Domen Prevc preletio 254,5 metra

Cijeloga sam života bio iskusni gledač sportova, a najviše skijaških skokova i letova. U zamagljenoj dnevnoj sobi krajem sedamdesetih, kada u stanu nismo pušili jedino ja i luster, uvijek se gledao nogomet i košarka, a preko zime skijanje i skokovi, barem onoliko koliko su nam na kapaljke davale naše televizije.

Tada su rasturali Austrijanci i Švabe, od naših tek pokoji bljesak poput onog Brke Norčića koji je preskočio svjetski rekord, ali rukama dotaknuo snijeg, pa još dugo nakon toga psovao… Tepeš je imao stil, ne i daljinu, Ulaga sve osim konstante… Pamti se i brkati Poljak koji je više hračkao nego bodova donosio, dok i on nije srušio svjetski, pa maloljetni Finci koji bi do sedamnaeste postali alkoholičari, dosadni Norvežani, još puno Austrijanaca i Švaba, a onda konačno Peterka…

Ne znam, meni su Slovenci u skokovima uvijek bili i bit će naši, pa smo tako jedne zime otišli autom na Planicu. Onda s dva, pa s busom i na kraju s dva busa. I upoznali hrpu luđaka, pili, pjevali „O Hrvatska mati, Matti Hautameki”, navijali za Bugare kojih nije bilo, gubili se, uglavnom, desetak godina ciljano savršenog tulumarenja.

I onda je samo sve stalo, nekako su druge stvari bile bitnije i vratio sam se na tvorničke postavke, pasivnog gledatelja, doduše sada ne iz fotelje nego s kreveta. I opet usponi i padovi, veselje kad dobiju naši i totalna sreća kad je najstariji Prevc preskočio 250 metara. Ali ne na Planici nego u Vikersundu. I još ga je nadskočio neki Norvežanin kojima više ne pamtim prezimena, a onda i onaj mići gnjeco Kraft.

I onda sedam godina ništa, i počne ova sezona puna Švaba i Austrijanaca, Ramljak mi kaže, ovo će biti najgora sezona ikad, na četiri skakaonice opća dosada i onda dođe zadnji dio sezone i srednji Prevc, Domen. Onaj koji priča samo na ispitivanju, a smije se rjeđe od Ahonena.

Pa prvo osvoji Svjetsko i onda u predzadnjem letu godine, jer iza njega treba skočiti još samo Anže – ovaj krene, malo se zamigolji na pedesetom metru, ulovi putanju i krene onako kako se samo on usudi, da mu skije škakljaju vuha. S gornje strane. I ide, ide, leti, i tamo negdje gdje leže mrtve iščupane i izgurane grančice, tamo gdje nama kraj televizije izgleda da slijeće na A1, tamo negdje pod prijetnjom lomova svih ligamenata dolijeće na granici da mu testisi oližu snijeg pri 110 kilometara na sat, nema telemarka jer se bori za život, gotovo da sjeda na rub skija, ali ne dira zemlju. Kroz glavu mi proleti Vasiljev koji je isto toliko odletio, ali i zviznuo glavom o podlogu, ali Domen se nekako diže, još jednom odskoči i kreće slavlje. 254,5, Slovenac na Planici, dite vraćeno materi.

Malo puštam suzu zbog sreće, sestra Nika srušila ženski svjetski, on muški, 20.000 Slovenaca i gostiju pije cijeli dan, a ja pišem plusić na ovaj govnjivi svijet oko nas. Hvala Janezi, malo smo vam opet uzeli slavu na smučanju, bravo Zrinka, ali za našeg i vašeg Faka i Prevcove – najdublji naklon.