Moj tata Zvončica me krajem sedamdesetih odlučio voditi na nogomet, jer sam bio dosadan i pričao da svi iz razreda idu na tekme samo ja ne. Tada me u dva vikenda mudro odveo na tekme Zagreb : Čelik 0:0, i Dinamo : Radnički Kragujevac 0:0.
Doduše, s ove potonje smo pobegli u 89. minuti jer sam zaspao i bio gladan, pa iako je Dinamo preko Čerčeka i Senzena u zadnje dvije minute pobijedio 2:0, toga se ne sjećam, i jednostavno se tada nikako nisam pelcao. Što sam obilato nadoknadio s repkom 25 godina kasnije, ali to sad nije bitno. Jedino što sam zapamtio bio je Cliff tonic water koji smo popili na putu doma, i neka klopa koju su tete s punđama i onim makrameićem i u istoj nosale okolo po pajzlu. Na moj spomen da nekaj ćalabrcnemo, stari je samo rekao – ostalo je od ručka, idemo doma.
U tom dijelu Maksimira je tada bilo ohoho birtija i pajzlova. Nedjelja je bila nogometni dan, pa se na tekmu išlo nakon obiteljskog ručka. Ili pak s cjelodnevnog gemišta s dečkima, a pobjedu se slavilo na istome mjestu. Vjerojatno te sedamdeset i neke stari i ja nismo pijuckali tonike baš tamo iza kružnog gdje se kreće ka brdima iznad Maksimira, a sigurno se lokal nije zvao Orkan, ali dok sam parkirao, nekako mi se sjećanje vratilo na te čiste i nevine dječje dane dok sam još bio uvjeren da je nogomet poštena viteška igra.
Kako god, jedna žena koja hrabro vodi svoju firmu, vozi Uber i voli jako fino kuhati i papati, a nikada joj neću zaboraviti što je bila prisutna kad se počinjao stvarati Rokotok, uputila me na ovo mjesto kao prijestolnicu maksimirskih gableca, pa rekoh Mima, što da ne! Sjedosmo na stvarno urednu terasu s maslinjakom u posebnoj boci na stolu, i tad je krenuo dan najvećih kontrasta, odnosno kontrasata prema Stojedinici. Ali, idemo redom.
Adresa: Bukovačka 6
Lokacija: Na novo reguliranom kružnom toku kod Maksimira kad se krene na Bukovac, ali ne tamo nego lijevo pa lijevo
Parking: Nekih desetak mjesta u vlasništvu lokala (možda i više, ali sam bio sretan što sam uvaljao Kliću od prve)
Broj mjesta: Hrpetina, dvije i pol terase i uredna unutrašnjost
Gužva: Ove srijede baš i ne, ugodno i mirno
Osoblje: Prekrasna, uvijek nasmijana i pristupačna teta
Nusprostorije: Ljepše nego kod mene doma, svaka čast!
Beštek: Vrhunski, platno, sve po PS-u
Izbor gableca: Solidnih sedam komada, ali tabla na kojoj je popis je potpuno nečitka
Kruh: Sredina briljantna, masna, žvačna, čak bi i Hrvoje Petrić zastao na sekundu. Korica na žalost premekana
Grammar Nazi: Premala tabla za preduge nazive jela, pa ima nedoumica
Porcije/Cijene: Zlatna sredina, dapače, i bolje
Gemišt: Katastrofa, najgori do sad u devet testiranja, mislim da smo naletjeli na dno bačve, fakat je bilo rubno, a znate da mogu svašta popit
Hrana: Pročitao sam da postoje janjeće tripice na meniju. Čekao sam da teta dođe, pristojno pozdravio, pričekao da pita što želimo popiti, i potiho rekao “Imate li janjeće tripice s menija?”, znajući da će odgovor biti negativan, kao i uvijek kad se ponadam da je najljepša cura u tramvaju pogledala baš u mene. A onda je teta rekla: “Imamo, naravno da imamo. Nemamo ih često, ali danas baš imate sreće.”
Naravno, bilo je presavršeno da bi bilo istinito, jer je unatoč predivnom tamnom, masnom i divno elastičnom kruhu, keramički pehar od dobre porcije i pol tripa – bio tek prosječan. Tripe, koža, rep, jetra i sve živo od janjeta (mašala), bilo je malo premekano, a saft je bio nekako nedorečen, udaljen, bez baze i nadgradnje… Solidno, ali nekako mutno ružičasto, kao juha od lignji. Tek trojka.
Mima je trenutno naručila junetinu na lovački, dobila tri šnicle, puno safta s debelim šampinjonima i pireom po svim standardima. Dakle, to je bilo epohalno. Koliko god im gembač iz Štrigove bio jezivo kisel, toliko je ovo jelo bilo epohalno dobro. Pa naježio sam se od sreće, savršen odnos luka, vina i mesa iz paca. Bravo, čista petica i to za manje od 50 kuna! Svaka čast.
Ukupni zaključak: Tek solidne janjeće tripe i loš gemišt nisu umanjile kvalitete – čistoću, urednost, mirišljavi zahod, nasmijanu konobaricu/vlasnicu i prekrasnu terasu Orkana. Ovdje ću rado svraćati jako često, pogotovo jer se Mima kune da je vikendom roštilj brutalan… Uskoro…
Ocjena: 8,5/10
