Ako ste se ikada zapitali što je pobogu onaj Harry Potter looks alike dvorac kad vozite prema Rijeci i prije skretanja za Ravnu Goru, riječ je o planinarskom domu koji povremeno organizira festivale. Odnosno divni ljudi koji tamo rade, ovo je priča o jednom od njih
Festival gljiva, vune i plodova jeseni puno je ime i prezime, a bogami i nadimak druženja koje se održava u Staroj Sušici pored Ravne Gore svake jeseni. Radi se o natjecanju u kuhanju kotlića od gljiva, hodačkom, biciklističkom i općenito pučkom druženju na koje dolaze lokalci, ali i gosti iz Rijeke, Zagreba, pa čak i pun autobus ekipe „E, to je to!“ iz samog Splita!
Organizatorica i predsjednica udruge „Plodovi gorja Gorskog kotara“ Blažica Sveticki, gospođa Vlasta Gudac Seka, neumorna direktorica Planinarskog doma Stara Sušica, ekipa iz kuhinje, gospon domar, ljudi iz centra Velike zvijeri, svi su se potrudili da prime, razvesele, a bogami i najedu petstotinjak vikendaš i putnika namjernika koji su uživali u svakom trenutku divnog sunčanog dana.
Sve je počelo dan ranije kad smo bezuspješno ometali rad velikih chefova Davida Skoke, Ivane Bekavac i domaćina koji nas je okupio, sjajnog Igora Gudca, dok su rezali gljive, kuhali temeljce i općenito – pripremali se za gastro show.
Divni ljudi, radnici, kreativci i uza sve to, nasmijani i stalno u pokretu, pripremili su u par sati sve što će im olakšati sutrašnje dovršavanje stotinjak obroka po glavi. Puno se toga naučilo, pogotovo kad shvatite da ovi profesionalci ne piju dok rade! Dubok naklon…
Subotnje jutro je počelo šetnjom po divnoj gustoj šumi (još nije bilo gljiva) i kavicom u Ravnoj Gori, a zatim i početkom okupljanja natjecatelja. Prijavilo se 13 ekipa, a među njima i Gorska Vilica, amalgam blogerica Vanje Vukadinović iz Vrbovskog (Gorski kotao) i Kasandre Draganić iz Žabna (Vilicom kroz Hrvatsku), koje su u startu stavljene izvan konkurencije jer su organizatori potpuno pošteno rekli – ona ti je cura, a ti si u žiriju, e nemere. I bilo je tako, što mi je Kasandra nekih 3872 puta prigovorila prije, za vrijeme i poslije natjecanja, ali posao je posao, sorry.
Uglavnom, ekipe sa svih strana Hrvatske, cuge kao u priči, svatko s istim kompletom namirnica i stotinu skrivenih perverzijica, sunce sije, Promili sviraju, miris luka u zraku, svi minglaju, lokalno OPG-ovci nude svoje proizvode, Bijela Ruža otvara šank, livada, dvorac, Dživo šeće među ljudima, savršenstvo… Blažica i ja vodimo program, ispraćamo šetače i bicikliste pa ih dočekujemo, proglašavamo pobjednike tombole, i onda žiri kreće u akciju – isprobavanje kotlića.
Mudro šutim i ponavljam što kaže iskusnija trojka, ponekad iskočim sa svojim zapažanjima, najbitnije je da je okus gljiva u prvom planu, a ne ljutina, špek niti celer, dajemo ocjene svaki za sebe i sjajno se zabavljamo ocjenjujući estetiku (manje) i okus (više) 14 kotlića jer je jedan natjecatelj napravio – dva. Ljudi moji, svega je tu bilo. Niti jedan loš kotlić, par njih klasičnih, par hrabrih, jedan vegetarijanski (ali kakav!) i nekoliko briljantnih!
Naravno da je meni Kasandrin i Vanjin bio najbolji, koliko su maslaca stavile, nije ni čudo, ali tri su se po meni izdvojila i dobila nešto više bodova od ostalih. Što Rahelu iz ocjenjivačkog odbora uopće nije zanimalo jer je pokupila papire i otišla nemilosrdno zbrajati bodove.
Promili, proglašenja tombola, Skoko s klinčadijom, Ivana i Gudac kreću s Gastro showom, ljudi ne vjeruju koliko je orzoto, štrudl i pašta s pastrvom i gljivama fenomenalna, i sve je spremno za objavu pobjednika. Malo ljutnje, malo razočarenja, ali i tri priznanja za tri najbolja kotlića su uskoro bila tu uz neizbježno slikanje, smijanje, pjevanje i uskoro su svi bili jedno – grupa veselih ljudi koja je savršeno provela subotnje poslijepodne. Pobjednici? Svi koji su došli!
Koristim na kraju priliku da skrenete s autoputa, stanete u Gorskom Kotaru, pojedete i popijete nešto, kupite prepeličja jaja, sir, nešto od lokalnih vrijednih ljudi, posjetite Velike zvijeri i grupno prespavate u Staroj Sušici. Jer je prekrasno. I nadam se da se vidimo na nekom novom eventu tijekom godine, a ako ne, onda na sljedećem Gljivarskom kotliću. Hvala na svemu!
Foto: Nebojša Anić, Ribafish
