitaru u jednoj privatnoj glazbenoj školi pa sam se pridružio bendu Jolly Rogers koji izvodi irski folk-punk i aktivni smo i danas. Radio sam u više navrata kao učitelj gitare u nekoliko škola u Zagrebu.
Što si sve radio u životu s naglaskom na pivski dio?
Intenzivnije proučavanje piva i povremeno kućno pivarstvo (homebrewing) u posljednjih desetak godina dovelo me do zaposlenja u pivovari The Garden Brewery na Žitnjaku, gdje sam prošao sve faze posla, izuzev proizvodnje. Kasnije sam radio i u distribuciji craft piva, a s Gardenom sam ostao u suradnji u vidu vođenja obilazaka proizvodnje i kušanja piva za goste i turiste, kao i sudjelovanja na pivskim festivalima.
Kada sam otvorio svoj obrt prošle godine, odlučio sam usmjeriti posao prema pivskoj edukaciji, kako bih otklonio različite mitove koji se stvaraju oko piva od kojih je najčešći onaj da je pivo jednostavan napitak, kojem se, za razliku od vina i primjerice viskija, džina i kave, ne može analitički pristupiti. Pivo je kompleksno, kulturološki značajno i stilski vrlo raznovrsno piće.
Što je za tebe pivo, samo ozbiljan hobi ili stil života?
Volio bih reći da je samo hobi, ali mora se priznati da je i stil života: pivo je uistinu piće za narod, uvijek je bilo i ostat će piće za široku primjenu i publiku, mnogi stilovi piva su alkoholom i tijelom lagani i osvježavajući, funkcioniraju kao „svakodnevno“ piće, za svaku priliku, toči se i pije iz čaša i krigli od pola litre naviše i ja, osim sofisticiranog kušanja, sudjelujem i u tim ritualima.
Kako je nastao Hrabren’s Choice i što se tu događa?
Hrabren’s Choice je nastao kao polu-šaljivi brend na temelju činjenice da je moje ime vrlo rijetko i specifično, kad se gugla dobivam zadovoljavajuće rezultate pa sam ga ostavio i u imenu obrta: Hrabrenov izbor. Polu-šaljivi brend ima potencijal postati ozbiljan brend kroz edukativna pivska druženja.
Kome je namijenjen, kad se održava i koliko to košta?
Hrabren’s Choice Beer Tasting namijenjen je ljubiteljima piva koji žele saznati nešto više ili mnogo više o svom omiljenom piću, upoznati se s pivskom tradicijom i manje popularnim stilovima. Također, može biti namijenjen početnicima zainteresiranima za pivo kao uvod u daljnje proučavanje, bilo da idu na BJCP (Beer Judge Certificate Program) školu za pivskog suca, bilo da ih jednostavno zanimaju detalji o piću kojega rado piju, bilo da su ugostitelji koji žele proširiti znanje i odgovoriti na pitanja koja im postavljaju gosti. Pozivam i one koji tvrde da ne vole pivo, jer kada se utvrdi raznolikost, razvijenost i kvaliteta pivskih stilova, izgubit će se i predrasude.
Održava se prema dogovoru u 17 ili 20 sati bilo kojim danom, cijena je 45€ po osobi uz moguće grupne popuste. Kuša se 6 piva različitih stilova o kojima se raspravlja, govori se o povijesti tih stilova, odgovaram na sva pitanja vezana uz povijest, proizvodnju, kulturu, stilove i sastojke piva, ocjenjuju se piva kroz posebno dizajniran obrazac i svi učesnici dobiju poklon.
Kakvi su pivski trendovi u svijetu, a kakvi u Hrvatskoj ovog ljeta?
Craft pivarstvo (najprije u SAD-u u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća te u 21. stoljeću u Europi) je udahnulo novi život manje poznatim stilovima, od kojih su neki bili na rubu izumiranja. Povratkom na tržište, iz tradicionalnih stilova (npr. Gose, Berliner Weisse, Vienna Lager, Bitter…) razvijaju se divni i zanimljivi novi stilovi. Slijedom tržišne logike, ipak, moderno pivarstvo modificiralo je tradicionalne stilove, počelo proizvoditi njihove suvremene inačice te se zadržalo na stilovima koji su globalno popularni. U posljednjih nekoliko godina svjedočimo dominaciji NEIPA-a, desertnih jakih tamnih piva (pastry stout i porter) i voćnih kiselih piva (fruited sour). Pritom ne mislim da su navedeni moderni stilovi nezanimljivi, samo su intenzivnije prisutni, a time i dobro poznati ljubiteljima piva pa moja radionica nije nužno fokusirana na njih.
Uz dominaciju spomenutih stilova, scena je u posljednje vrijeme stabilna, što je vrlo dobra stvar, uzevši u obzir pad tijekom pandemije uzrokovane virusom Covid-19. Svjedočimo masovnom povratku gostiju u pivnice i pivovare, gostiju željnih dobrog piva i široke ponude, kvaliteta proizvoda raste i ponuda se ponovno širi, što je odlična vijest. Pivski festivali postaju sve luđi i obilniji, predstavljaju se nove pivovare i eksperimentira se sve više sa stilovima, dakle i festivali su se vratili na velika vrata.
Vrijedi spomenuti da se ovoga ljeta osim sada već udomaćenih kiselih piva među malim pivarima vraća trend proizvodnje lagera i lijepo je vidjeti ovaj ponekad podcijenjen stil sve češće i u rukama pivskih sladokusaca. Čak i IPA se prišuljala i uvukla u kulturu lagera, preuzevši ime hoppy lager koji je sada postao sve popularnija – Cold IPA.
Polako, ali sigurno, prisutnošću modernih stilova piva bogatih aromama i okusima, padaju određene predrasude o pivarstvu – to nipošto nije (samo) jeftino piće macho kulture koje vežemo uz utakmice, zadimljene kafiće i benzinske pumpe. Suvremene pivnice i pivovare i male kavane (kao što su Broom 44 i Garden pivovara i taproom koji su naši poslovni partneri) otvaraju svoja vrata i približavaju svoje proizvode svim društvenim kategorijama, mlađima i starijima, ženama i muškarcima, gay i straight kulturi, foodiejima, blogerima, instagramerima, navijačima, turistima i industrijskim radnicama i radnicima i svi se osjećaju dobrodošlima, a povezuje ih upravo – pivo.
Zašto bi netko trebao doći na Dolac i slušati što sve znaš o pivima?
Dolac je sam centar Zagreba, to zna Broom 44 koji ovdje radi odlično i poslužuje vrhunsku kavu, možda i najbolju, ako ste ljubitelj filter kava kao ja, to znaju okolni tradicionalni mali kafići koje bismo trebali praktički zaštititi UNESCO-m, to znaju Zagrepčani koji ovdje dolaze na plac, a to znaju i turisti koji u Zagrebu traže popodnevni sadržaj tijekom vrućeg poslijepodneva, prije nego li odu na večeru ili u izlazak.
Radionice kušanja vina su u cijeloj Hrvatskoj, u vinarijama i specijaliziranim vinskim dućanima, postale već standardna pojava, što je genijalna stvar uzevši u obzir visoku kvalitetu i stoljetnu tradiciju hrvatskog vinarstva, ali radionice kušanja piva pojavljuju se sramežljivo i vrlo sporadično, čak i u većim craft pivovarama. Somelijera ima kod nas zaista mnogo, dok vrhunskih poznavatelja piva i pivskih analitičara u Hrvatskoj ima tek nekoliko, unatoč tome što je konzumacija piva po glavi stanovnika u najviših deset u svijetu. Dolazi vrijeme da se svijest o pivskoj kulturi poveća i bilo bi mi drago da sam sudionik u toj nadolazećoj promjeni perspektive.
