Dogovorio sam se s Kancom, starim hedonistom, pivoljubom i čovjekom s toliko utakmica i restorana u nogama da jednostavno obožavam od njega učiti, i isto sam tako ponosan kad mu mogu prenijeti neko svoje otkriće. Nečim izazvan pojavio se i legendarni Dominik, kralj Opatovine poznatiji i kao Rođo i ovoj maloj ali gladnoj ekspediciji dao svoj prepolovljeni obol. Lijepo ga je vidit i inače, ali ga je još ljepše vidit sad kad je skinuo pedesetak kila!
Adresa: Dolac 2
Lokacija: Kad se popnete na Dolac, s lijeve strane prije ribarnice
Parking: Ni blizu
Broj mjesta: Tridesetak vani, unutra je stiskavac
Gužva: Uvijek ima nekog, malo fali prostora među stolovima
Osoblje: Gospođa u najboljim godinama, ugodna, stara škola
Nusprostorije: Metar s metar, uredno, sa zanimljivim stolićem iza wc školjke
Beštek: Korektan, umotan u tanju salvetu
Izbor gableca: Ovisi o ponudi ribarnice
Kruh: Kupovni, smeđi, začuđujuće mekan i vlažan
Grammar Nazi: Nije bilo primjedbi jer nismo ni dobili meni – sve nam je rečeno
Porcije/Cijene: Blitva velika, ostalo solidno, ali moglo bi i bolje
Gemišt: Štrigova, lagan, nježan fino kiselkast
Hrana: Kako su s nama u društvu bili još i Kasandra i pas Dživo Šugica Atuahalpa Prvi Nepokoreni, tako smo naručili sva četiri jela na meniju. Dominik je i duplao jer mu je bio cheat day, ali zato Šugica nije pokazao apsolutno nimalo ljubavi prema plodovima mora.
Lignje su bile korektne, mrvu pjeskovite i s presušenim kracima, tartar je bio mastan i nedovoljno kiselkast. Srdele su također bile mrvu suhe, ali su nestale u trenu poslužene s fenomenalnom krumpir salatom, apsolutnim hitom dana. Trlje (u mom selu ih uvijek zovu trilje, pa nikako prihvatit to) su bile malo previse porozne i jodaste za moj ukus, dok su oslići bili iznenađujuće meki, vlažni i savršeno posoljeni.
Gospođa Stojka sjajno radi svoj posao. Blitve je bilo stvarno puno, ali ne bi škodilo da je režu na manje komadiće od ovih 5-6 centimetara.
Ukupni zaključak: U Amfori nećete dobiti maslinjak i ocat na stol, meniji su iz razdoblja dok je zabijal Gucmirtl, imate vrlo skroman izbor jela, ali nitko se ovdje niti ne pravi da se događa nešto epohalno. Velju for mani, štono bi rekli Feničani, mjesto za popiti lozu ili gemišt, nasmijati se uz pokojeg boema koji ima što za reći protiv sistema, odmoriti se od fensi muljanja i pojesti fini gablec nakon kojeg možete ići dalje raditi. Ili u Craft Room na pivkana kao mi, dobar novi Pulfer, praznik, sori…
Uglavnom, hvala kraljevima na društvu, Amfori što se poput Ines ne da godinama, i slutim da uskoro nastavljamo sa sagom!
