Gablec Beg – marendama moga grada: 12. O’Brok, Langić

Skoro pa moj kvart. Onako, proširen… Nekad sam mislio da je Langić dobio ime po Dunji Lango, a na tom je mjestu nekad bio ruski restoran. Preko puta sam radio u BBDO-u, pusa Majca, Luka, Ana i sve Maje, a u Ribnjaku sam se i naigrao i iznapijao, ovisno o dekadi.

Uz O’brok se smjestio i vrlo uredan, ali nekako bezatmosferan kebab, no ono zbog čega se jednostavno mora svratiti u ovaj relativno nov restorančić je definitivno Kruno Majcen.

Jednom sam random naletio na štrukle u Muzeju. Onda sam otišao u kuhinju pokloniti se liku i djelu nekoga tko je to mogao napraviti take nebeski meko i flafi. Kasnije je kruno bio i u Lovranu i RougeMarinu, a sada konačno šefuje O’brokom i nudi ono što najbolje zna – tradicionalnu hrvatsku i regionalnu klopu na malo višem nivou. To nipošto ne znači da se nećete najesti, niti ostaviti 100 kuna za lešo janjetinu kao u Vukušiću, nego da ćete za tu lovu pojesti juhu, glavno jelo i popiti gemišt.

Naravno, to je jako udaljeno od nekog idealnog mjesta gdje bi se to trebalo dobiti za 8-10 eura, ali s obzirom na to da Kruno garantira za svaku namirnicu, probajte mu dati priliku. Samo nemojte da je to između 12.30 i 14.00 jer je onda krcato!
Sve počinje u 7 kad je Kruno Majcen na Dolcu i tu se usput rađa jelovnik. Svakog dana je na meniju desetak juha, predjela i glavnih jela, a pored sarme, bunceka, zeca i još koječega, izbor je danas pao na juhu od fazana i žgvacet od kokota s domaćim fužima. Gemišt od zelenog silvanca iz Štrigove je stigao, i moglo se početi…

Adresa: Langov trg 6
Lokacija: Prije Ribnjaka, ispod benzinske
Parking: Cijela garaža na Langiću
Broj mjesta: Malo, svega 30
Gužva: Povelika
Osoblje: Bez zamjerki
Nusprostorije: Korektno
Beštek: Restoranski
Izbor gableca: Više nego šarolik
Kruh: Domaći, dobar
Grammar Nazi: Nijesmo imali primjedbi
Porcije/Cijene: Velike, korektne
Gemišt: Skup, ali jako fin

Hrana: (ovo nema veze s gablecom, ali špek crne slavonske svinje s OPG Vida je trenutni broj 1 u Hrvatskoj!) Izbor je pao na juhu od fazana, izvrsnu, ne preslatku kakve znaju biti i sa sitnim komadićima mesa. Mrknuo sam komadić zeca na žgvacet sa susjednog tanjura, ali tek nakon što sam dobio batak od kokota u umaku s fužima. Zeko je bio samo korektan jer kokot ubija. Četiri sata mučeno meso dobilo je takvu mekoću i sočnost da sam se mam zaljubio. Debela koža, klasični začini bez prenemaganja, ma fenomenalno jelo! Za kraj nisam odbio ni knedle u kojima je kuhinja ipak dala dozu modernog, gusta smjesa i tvrdo vrhnje sa strane – drugačije i zanimljivo, ali bijah pod dojmom kokota. Sjajno!

Ukupni zaključak: O’brok je u godinu dana našao publiku, srednji sloj koji će platiti više nego u sumnjivom pajzlu ili dostavi, ali će stvarno dobiti ono što je napisano. Lokal je skriven, ali uskoro se otvara Wine Bar na Vlaškoj te zatvara terasa, pa očekujte puno lipih stvari. Izbjegavajte gužvu i pitajte ljudinu od Krune, uvijek nasmiješenog na svojih 190 centimetara i puno mi ga pozdravite. Da, nije mi dao da platim, ali mislim da se nećete razočarati, pogotovo kad krenu krvavica, a sarme su već u igri!

Ocjena: 8,5