Vraćali smo se s mora i kontaktirali barba Facebooka da nam pomogne pri odabiru dobrog restorana negdje oko Vrgorca, jer tu negdje ogladnim kad dolazim s Korčule, a mama nije napravila pohance.
Za Vrgorac nismo dobili ništa apetitlih među savjetima, ali za Cistu Provo – jesmo… „Dubrava, poznata po tripicama.“ Amen.
Za ovo mjesto zanimljivog imena znao sam samo da ne znam kako se nazivaju njegovi mještani, i da je negdje na ulazu u nju jedno od najčudnijih djela ljudske arhitekture u povijesti, nasukan ogroman betonski brod.
A onda smo ugledali ulicu Domovinskog rata 15 uz pripadajući restoran i caffe bar Dubrava te ostali paf.
Uredno, moderno, ugodno, pristojni konobari, lokal pet friendly, a na tabli na ulazu uz gulaše, grah i još par jela zapisana čista sreća – koštradina, teletina ispod peke i ono najbitnije: juneće tripice.
Što sam stariji, nekako mi juneće pobjeđuju janjeće, ali možda dugo nisam probao kvalitetne… Budućnost će pokazati. Naručismo gemišt, jako draga kujundžuša Jerković, Dživo dobio vodu, i sve je moglo početi. Navodno su nadaleko poznati po tripama, a koštradina/kaštradina mi je uvijek bila draga zbog tog mirisa bravetine, uvijek rubnog između delicije i štale, srećom pa je uvijek prevladavalo ono prvo.
Očekivao sam i raštiku, ali – iznenađenje je bila suha verzija s dinstanim kiselim kupusom i nešto poput restanog krumpira. Izvrstan okus, tekstura, bogata porcija, ali nekako sam se nadao verziji iz Vinodola, koja me uvijek iznova oduševi.
Kada sam pitao kako to, jedan od konobara, koji se nedavno vratio s broda, poklopio me riječima – ali mi raštiku svi jedemo doma, nema nikakvog smisla raditi je i u restoranu… Fakat, logično. No, došao je red i na fileke. Gusto, bez aditiva, tvrdi taman kako treba, mirisno, aromatično. Nema slanine, samo malo krumpira. Sve skupa – fenomenalno. Možda je za ovakvu tustu konjinu mogla biti mrvicu veća porcija, a i kruh je tek 8/10, ali sve skupa sjajan dojam. Još su me tete iz kuhinje zvale da se slikamo, a i Dživo je dobio nagradnu kilu mesa, tako da smo se s guštom vozali do Zagreba.
Bonus, svakako pogledajte stare rimske stećke, i pogotovo nadrealne bunare preko ceste, koji izgledaju kao stara baltica. Sjajan izlet, vrhunska klopa, više nego ugodni ljudi. Tripice u top 5 u Hrvatskoj, istraživanje nikada ne prestaje!
